Oduzimanje je jedna od četiri osnovne aritmetičke operacije, i predstavlja inverziju sabiranju. Obeležava se znakom minus („–“). U relaciji

Oduzimanje
x - y = z (čita se „iks minus ipsilon“ ili „iks manje ipsilon“)

x se naziva umanjenik, y – umanjilac, a rezultat operacije oduzimanja – z – razlika. Važi: . Iako se prvenstveno povezuje sa prirodnim brojevima u aritmetici, oduzimanje takođe može predstavljati uklanjanje ili smanjenje fizičkih i apstraktnih veličina korišćenjem različitih vrsta objekata uključujući negativne brojeve, razlomke, iracionalne brojeve, vektore, decimale, funkcije i matrice.[1]

Skup prirodnih brojeva nije zatvoren u odnosu na oduzimanje, jer nije moguće oduzeti veći broj od manjeg, niti dva jednaka broja. Prošireni skup prirodnih brojeva se dobija dodavanjem nule skupu prirodnih brojeva, tako da je moguće oduzeti dva jednaka broja jedan od drugog.

Razlika kompleksnih brojeva je kompleksan broj čiji je realni deo razlika realnih delova umanjenika i umanjioca, a imaginarni deo razlika imaginarnih delova umanjenika i umanjioca:

Oduzimanje je antikomutativno: (x - y) = -(y - x), i nije asocijativno.

Oduzimanje se može posmatrati i kao sabiranje umanjioca i broja suprotnog umanjeniku: x - y = x + (-y). Zahvaljujući ovoj osobini, oduzimanje se može primeniti i na vektore i matrice.

Notacija i terminologija uredi

 
Oduzimanje brojeva 0–10. Oznake linija = umanjenik. X osa = oduzimanje. Y osa = razlika.

Oduzimanje se obično piše pomoću znaka minus „−“ između pojmova; odnosno u infiksnoj notaciji. Rezultat se izražava znakom jednakosti. Na primer,

  (izgovara se kao „dva minus jedan je jedan”)
  (izgovara se kao „četiri minus dva jednako dva”)
  (izgovara se kao „šest minus tri jednako tri”)
  (izgovara se kao „četiri minus šest je negativno dva”)

Postoje i situacije u kojima se oduzimanje „podrazumeva“, iako se ne pojavljuje nijedan simbol:

  • Kolona od dva broja, sa nižim brojem u crvenoj boji, obično označava da se manji broj u koloni treba oduzeti, a razlika je zapisana ispod, ispod reda. Ovo je najčešće sreće u računovodstvu.

Formalno, broj koji se oduzima je poznat kao umanjilac,[2][3] dok je broj od kojeg se oduzima umanjenik.[2][3] Rezultat je razlika.[2][3][1][4] To je,

 .

Sva ova terminologija potiče iz latinskog. Subtraction je engleska reč izvedena od latinskog glagola subtrahere, koji je zauzvrat formiran od sub „odozdo” i trahere „vući”. Dakle, oduzimati znači privući odozdo, ili oduzeti.[5] Korišćenje gerundivnog sufiksa -nd rezultira „umanjiocem”, „stvar za oduzimanje”.[a] Slično, od minuere „smanjiti ili umanjiti”, predstavlja „umanjenik”, što znači „stvar za smanjenje”.

Celi i realni brojevi uredi

Celi brojevi uredi

 

Zamislite linijski segment dužine b sa levim krajem označenim sa a i desnim sa oznakom c. Počevši od a, potrebno je b koraka udesno do c. Ovo kretanje udesno je matematički modelovano dodavanjem:

a + b = c.

Od c, potrebno je b koraka ulevo da se vratimo na a. Ovo kretanje ulevo je modelovano oduzimanjem:

cb = a.
 

Sada je segment linije označen brojevima 1, 2, i 3. Od pozicije 3, nije potrebno ni koraka ulevo da ostane na 3, tako da je 3 − 0 = 3. Potrebna su 2 koraka ulevo da se dođe do pozicije 1, dakle 3 − 2 = 1. Ova slika je neadekvatna da opiše šta bi se desilo nakon što se pređu 3 koraka levo od pozicije 3. Da bi se predstavila ovakva operacija, linija mora biti produžena.

Da bi se oduzeli proizvoljni prirodni brojevi, počinje se linijom koja sadrži svaki prirodni broj (0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, ...). Od 3, potrebno je 3 koraka ulevo da se dođe do 0, tako da je 3 − 3 = 0. Ali 3 − 4 je i dalje nevažeće, pošto ponovo napušta liniju. Prirodni brojevi nisu koristan kontekst za oduzimanje.

Rešenje je da se uzme u obzir celobrojna brojevna prava (..., −3, −2, −1, 0, 1, 2, 3, ...). Na ovaj način, potrebno je 4 koraka ulevo od 3 da bi se došlo do −1:

3 − 4 = −1.

Prirodni brojevi uredi

Oduzimanje prirodnih brojeva nije zatvoreno: razlika nije prirodan broj osim ako je umanjenik veći ili jednak od umanjioca. Na primer, 26 se ne može oduzeti od 11 da bi se dobio prirodan broj. Takav slučaj koristi jedan od dva pristupa:

  1. Može se zaključiti da se 26 ne može oduzeti od 11; oduzimanje postaje parcijalna funkcija.
  2. Rešenje je ceo broj koji predstavlja negativan broj, tako da je rezultat oduzimanja 26 od 11 je −15.

