Oberon ili Uran IV[4] je drugi najveći[1] satelit Urana. Među „glavnim“ satelitima Urana, Oberon je najudaljeniji od matične planete. Otkrio ga je, zajedno sa susednom Titanijom, Vilhelm Heršel 1787. godine.[5] Sateliti su nazvani po kralju i kraljici vila iz Šekspirove komedije „San letnje noći“.[3]:201–203

Oberon

Slika Oberona koju je načinio Vojadžer 2 24. januara 1986. godine
Slika Oberona koju je načinio Vojadžer 2 24. januara 1986. godine

Planeta Uran
Otkriće
Otkrio Vilhelm Heršel
Datum otkrića januar 1787.[1]
Karakteristike orbite
Velika poluosa 583.500[2] km
Periapsis 582.683[2] km
Apoapsis 584.317[2] km
Ekcentricitet 0,0014[2]
Period revolucije 13,463[3]:193
Prosečna brzina revolucije 11.349,2[2] km/h
Period rotacije 11,463[3]:193
Nagib 0,068°[2]
Fizičke karakteristike
Srednji poluprečnik 761,4[2] km
Površina 7.285.101,53[2] km²
Masa 2,8834 × 1021[2] kg
Zapremina 1.848.958.769[2] km³
Gustina 1,559[2] g/cm³
Gravitacija 0,332[2] m/s²
Magnituda 13,9[3]:193
Albedo 0,24[3]:193

Osobine uredi

Oberon je sastavljen od stenovitog materijala i leda[1], a velike oscilacije u opoziciji ukazuju na to da je taj materijal porozan.[6] Oberon se nalazi u sinhronoj orbiti oko Urana (odnosno, okrenut je ka Uranu uvek istom stranom) usled čega je vodeća strana Oberona crvenija od prateće strane, najverovatnije usled sakupljanja međuplanetarne prašine na vodećoj strani.[7]

Površinske strukture uredi

Strukture na Oberonu nose imena tragičnih Šekspirovih likova.[8]Površina Oberona je stara, nije izglađena lavom bogatom vodom kao što je to slučaj sa Mirandom ili Arijelom.[7]

Površina Oberona je tamna, ali su neki od većih kratera centri svetlih zrakova koji se od njih radijalno šire. U Otelu, Falstafu i Hamletu se nalazi tamniji materijal, koji verovatno predstavlja mešavinu leda i ugljeničnog materijala iz unutrašnjosti. Krateri na Oberonu su:[3]:203

Naziv Širina (jug) Dužina (istok) Prečnik (km)
Antonije 27,5 65,4 47
Koriolan 11,4 345,2 120
Lir 5,4 31,4 126
Magbet 58,4 112,5 203
Otelo 66,0 42,9 113
Romeo 28,7 89,4 159
Falstaf 22,1 19,0 124
Hamlet 46,1 44,4 206
Cezar 26,6 61,1 76

Na horizontu Oberona je Vojadžer 2 snimio planinu visoku najmanje 6 km (planina je uočljiva upravo zato što je snimljena na horizontu). Da li je u pitanju neka izuzetna odlika ili ne, ne može se sa sigurnošću reći.[3]:203

Još jedna značajna pojava je čazma (kanjon) Momur, dužine 500 km.[9]

Popularna kultura uredi

U pesmi Pink Flojda „Astronomi Domine“ pominju se Uranovi sateliti Oberon, Miranda i Titanija.[10]

Izvori uredi

  1. ^ a b v „Oberon: Overview”. Solar system Exploration. NASA. Pristupljeno 6. 1. 2014. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j k „Oberon: Facts & Figures”. Solar system Exploration. NASA. Arhivirano iz originala 13. 10. 2013. g. Pristupljeno 12. 1. 2014. 
  3. ^ a b v g d đ e Moore, Patrick (2000). The Data Book of Astronomy (na jeziku: engleski). Taylor & Francis. ISBN 978-0-7503-0620-1. Pristupljeno 16. 11. 2021. 
  4. ^ Angelo 2006, str. 427
  5. ^ Moore, Patrick, ur. (2002). Philip's Astronomy Encyclopedia (na jeziku: engleski). London: Philip's. str. 289. ISBN 978-0-540-07863-9. Pristupljeno 16. 11. 2021. 
  6. ^ Lucy-Ann McFadden, Paul R. Weissman, Torrence V. Johnson, ur. (2007). Encyclopedia of Solar System. San Diego: Academic Press. str. 380. ISBN 978-0122268052. 
  7. ^ a b Elkins-Tanton, Linda T. (2011). Uranus, Neptun, Pluto and the Outer Solar System. New York: Facts on File. str. 61. ISBN 978-0-8160-7701-4. 
  8. ^ Murdin, Paul, ur. (2001). Encyclopedia of Astronomy & Astrophysics (na jeziku: engleski). Taylor & Francis. str. 4173. ISBN 978-0-7503-0440-5. Pristupljeno 16. 11. 2021. 
  9. ^ Murdin, Paul, ur. (2001). Encyclopedia of Astronomy & Astrophysics (na jeziku: engleski). Taylor & Francis. str. 2977. ISBN 978-0-7503-0440-5. Pristupljeno 16. 11. 2021. 
  10. ^ „Pink Floyd – Astronomy Domine Lyrics”. Rock Genius. Pristupljeno 12. 1. 2014. 

Literatura uredi

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi