Novi Kozarci
Novi Kozarci (mađ. Nagytószeg[1]) su naselje u gradu Kikindi, u Severnobanatskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 1894 stanovnika.
Novi Kozarci | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Severnobanatski |
Grad | Kikinda |
Stanovništvo | |
— 2011. | 1.894 |
— gustina | 48/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 46′ 51″ S; 20° 37′ 11″ I / 45.78073° S; 20.61971° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 69 m |
Površina | 39 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 23313 |
Pozivni broj | 0230 |
Registarska oznaka | KI |
Istorija uredi
Prvi put se spominju 1408. godine. Ugarski kralj Žigmund Luksemburški deo naselja Hajfeld (nem. livada) dao je porodici Keresturi (po nekim zapisima Keresturi Miklošu i Silađi Laslu). Nema podataka ko su bili tadašnji stanovnici.
U srednjem veku teritorija Novih Kozaraca je bilo jedno naselje zvano Tojseg (Toszeg). koje je pripadalo tamiškoj županiji. Tokom turskih osvajanja, naselje je potpuno uništeno i opustošeno. Na karti izdatoj 1723-1725. godine, ovo područje je označeno kao pustara Tosseck, dok je na karti iz 1761. godine označeno kao pustara Toysseck.
Naselje Mastort je osnovano sredinom 18. veka, dok je bio u zakupu Južno-mađarske kraljevske kompanije, naseljeno je tokom 1770. i 1771. godine Nemcima sa obale reke Rajne. Izgrađeno je 78 kuća i već je 1770. godine bila osnovna škola. Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto "Mastort" pripada Baračkom okrugu, Temišvarskog distrikta. Selo ima rimokatoličku crkvu a stanovništvo je bilo pretežno nemačko.[2]
Naselje Hajfeld je osnovan u isto vreme kad i Mastort, i izgrađeno je 78 kuća i osnovna škola. Austrijski carski revizor Erler 1774. godine pominje tu rimokatoličku crkvu i nemački živalj.[3] U Hajfeld su doseljeni, sem Nemaca, i Francuzi iz Lotaringije. Međutim Francuzi su se stopili u lokalne Nemce. Od Francuza su ostali samo mnoge reči i prezimena u lokalnom stanovništvu. Oba naselja su pripadalu županiji sa središtem u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu. Oba sela, početkom 19. veka, kupuje porodica Zichy-Ferraris, da bi Hajfeld bio u vlasništvu Zichy-Ferraris Fereneza, kad je prodat francuskom princu Chambordu. Mastort je posle 1838. pripadao Zichy-Ferraris Ferenezu, odnosno Zichy-Ferraris Viktoru.
U periodu od 1861-1875. godine dobijaju nazive Masztort i Heufeld, a od 1875-1891. Kis Toszeg (Mastort) i Nagy Toszeg (Hajfeld), da bi 1891-1922. imali nazive Kistoszeg i Nagytoszeg. Svako selo je dobilo crkvu (hram), školu, opštinsku kuću i apoteku.
Kolonizacija ova dva sela nije vršena sve do 1945. godine.
Tokom Drugog svetskog rata mesta su bila pod okupacijom nemačkih snaga sve do 6.10.1944. godine kada je Crvena armija oslobodila ovo područje, a stanovništvo se povuklo sa nemačkom vojskom. Posle rata, umesto povučenih Nemaca, dva sela su kolonizovana ljudima iz Bosanske krajine. Opštine odakle su došli kolonizatori su: Bosanski Novi, Ključ, Mrkonjić Grad, Sanski Most, Dubica, Kotor Varoš, Laktaši, Drvar, Glamoč i Banja Luka.
Početkom druge polovine 1947. godine, održana je prva sednica mesnog narodnog odbora Kozarci. Kozarci se prvi put spominju umesto dosadašnjih MNO Hajfelda i Mastorta. Nema podataka o danu i organu koji je za ova dva sela dato ime Kozarci. Kasnije je dodatak Novi, da bi se razlikovalo od sela koji imaju naziv Kozarac, kao što je Kozarac koje se nalazi u opštini Prijedor. Novo ime se zvanično prvi put koristio na sednici MNO održanoj 5.12.1948. godine.
Na početku 21. veka Novi Kozarci su urbano naselje koje postojećom infrastrukturom zadovoljava gotovo sve potrebe njenih stanovnika. Veliki značaj pridaje se uređenju mesta i poboljšanju kvaliteta života pogotovo poslednjih godina kada se intenzivno zaokružuje urbanistička celina.
Po popisu iz 2002. godine MZ objedinjuje 774 domaćinstva sa 2342 stanovnika. Radno sposobno stanovništvo se bavi poljoprivredom, obrađujući oko 3000 hektara, ili radi u industrijskim i zanatskim objektima u Kikindi.
Godine 2006. započeta je izgradnja pravoslavnog hrama posvećenog Svetom Iliji.[4]
Demografija uredi
Prema popisu iz 2011. godine u Novim Kozarcima ima 1894 stanovnika, a tog broja mlađih od 18 godina ima 278 stanovnika. Broj osoba starijih od 60 godina je 515. Prosečna starost stanovnika je 44,2 godine. Prosečan broj članova domaćinstva je 2,77. A u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.[5]
|
|
m | ž |
|||
? | 4 | 2 | ||
80+ | 21 | 38 | ||
75—79 | 33 | 65 | ||
70—74 | 58 | 83 | ||
65—69 | 66 | 92 | ||
60—64 | 57 | 68 | ||
55—59 | 50 | 52 | ||
50—54 | 93 | 73 | ||
45—49 | 107 | 96 | ||
40—44 | 89 | 94 | ||
35—39 | 69 | 71 | ||
30—34 | 68 | 59 | ||
25—29 | 53 | 54 | ||
20—24 | 82 | 61 | ||
15—19 | 88 | 78 | ||
10—14 | 69 | 76 | ||
5—9 | 70 | 64 | ||
0—4 | 45 | 29 | ||
Prosek : | 39,6 | 43,7 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 938 | 308 | 547 | 64 | 18 | 1 |
Ženski | 986 | 196 | 551 | 212 | 26 | 1 |
UKUPNO | 1.924 | 504 | 1.098 | 276 | 44 | 2 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 418 | 110 | 0 | 23 | 141 |
Ženski | 269 | 45 | 0 | 1 | 96 |
UKUPNO | 687 | 155 | 0 | 24 | 237 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 5 | 24 | 19 | 9 | 21 |
Ženski | 0 | 4 | 39 | 5 | 11 |
UKUPNO | 5 | 28 | 58 | 14 | 32 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 1 | 31 | 7 | 10 |
Ženski | 1 | 5 | 7 | 10 | 30 |
UKUPNO | 1 | 6 | 38 | 17 | 40 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 2 | 0 | 0 | 15 | |
Ženski | 4 | 0 | 0 | 11 | |
UKUPNO | 6 | 0 | 0 | 26 |
Reference uredi
- ^ Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice
- ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo
- ^ Erler, navedeno delo
- ^ [1] Eparhija Banatska
- ^ Republički zavod za statistiku, popis 2011[2]
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Galerija uredi
-
Spomenik u centru sela
-
Crkva Svetog Ilije
-
OŠ „Ivo Lola Ribar”
-
Spomen bista Ivi Loli Ribaru
-
Detalj sa stare nemačke kuće u selu
-
Stare kuće
-
Pravoslavna crkva u izgradnji
-
Park u Hajfeldu gde se do kraja 1940-ih nalazila katolička crkva
-
Park u Mastortu gde se do kraja 1940-ih nalazila katolička crkva