Novorosijsk (rus. Новороссийск) grad je na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u jugozapadnom delu Krasnodarske pokrajine, administrativno je sedište Novorosijskog gradskog okruga i druga po važnosti ruska luka na Crnom moru, odmah posle Sevastopolja.

Novorosijsk
Novorossiйsk
Luka u Novorosijsku
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugJužni FO
Pokrajina Krasnodarska
RejonNovorosijski GO
Osnovan1838.
Status grada1866.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2018.273.278
 — gustina3.369,64 st./km2
Aglomeracija (2018.)334.506
Geografske karakteristike
Koordinate44° 43′ 08″ S; 37° 46′ 28″ I / 44.7188° S; 37.77445° I / 44.7188; 37.77445
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visinaoko 10 m
Površina81,1 km2
Novorosijsk na karti Rusije
Novorosijsk
Novorosijsk
Novorosijsk na karti Rusije
Novorosijsk na karti Krasnodarskog kraja
Novorosijsk
Novorosijsk
Novorosijsk na karti Krasnodarskog kraja
Ostali podaci
Poštanski broj353900−353925
Pozivni broj+7 8617
OKATO kod03 420
OKTMO kod03 720 000 001
Veb-sajt
http://admnvrsk.ru/

Jedan je od 13 gradova kojima je dodeljena počasna titula „grad-heroj”, od 14. septembra 1973. godine. Površina gradske teritorije je oko 81 km², a prema procenama iz 2018. u gradu je živelo 273.278 stanovnika.

Geografija uredi

 
Satelitski snimak grada i Cemeskog zaliva

Grad Novorosijsk se nalazi na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije, odnosno na jugozapadu njene Krasnodarske pokrajine. Grad ima amfitetralnu fizionomiju i prostire se duž obala Cemeskog zaliva Crnog mora u dužini od oko 25 km. Smešten je u uskoj priobalnoj ravnici duž obala zaliva, a od kontinenta ga sa svih strana odvajaju planine severnog KavkazaNavagirske planine na jugozapadu (brdo Koldun na 447 metara), Markoth na severu (Šećerna glava na 558 metara visine). Kroz industrijski deo grada protiče malena reka Cemes. U jugozapadnom delu grada, uz morsku obalu nalazi se Sudžukška laguna koju od otvorenog mora odvaja istoimena peščana prevlaka (kósa). Na nekih 14 km zapadno od grada nalazi se jezero Abrau, najveće prirodno slatkovodno jezero u Pokrajini.

Površina gradske teritorije je oko 81,1 km², a centralni delovi grada leže na nadmorskoj visini od oko desetak metara. Novorosijsk se nalazi na oko 102 kilometra jugozapadno od pokrajinske prestonice Krasnodara, 123 km jugoistočno od Kerča, 200 km severozapadno od Sočija, 317 km južno od Rostova na Donu, odnosno na oko 1.228 km jugozapadno od glavnog grada zemlje Moskve.

Grad se nalazi u seizmički aktivnoj zoni, te ga je u periodu 1799−1981. pogodilo čak 17 jakih zemljotresa.[1].

Klima uredi

Grad Novorosijsk se nalazi u zoni suve suptropske klime, dosta slične mediteranskom klimatu. Leta su suva i topla, a najtopliji meseci su jul i avgust sa prosečnim temperaturama vazduha iznad +27 °C, a ujedno su to i najsuvlji meseci u godinu. Zime su dosta blage, sa januarskim prosekom temperatura vazduha od oko 4 °C. Iako planine koje se nalaze u zaleđu štite grad od intenzivnijih prodora hladnih vazdušnih amsa sa kontinenta, u zimskom delu godine redovne su jake bure sa udarima vetra u rasponu 30-70 m/s, što redovno dovodi do poptune obustave morskog saobraćaja u zalivu. Količina padavina je dosta mala, sa godišnjim prosekom od oko 880 mm, a najviše padavina se izluči u zimskom delu godine, posebno tokom novembra, decembra i januara kada padne gotovo 40% od ukupne godišnje sume.

Prosečne temperature morske vode u Cemeskom zalivu kreću se u vrednostima od +7 °C do +12 °C zimi, i od +20 °C do +30 °C leti. U letnjem delu godine nisu neubičajena pojava i manja tornada koja se formiraju na otvorenom moru.

Klimatski pokazatelji Novorosijska u periodu 1983−2005.
janfebmaraprmajjunjulavgsepoktnovdecgod.
Prosečna temperatura (°C)4,33,76,511,616,521,124,824,620,114,89,25,3Ø13,5
Najviša prosečna temperatura (°C)6,15,78,714,119,223,727,427,022,317,011,27,0Ø15,8
Najniža prosečna temperatura (°C)2,41,64,18,713,418,422,021,817,412,47,13,3Ø11
Padavine (mm)9378736561725459627592104Σ888
Temperatura u °C • padavine u mmDijagram:
Temperatura
6,1
2,4
5,7
1,6
8,7
4,1
14,1
8,7
19,2
13,4
23,7
18,4
27,4
22,0
27,0
21,8
22,3
17,4
17,0
12,4
11,2
7,1
7,0
3,3
janfebmaraprmajjunjulavgsepoktnovdec
Padavine
93
78
73
65
61
72
54
59
62
75
92
104
janfebmaraprmajjunjulavgsepoktnovdec
Izvor: Krasnodarska meteorološka stanica

Vremenska zona uredi

 

Grad Novorosijsk, baš kao i cela Krasnodarska pokrajina, nalazi se u vremenskoj zoni koja se po međunarodnom standardu za merenje vreme označava kao Moskovsko vreme (MSK) i u odnosu na centralno koordinisano vreme ima vrednost od UTC+3.

Istorija uredi

 
Ulica Rajevskog u Novorosijsku početkom 1900-ih

Prve ljudske naseobine na širem području savremenog Novorosijska pojavile su se još u epohi paleolita, a prvo veće gradsko naselje na tom mestu bio je starogrčki trgovački polis Bata, koji je postojao u periodu između V i II veka pre nove ere, kada je razrušen od strane lokalnih alanijskih plemena. Đenovljanski trgovci su u XIII veku na ušću reke Cemes u istoimeni zaliv osnovali manje trgovačko utvrđenje Batariju, koje je 1453. zajedno sa širom okolinom dospelo pod vlast Osmanlija koji su na tom području podigli tvrđavu Sudžuk kale.

Područje je ostalo u sastavu turske države, sa većim ili manjim prekidima, sve do 1829. i Jedrenskog mira kada je ušlo u sastav Ruske Imperije. Lokalno čerkesko stanovništvo je i u narednih nekoliko godina pružalo jači otpor novim vlastima. Dana 12. septembra 1838. u Cemeski zaliv je uplovila eskadra ruske mornarice sa gotovo 6.000 vojnika, predvođenih admiralima Rajevskim i Lazarevim, koji su na mestu nekadašnjeg turskog utvrđenja podigli vojnički logor, i taj datum se smatra danom zvaničnog nastanka grada Novorosijska. Jedno kraće vreme tokom Krimskog rata tvrđava je bila privremeno napuštena.

U septembru 1866. Novorosijsk Novorosijsk postaje administrativni centar tadašnjeg Crnomorskog okruga koji je obuhvatao crnomorsko primorje od Tamanskog poluostrva do Gruzije, i u tom periodu u gradu je živelo oko 430 ljudi. Potom je postao sedište Černomorskaя guberniя [ru] (1896−1920. godine). Nezadovoljstvo lokalne radničke klase centralnim vlastima dovelo je do velikih protesta koji su rezultirali proglašenjem slobodne Novorosijske republike, 12. decembra 1905. godine. Trinaest dana kasnije, 25. decembra, ruska vojska predvođena generalom Mihailom Prževaljskim ulazi u grad i guši pobunu.

Sovjetska vlast u gradu zvanično je uspostavljena 1. decembra 1917, a grad je potom jedno kraće vreme bio centrom Kubanjsko-Crnomorske Sovjetske Republike [ru] (kratkotrajne boljševičke tvorevine koja je postojala od kraja maja do početka jula 1918. godine). Potom ulazi u sastav Severnokavkaske Sovjetske Republike. Tokom Ruskog građanskog rata Novorosijsk je bio jedno od najvažnijih uporišta belogardejskog pokreta (od 26. avgusta 1918. do 12. marta 1920. godine).

U međuratnom periodu između dva svetska rata grad počinje da se intenzivnije razvija, kako privredno, tako i infrastrukturno, otvorene su brojne škole i bolnice. Tokom Drugog svetskog rata najveći deo grada je bio pod nemačkom okupacijom, a potpuno je oslobođen 16. septembra 1943. nakon žestokih dugotrajnih borbi Crvene armije i jedinica Vermahta. Za herojski otpor neprijatelju tokom rata, gradu i njegovim stanovnicima je 7. maja 1966. dodeljen Orden Otadžbinskog rata prvog stepena, a potom na tridesetu godišnjicu oslobođenja i počasno zvanje „grada heroja”, „Orden Lenjina” i „Medalja zlatne zvezde”.

Panoramski pogled na promenadu Generala Serebrjakova

Stanovništvo uredi

Prema preliminarnim podacima sa popisa stanovništva iz 2010, u gradu je živelo 241.952 stanovnika, što je za 9.873 stanovnika više u odnosu na popis iz 2002. kada je popisano 232.079 osoba. Treći je po veličini grad u Krasnodarskoj pokrajini, odmah iza Krasnodara i Sočija. Osnovu gradske populacije čine Rusi sa udelom od oko 88%, dok su najbrojniji manjinski narodi Jermeni (3,37%), Ukrajinci (2,38%), Tatari (0,89%) i Grci (0,71%).

Kretanje broja stanovnika
1897.1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2018.
16.897  95.240  93.461  132.744  159.135  185.938[2]  232.079[3]  241.952[4]  273.278

Prema podacima iz 2018. grad Novorosijsk se po broju stanovnika nalazio na 76. mestu među 1.114 zvaničnih gradova Ruske Federacije.

Administrativna podela uredi

Novorosijsk ima zvaničan administrativni status grada pokrajinske subordinacije. Sam grad je podeljen na 4 unutargradska rejona − Istočni, Centralni, Primorski i Južni. Ostatak Novorosijskog gradskog okruga čini Novorosijski rejon koji je podeljen na 6 ruralnih okruga − Natuhajevski, Rajevski, Mishakški, Abrau-Djurski, Verhnjebakanski i Gajdukski).[5][6]

Gradski simboli uredi

Prvi zvanični gradski grb grada Novorosijska utvrdio je imperator Nikolaj II 15. oktobra 1914. godine[7] Grb je potom dva puta menjan u sovjetsko vreme, te dva puta nakon obnove državnosti Rusije. Poslednja verzija grba donesena je 2006. i predstavlja manju verziju prvog gradskog grba.

Privreda uredi

Međunarodna saradnja uredi

Grad Novorosijsk ima potpisane ugovore o saradnji i bratimljenju sa sledećim gradovima:

U Novorosijsku se nalazi i zgrada generalnog konzulata Grčke.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Сейсмическая деятельность в Новороссийском районе
  2. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  3. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  4. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  5. ^ Устав муниципального образования город Новороссийск
  6. ^ Реестр наименований географических объектов на территорию Краснодарского края по состоянию на 26.01.2017 Архивирано на сајту Wayback Machine (26. децембар 2014) // Государственный каталог географических названий (Росреестр)
  7. ^ Гербы г. Новороссийска

Spoljašnje veze uredi