Odo de San Aman (fr. Eudes de Saint-Amand) bio je osmi veliki majstor vitezova Templara i tu funkciju je obavljao od 1171. do 1179.

Odo de San Aman
Grb Odo de San Amana
Datum rođenja1110
Mesto rođenjaArtoa
Datum smrti1180.
Mesto smrtiDamask

Lični život

uredi

Odo de San Aman je rođen u Francuskoj. On je bio maršal Jerusalima i kasnije vikont. Kao lider reda bio je jako tvrdoglav što će mu u podjednakoj meri doneti i slavu i probleme. Primer za ovo se može naći 1172. kada je vitez Gantijer di Menil (fr. Gantier du Mesnil) od strane kralja Almarika I od Jerusalima optužen za ubistvo islamskih velikodostojnika San Aman je odbio da ga izruči uz objašnjenje da vlast nad redom ima samo Papa.

Vojnička karijera

uredi
 
Bitka u blizini Ramla u kojoj su San Aman i kralj Balduin IV Jerusalimski pobedili Saladinovu vojsku

San Aman je učestvovao u nekoliko ratnih ekspedicija kao Veliki Majstor. Predvodio je vojne akcije u Nablusu, Jerihonu, Džerašu gde je postigao značajne pobede sa Templarima. Jedna od najznačajnih je pobeda u bici koja se odigrala u blizini današnjeg Ramla u Izraelu protiv Saladina. U martu 1179. San Aman je učestvovao u izgradnji tvrđave na Jakovljevom gazu, ta tvrđava je narušila prethodno postignuto primirje između Saladina i Balduina IV kojim je ta teritorija proglašena neutralnom zonom i služila je za prelazak trgovaca. Saladin je ponudio novac San Amanu u zamenu za uništenje tvrđave ali je veliki majstor to odbio. Prilikom jednog obilaska sporne teritorije, avgusta iste godine, Templari su upali u zasedu Saladinove vojske, bitka koja je usledila za posledicu je imala zarobljavanje San Amana i ranjavanje kralja Balduina IV. Nekoliko dana kasnije Saladinove snage su srušile zid tvrđave i nanele težak poraz Templarima koji su tamo ostali stacionirani ubivši 800 vitezova dok su 700 zarobili.[1] San Aman je umro u jednom od Saladinovih zatvora tokom 1180. Njegovo oslobađanje je predlagano u zamenu za neke Saladinove rođake ali pregovori su došli suviše kasno po velikog majstora. Na čelu reda nasledio ga je Arno de Torož.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „The Crusaders' Lost Fort: Battle at Jacob's Ford”. The Crusaders' Lost Fort: Battle at Jacob's Ford - bbc.co.uk/history/programmes/timewatch/article_crusader_01.shtml. Arhivirano iz originala 13. 08. 2006. g. Pristupljeno 8. 1. 2012. 

Spoljašnje veze

uredi