Nina Bunjevac
Nina Bunjevac, (Veland, 1973[1][2]) je srpska i kanadska karikaturistica, ilustrator i strip autor.
| Nina Bunjevac | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 1973. |
| Mesto rođenja | Veland, Kanada |
| Umetnički rad | |
| Polje | strip |
| Najvažnija dela | Hladna kao led Otadžbina Bezimena |
Biografija uredi
Rođena je 1973. u Velandu od roditelja srpskih doseljenika iz Jugoslavije. Kad je imala dvije godine njena majka se sa njom i sestrom Sarom vratila u Jugoslaviju, gdje je živjela u Zemunu i Nišu,[3] da bi pobjegla od svog supruga Petra, radikalnog srpskog nacionaliste. Njen otac, rođen u Slavoniji (selo Donji Bogićevci) koji se pedesetih godina 20. vijeka doselio u Kanadu, poginuo je u svojoj garaži prilikom izrade bombe 1977. u Torontu.[4] Sa njim su poginuli njegovi saborci Rade Panić i Pavle Kljajić. Bio je pripadnik Srpskog oslobodilačkog pokreta Otadžbina (SOPO)[5] i Pokreta srpskih četnika "Ravna Gora".[6]
U Nišu je završila Srednju školu za dizajn "Đorđe Krstić" smjer grafički dizajn.[7] U Toronto se vraća 1990. godine gdje je pohađala Centralnu tehničku školu i diplomirala na Fakultetu umjetnosti i dizajna Univerziteta u Ontariju 1997.[2] Radila je kao slikar, ilustrator i nastavnik likovne umjetnosti prije nego što se okrenula stripu. Prvi strip nacrtala je 2004. Njeni stripovi su se pojavljivali u brojnim međunarodnim strip časopisima. Između ostalog objavljeni su u Komikazama, Black (Itlija), GIUDA-i (Italija), Stripburgeru, Zone 5300 (Holandija), Strippolisu, ArtReviewu (Ujedinjeno Kraljevstvo), Asiatroma/Le Dernier Cri (Francuska), Broken Pencil, Exile, Taddle Creek (Kanada), Mineshaft i The Best American Comics (SAD).[2] Dobitnica je "Zlatnog pera Beograda" na 11. Međunarodnom bijenalu ilustracije u Beogradu za naslovnicu antologije Ženski strip na Balkanu („Balkanske žene u stripu”), koju je objavila Izdavačka kuća "Fibra" iz Hrvatske 2010.[2][8] Engleska verzija ovog stripa objavljena je 2012. Njena prva zbirka stripova bila je "Hladna kao led" objavljena 2011. u Srbiji. Strip je objavila izdavačka kuća Omnibus.[2] Isti album, pod nazivom Heartless, septembra 2012. objavljuje kanadski izdavač Conundrum Press, a potom i francuski izdavač Ici-même Editions.[2] Za ovaj strip je dobila nagradu "Dag Rajt" za najboljeg novog talenta 2013.[2]
Strip "Otadžbina" objavljen je 2014. Englesko izdanje ovog stripa se našlo i na Njujork Tajmsovoj listi najprodavanijih knjiga.[9] Ovaj strip je 2015. osvojio nagradu "Dag Rajt" za najbolju knjigu 2015. Gardijan je "Otadžbinu" odnosno "Fatherland" uvrstio u najbolje grafičke novele za 2014.[10][11] Preveden je na španski, njemački, italijanski, slovenački, francuski, češki i hrvatski. Srpsko izdanje objavio je System Comics.[6]
Njena treća strip knjiga "Bezimena" ušla je u zvaničnu selekciju Međunarodnog festivala u Angulemu 2019. osvojivši nagradu "Artemizija" u kategoriji najboljeg crteža u Francuskoj. Takođe je osvojila nagradu za najbolji strip na Luka Komiks end gejms festivalu 2019. u Luki, Italija.[12]
Reference uredi
- ^ KRIŠTOFIĆ, BOJAN (20. 05. 2015). „Pričali smo s Ninom Bunjevac, jednom od najpoznatijih strip autorica na svijetu, o budućnosti stripa”. Telegram. Pristupljeno 7. 3. 2022.
- ^ a b v g d đ e D., G. (18. 5. 2015). „Stripašica Nina Bunjevac gostuje u Booksi”. Tportal.hr. Pristupljeno 7. 3. 2022.
- ^ Rakezić, Saša (9. 8. 2007). „Između svetova”. Vreme. Pristupljeno 7. 3. 2022.
- ^ Đukanović, Zoran (1. 12. 2011). „O hladnoći ljubavi, samoći i samilosti”. Vreme: 59.
- ^ Mirković, Marina (14. 1. 2012). „Balkan, obećana strip zemlja”. Večernje novosti.
- ^ a b Kožul, Dejan (17. 6. 2015). „Strip “Otadžbina", tačka na generacije sjebane ratom”. Vice. Pristupljeno 8. 3. 2022.
- ^ Stojaković, B. (15. 08. 2007). „Strip priča Nine Bunjevac”. Politika.
- ^ Sutlović, Leda (22. 12. 2010). „Ženski strip na Balkanu nema seksipilne nego sposobne likice”. Voxfeminae. Pristupljeno 7. 3. 2022.
- ^ Zajović, Milena (10. 2. 2015). „Strip 'Zemlja otaca' 6. na listi bestselera New York Timesa!”. Večernji list. Pristupljeno 8. 3. 2022.
- ^ Cooke, Rachel (7. 12. 2014). „The best graphic novels of 2014”. The Guardian. Pristupljeno 8. 3. 2022.
- ^ Živko, Tijana (09. 12. 2014). „NINA BUNJEVAC – ˈZEMLJA OTACAˈ: PRIČA JEDNE KĆERI O SVOME OCU”. Ziher. Pristupljeno 7. 3. 2022.
- ^ „About”. Nina Bunjevac. Pristupljeno 8. 3. 2022.
