Obožavanje je čin religijske posvećenosti (devocije) uglavnom usmerene prema božanstvu. Čin obožavanja se može obavljati individualno, ili u neformalnoj ili formalnoj grupi, ili preko određenog vođe. Takvi činovi su i odavanje počasti na razne načine (jedan je zajednička molitva u nekoj formi, npr. namaz).[1]

Obožavati označava činjenje molitve ili određene vrste obreda Bogu ili božanstvu, ali i smatranje čega idolom i/ili kultom; predstavlja sinonim reči bogosluženje, bogoslužje i klanjanje. Sva ova značenja termina se svode na jedno: podizanje entiteta koji se razmatra na stepen božanstva od svega onog što se uopšteno smatra božanstvom — osećanjima, rečju tj. delom.[2]

U savremenom društvu i sociologiji, neki autori komentarišu načine na koje ljudi više ne obožavaju prepoznata božanstva nego i (ili umesto toga) obožavaju potrošačke brendove,[3] sportske timove i druge ljude (selebretije / poznate ličnosti).[4] Sociologija stoga proširuje ovaj argument da bi se sugerisalo da je van religije obožavanje proces u kojem društvo obožava sebe, kao oblik samovalorizacije (samovrednovanja) i samoočuvanja.[5] U muslimanskom svetu, reč obožavanje (u doslovnom kontekstu obožavanja) zabranjeno je koristiti ako se odnosi na neki objekat ili radnju a ne isključivo na Alaha.[2]

Obožavanje Boga u pravoslavlju nije teološki termin, ali je reč koja određuje značenje za niz teoloških pojmova. Post, molitva, pokajanje, bogosluženje su reči istog semantičkog polja. Međutim, i pored toga, u pravoslavlju postoji potreba da se reč „poštovanje Boga” koristi kao termin, koji razdvaja pojmove „ikonopoštovanje” i „obožavanje Boga”, prateći ranohrišćansku tradiciju, prema kojoj poštovanje tzv. svetinja (ikona, moštiju, krsta, na kome je Hristos razapet), poštovanje svetinja i poštovanje svetitelja i Bogorodice. Direktno služenje Bogu označava se izrazom „obožavanje Boga“, što odgovara grčkom latreia, što znači neposredno služenje Bogu, zaobilazeći jedno ili drugo posredovanje.

Reference

uredi
  1. ^ Fergusson, David (2008). „The Theology of Worshp: A Reformed Perspective”. Ur.: Forrester, Duncan B.; Gay, Doug. Worship and Liturgy in Context: Studies and Case Studies in Theology and Practice. Norwich: Hymns Ancient and Modern Ltd. str. 71. ISBN 9780334041689. Pristupljeno 28. 12. 2018. „The English term 'worship' itself derives from an Anglo-Saxon word for 'honour' (weorthscipe) suggesting again that worship is an action honouring one who is worthy. 
  2. ^ a b Ljakić, Zijad. „Upotreba riječi “obožavam. n-um.com. Arhivirano iz originala 3. 9. 2019. g. Pristupljeno 3. 9. 2019. 
  3. ^ „ConCen Forums”. concen.org. CNN. Arhivirano iz originala 02. 02. 2020. g. Pristupljeno 03. 09. 2019. 
  4. ^ „News - The University of Sydney”. sydney.edu.au. 
  5. ^ „Emile Durkheim - The Sociology of Religion”. www.cf.ac.uk. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi