Oblik vladavine

начин на који је друштво организовано

Oblik vladavine je element oblika države, koji definiše sistem organizacije najviših državnih organa, postupak njihovog formiranja, vrijeme aktivnosti i nadležnosti, i redoslijed interakcije ovih tijela među sobom i sa stanovništvom, kao i stepen učešća javnosti u njihovom formiranju.[1]

  • Oblik vladavine u užem smislu je organizacija viših državnih organa vlasti (način organizovanja vrhovne vlasti u državi).
  • Oblik vladavine u širem smislu je način organizacije i interakcije svih organa vlasti države.
  Predsjedničke republike sa punim predsjedničkim sistemom.
  Države sa polupredsjedničkim sistemom.
  Parlamentarne republike sa izvršnim predsjedništvom biranim u parlamentu.
  Parlamentarna republika sa ceremonijalnim predsjednikom, gdje predsjednik vlade predstavlja izvršnu vlast.
  Ustavne monarhije u kojima izvršnu vlast pripada monarhu, a obično je vrši predsjednik vlade.
  Ustavne monarhije, koje imaju odvojenog šefa vlade ali kraljevska porodica drži političku moć.
  Apsolutne monarhije.
  Jednopartijske države.
  Vojne diktature.

Oblik vladavine ne treba miješati sa oblikom državne vlasti i političkim sistemom države. Sve zajedno, te tri karakteristike su komplementarne jedna drugoj i opisuju oblik države.

Oblik vladavine pokazuje:

  • kako nastaju najviši organi vlasti u državi;
  • kakva je njihova struktura;
  • koji je princip u osnovi interakcije među državnim organima;
  • kako izgraditi odnos između vrhovnog autoriteta i običnih građana;
  • u kojoj mjeri organizacija države omogućava osiguranje prava i slobode građana.

Oblik vladavine je najstariji element koji karakteriše strukturu vlasti, koji je počeo da se izučava još u Antičkoj Grčkoj. U različitim periodima istorije, Oblik vladavine imao je drugačije značenje. U agrarnom društvu oblik vladavine je bio sveden samo na način izbora šefa države — putem nasljeđivanja ili putem izbora. Sa raspadom feudalizma i prelaskom na industrijsko društvo, u pratnji slabljenja moći monarha, javlja se konsolidacija predstavnika naroda, a Oblik vladavine počeo je da se razvija. Najveći značaj pridobilo je ne to kako je protekao prenos vlasti — putem nasljedstva ili biranjem šefa države u zemlji, nego to kako je organizovan odnos između šefa države, skupštine, sudstva, kako da međusobno uravnoteže svoja ovlašćenja,[2] tj. kako da podjele vlast.

Način utvrđivanja oblika vladavine uredi

  1. Postupak prenosa vlasti (nasljedstvom ili putem izbora);
  2. Odgovornost viših državnih organa pred javnošću (u monarhije šef države ne preuzima nikakvu zakonsku odgovornost, za razliku od šefa države u republici);
  3. Podjele vlasti između organa državne vlasti.

Glavni oblici vladavine uredi

Monarhija uredi

Monarhija je oblik vladavine u kojok vrhovna državna vlast tokom života pripada isključivo šefu državu — monarhu, koji je stekao prijesto nasljednim putem i nije odgovoran narodu.

Osobine monarhije uredi

  • Jedini šef države je monarh;
  • Vlast se prenosi nasljednim putem;
  • Monarh zakonski ne odgovara.

Vrste monarhije uredi

  • Apsolutna monarhija je država u kojoj je monarh vrhovni autoritet u zemlji i u njegovim rukama je koncentrisana potpuna državna vlast (Saudijska Arabija, Oman, Katar). Posebna vlast je teokratska monarhija (Vatikan).
  • Ograničena monarhija je država u kojoj pored monarha postoje i drugi državni organi, koji nisu potčinjeni njemu, a državna vlast je podijeljena između viših državnih organa, moć monarha je ograničena posebnim aktom (ustavom) ili tradicijom. Ograničene monarhije možemo podijeliti na:
    • Klasna-predstavnička monarhija je monarhija u kojoj je vlast monarha ograničena na osnovu tradicije formiranja kriterijuma pripadnosti određenoj klasi (Zemski sabor u Rusiji,[3] Kortezi u Španiji) i po pravilu ima savjetodavnu ulogu.[4] Trenutno ovakav oblik monarhije nije na vlasti nigdje na svijetu.
    • Ustavna monarhija je monarhija u kojoj je vlast monarha ograničena na osnovu specijalnog akta (ustava), gdje postoji viši organ državne vlasti, formiran putem izbora narodnih predstavnika (skupština). Ustavna monarhija se može podijeliti na:
      • Dualistička monarhija je država u kojoj monarh ima punu izvršnu vlast, a ima dio i zakonodavne i sudske vlasti. Predstavničko tijelo postoji u takvom stanju i sprovode zakonodavne funkcije, ali monarh može da nametne veto na usvojene akte i po sopstvenom nahođenju može da raspusti predstavničko tijelo (Jordan, Maroko).
      • Parlamentarna monarhija je država u kojoj monarh samo dio ostatka tradicije i on nema nikakve nadležnosti. Politički sistem u takvim monarhijama se zasniva na principu podjele vlasti (Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan, Danska).

Republika uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Čirkin V. E. Gosudarstvovedenie: Učebnik / V. E. Čirkin. - M. : Юristъ, 1999. - S. 138.
  2. ^ Vengerov A.B. Teoriя gosudarstva i prava: Učebnik dlя юridičeskih vuzov. - 3-e izd. – M.: Юrisprudenciя, 2000. – 528 s.
  3. ^ „Soslovno-predstavitelьnaя monarhiя v Rossii” (na jeziku: ruski). Labex.ru. Arhivirano iz originala 21. 07. 2015. g. Pristupljeno 2008-11-29. 
  4. ^ Teoriя gosudarstva i prava / Pod red. Pigolkina A.S. - Izd-vo: Gorodec, 2003. - S. 43.