Numizmatika (od grčke reči νόμισμα [nómisma] — „novčić“, ili latinske numisma — „valuta“) je sa stanovišta istorije i arheologije definisana kao nauka o kovanom novcu i medaljama.[1][2] Numizmatika je u suštini bliska istoriji. Entuzijasti dodaju još da ona uz sebe tesno vezuje ekonomiju, geografiju, heraldiku, metalurgiju, politiku, umetnost i vojnu istoriju. U suštini, novčići su „slikovni“ istorijski artikli. Oni nam kazuju o prilikama vremena iz kojeg su potekli, i to u dobrom i u lošem kontekstu reči. Novčići nagoveštavaju rat, revoluciju, snižavanje vrednosti neke valute, korupciju, pa čak i snagu tehnike.[3]

Deo numizmatičke zbirke Muzeja Mandraliska
Kolekcionari i entuzijasti novčića na izložbi koju je organizovalo Numizmatičko društvo Kalkute, Kalkuta, Zapadni Bengal.
Numizmatička zbirka u Narodnom muzej u Beogradu.

Najranije oblike novca koje su ljudi koristili kolekcionari kategorišu kao „čudne i interesantne“,[4] ali je upotreba druge robe u razmeni isključena, čak i kada se koristi kao valuta u opticaju (npr. cigarete ili instant rezanci u zatvoru ). Kao primer, Kirgizi su koristili konje kao glavnu valutnu jedinicu i davali sitniš u jagnjećim kožama;[5] jagnjeće kože su možda pogodne za numizmatičko proučavanje, ali konji nisu. Mnogi predmeti su korišćeni vekovima, kao što su kauri školjke, plemeniti metali, kakao zrna, veliko kamenje i dragulji.

Etimologija uredi

Prvi put potvrđena 1829. godine, reč numizmatika proističe od prideva numizmatički, što znači „od kovanice“. Pozajmljen je 1792. godine iz francuske reči numismatiques, koja je i sama izvedena od kasnolatinskog numismatis, genitiva od numisma, varijante nomisma što znači "kovanica".[6][7] Nomisma je latinizacija grčke reči νόμισμα (nomisma) što znači „sadašnji novčić/običaj“,[8] koja potiče od νομίζειν (nomizein), „držati ili posedovati kao običaj ili upotrebu, uobičajeno koristiti“,[9] zauzvrat od νόμος (nomos), „upotreba, običaj“,[10] ultimatno od νέμειν (nemein), „raspodeliti, podeliti, dodeliti, držati, zadržati“.[11]

Istorija numizmatike uredi

 
Rimski denarijus, standardizovani srebrni novac.

Sakupljanje novčića je verovatno postojalo u davna vremena. Oktavijan Avgust je davao „kovanice svih formi, uključujući stare komade kraljeva i strani novac“ kao poklone za Saturnalije.[12]

Petrarka, koji je u pismu napisao da su mu vinogradari često prilazili sa starim novčićima tražeći od njega da ih kupi ili da identifikuje vladara, zaslužan je kao prvi renesansni kolekcionar. Petrarka je caru Karlu IV poklonio zbirku rimskog novca 1355. godine.

Prva knjiga o kovanicama bila je De Asse et Partibus (1514) Gijoma Budea.[13] Tokom rane renesanse antičke kovanice su sakupljale evropske kraljevske porodice i plemstvo. Sakupljači kovanog novca bili su papa Bonifacije VIII, car Maksimilijan Svetog rimskog carstva, Luj XIV od Francuske, Ferdinand I, izbornik Joakim II od Brandenburga koji je pokrenuo Berlinski kabinet za kovanice i Henri IV od Francuske, između ostalih. Numizmatiku nazivaju „hobijem kraljeva“, zbog njenih najcenjenijih osnivača.

Profesionalna društva organizovana u 19. veku. Kraljevsko numizmatičko društvo je osnovano 1836. godine i odmah je počelo sa izdavanjem časopisa koji je postao Numizmatička hronika. Američko numizmatičko društvo je osnovano 1858. godine i počelo je da izdaje Američki časopis za numizmatiku 1866. godine.

Britanska akademija je 1931. godine pokrenula Sylloge Nummorum Graecorum izdajući zbirke starogrčkog novca. Prvi tom Sylloge of Coins of the British Isles objavljen je 1958. godine.

U 20. veku kovanice su postale priznate kao arheološki predmeti. Naučnici kao što je Gvido Bruk iz Muzeja istorije umetnosti u Beču shvatili su njihovu vrednost u obezbeđivanju vremenskog konteksta i poteškoća sa kojima su se kustosi suočavali kada su identifikovali istrošene novčiće koristeći klasičnu literaturu. Posle Drugog svetskog rata u Nemačkoj je pokrenut projekat Fundmünzen der Antike (Nalazi kovanica iz klasičnog perioda) za registraciju svakog novčića pronađenog u Nemačkoj. Ova ideja je našla sledbenike u mnogim zemljama.

U Sjedinjenim Državama, američka kovnica je osnovala kabinet za kovanice 1838. godine kada je glavni kolekcionar Adam Ekfeldt poklonio svoju ličnu kolekciju.[14] Delo Zaveti istorije ... autora Vilijama E. Du Boa (1846) opisuje taj kabinet.

Delo Helen Vang „Kratka istorija kineske numizmatike na evropskim jezicima“ (2012-2013) daje skicu istorije razumevanja kineske numizmatike u zapadnim zemljama.[15] Les amis des monnaies Lisa Jankovskog je dubinska studija kineske numizmatike u Kini u 19. veku.[16]

Savremena numizmatika uredi

 
Dva zlatnika od 20 kr iz Skandinavske monetarne unije.

Moderna numizmatika je proučavanje kovanog novca od sredine 17. veka pa nadalje, perioda mašinski kovanog novca.[17] Njihovo proučavanje više služi kolekcionarima nego istoričarima i češće se njime uspešno bave ljubitelji amateri nego profesionalni naučnici. Fokus moderne numizmatike često leži u istraživanju proizvodnje i upotrebe novca u istorijskim kontekstima koristeći kovnice ili druge zapise kako bi se utvrdila relativna retkost kovanog novca koji se proučava. Raznovrsnosti, greške napravljene u kovnici, rezultati progresivnog trošenja matrica, obim kovanja, pa čak i društveno-politički kontekst kovanja novčića takođe su predmet interesovanja.

Primer jednog novčića Aleksandra Velikog uredi

Primer srebrne tetradrahme pronađene u Biblosu (oko 330-300. p. n. e.) ukazuje na makedonski uticaj. Aleksandrov novac (To nomisma Alexandrou) je tipa glave golobradog Herakla, sa orlovim nosom na desnoj strani, predstavljen sa oglavljem od lavlje glave i etofora Zevsa (koji drži orla) na reversu, na prestolu sa žezlom u levoj ruci.[18] Tip ove tetradrahme ima veoma deklarativan makedonski i grčki karakter. Izbor reprezentacija je simboličan: podsećanje na njegovu božansku lozu i njegov herojski karakter. Predstava olimpskog boga i grčkog heroja takođe omogućava širenje grčko-makedonske kulture i posebno verskih kultova. Kovanje srebra koje je Aleksandar otpočeo 333. godine pokazalo je reprezentacije koje, iako privileguju grčko-makedonski aspekt božanstava, nisu izgledale orijentalcima kao potpuno strane (asimilisane su sa Valovim božanstvima).[19]

Reference uredi

  1. ^ Philip Grierson, Numismatics, Oxford: Oxford University Press 1975, 1
  2. ^ Dineschandra Sircar, Studies in Indian coins, Motilal Banarsidass, Delhi 1968, 1
  3. ^ Peter Temple, Superhobby Investing. Making Money from Antiques, Coins, Stamps, Wine, Woodland and Other Alternative Assets, Harriman House Limited, Petersfield 2004, 133
  4. ^ Maurer, B. „Primitive and Nonmetallic Money”. Ur.: Yago, K.; Battilosi, S.; Cassis., Y. Handbook of the History of Money and Currency. Springer. str. 87-104. 
  5. ^ Glyn Davies (1996). Chronology of Money 1900 — 1919. ISBN 978-0-7083-1351-0. Arhivirano iz originala 2006-07-14. g. Pristupljeno 2006-08-09. 
  6. ^ Harper, Douglas. „numismatics”. Online Etymology Dictionary. 
  7. ^ nomisma. Charlton T. Lewis and Charles Short. A Latin Dictionary on Perseus Project.
  8. ^ νόμισμα. Liddell, Henry George; Scott, Robert; A Greek–English Lexicon at the Perseus Project.
  9. ^ νομίζειν in Liddell and Scott.
  10. ^ νόμος in Liddell and Scott.
  11. ^ νέμειν in Liddell and Scott.
  12. ^ Suetonius, Augustus 75 on-line text Arhivirano 2022-07-31 na sajtu Wayback Machine
  13. ^ Brigham Young University library web page Arhivirano 2008-07-25 na sajtu Wayback Machine
  14. ^ Kent, Allen (1985). Encyclopedia of Library and Information Science. str. 281. ISBN 978-0-8247-2037-7. 
  15. ^ Helen Wang, "A short history of Chinese numismatics in European languages", in Early China vols 35-36 (2012-2013), pp. 395-429
  16. ^ Jankowski, Lyce (2018). Les amis des monnaies – la sociabilité savante des collectionneurs et numismates chinois de la fin des Qing. Paris: Maisonneuve et Larose nlle édition. ISBN 978-2-37701-030-1. 
  17. ^ „Collectibles”. Maritime International. Arhivirano iz originala 14. 9. 2013. g. Pristupljeno 13. 6. 2013. 
  18. ^ GERIN Dominique, GRANDJEAN Catherine, AMANDRY Michel, DE CALLATAY François, La monnaie grecque, ”L’Antiquité : une histoire”, Ellipse, 2001. pp. 117-119
  19. ^ G. LE RIDER, Alexandre le Grand: Monnaie, finances et politique, Chapter V, ”Histoire”, PUF, 2003, pp. 153-214

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Velike priče starih kovanica uredi

Moderne kovanice uredi