Realni brojevi uredi

Polje realnih brojeva može se definisati specificirajući samo dve binarne operacije, sabiranje i množenje, zajedno sa unarnim operacijama koje daju aditivne i multiplikativne inverze. Oduzimanje realnog broja (umanjilac) od drugog (umanjenik) se tada može definisati kao sabiranje umanjioca i aditivne inverzne vrednosti umanjenika. Na primer, 3 − π = 3 + (−π). Alternativno, umesto da zahtevaju ove unarne operacije, binarne operacije oduzimanja i deljenja mogu se uzeti kao osnovne.

Svojstva uredi

Antikomutativnost uredi

Oduzimanje je antikomutativno, što znači da ako se obrnu termini u razlici s leva na desno, rezultat je negativna vrednost od prvobitnog rezultata. Simbolično, ako su a i b bilo koja dva broja, onda

ab = −(ba).

Neasocijativnost uredi

Oduzimanje nije asocijativno, što se pojavljuje kada se pokuša da se definiše ponovljeno oduzimanje. Uopšteno, izraz

abc

može se definisati da znači (ab) − c ili a − (bc), ali ove dve mogućnosti dovode do različitih odgovora. Da bi se ovo pitanje rešilo, mora se uspostaviti [order of operations[|redosled operacija]], sa različitim nalozima koji daju različite rezultate.

Prethodnik uredi

U kontekstu celih brojeva, oduzimanje jedinice takođe igra posebnu ulogu: za bilo koji ceo broj a, ceo broj (a − 1) je najveći ceo broj manji od a, takođe poznat kao prethodnik a.

Merne jedinice uredi

Kada se oduzimaju dva broja sa mernim jedinicama kao što su kilogrami ili funte, oni moraju imati istu jedinicu. U većini slučajeva, razlika će imati istu jedinicu kao i originalni brojevi.

Procenti uredi

Promene u procentima se mogu izvesti u najmanje dva oblika, procentualna promena i promena procentnih poena. Procentualna promena predstavlja relativnu promenu između dve veličine u procentima, dok je promena procentnih poena jednostavno broj dobijen oduzimanjem ta dva procenta.[6][7][8]

Kao primer, pretpostavimo da je 30% uređaja napravljenih u fabrici neispravno. Šest meseci kasnije, 20% vidžeta je neispravno. Procentualna promena je 20% − 30%/30% = −1/3 = −33+1/3%, dok je promena procentnih poena −10 procentnih poena.

Računarstvo uredi

Metoda komplementa je tehnika koja se koristi za oduzimanje jednog broja od drugog koristeći samo sabiranje pozitivnih brojeva. Ovaj metod se obično koristio u mehaničkim kalkulatorima i još uvek se koristi u savremenim računarima.

Binarna
cifra
Jedinični
komplement
0 1
1 0

Da bi se binarni broj y (umanjilac) oduzeo od drugog broja x (umanjenik), jedinični komplement od y se dodaje na x i jedan se dodaje zbiru. Vodeća cifra „1” rezultata se zatim odbacuje.

Metoda komplementa je posebno korisna u binarnom računu (osnova 2) jer se jedinični komplement vrlo lako dobija invertovanjem svakog bita (promenom „0” u „1” i obrnuto). A dodavanje 1 za dobijanje komplementa dva može da se uradi simulacijom prenosa u najmanje značajan bit. Na primer:

  01100100  (x, једнако децималном 100)
- 00010110  (y, једнако децималном 22)

postaje zbir:

  01100100  (x)
+ 11101001  (јединични комплемент од y)
+        1  (да се добије комплемент за два)
——————————
 101001110

Ispuštanje početnog „1”" daje odgovor: 01001110 (jednako je decimalnom broju 78)

Nastava oduzimanja u školama uredi

Metode koje se koriste za podučavanje oduzimanja u osnovnoj školi razlikuju se od zemlje do zemlje, a unutar zemlje različite metode se usvajaju u različito vreme. U onome što je u Sjedinjenim Državama poznato kao tradicionalna matematika, određeni proces se predaje studentima na kraju prve godine (ili tokom druge godine) za upotrebu sa višecifrenim celim brojevima, a produžava se ili u četvrtom ili petom razredu uključivanjem decimalnih prikaza razlomaka brojeva.

U Americi uredi

Skoro sve američke škole trenutno podučavaju metodu oduzimanja korišćenjem pozajmljivanja ili pregrupisanja (algoritam dekompozicije) i sistem označavanja koji se naziva štake.[9][10] Iako je metod pozajmljivanja bio poznat i objavljen u udžbenicima ranije, upotreba štaka u američkim školama se proširila nakon što je Vilijam A. Braunel objavio studiju — tvrdeći da su štake bile korisne za učenike koji koriste ovu metodu.[11] Ovaj sistem je brzo prihvaćen, istisnuvši druge metode oduzimanja u upotrebi u Americi u to vreme.

U Evropi uredi

Neke evropske škole koriste metod oduzimanja zvan austrijski metod, poznat i kao metod sabiranja. U ovom metodu nema zaduživanja. Postoje i štake (oznake za pomoć pamćenju), koje se razlikuju od zemlje do zemlje.[12][13]

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ "Subtrahend" is shortened by the inflectional Latin suffix -us, e.g. remaining un-declined as in numerus subtrahendus "the number to be subtracted".

Reference uredi

  1. ^ a b Weisstein, Eric W. „Subtraction”. mathworld.wolfram.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-08-26. 
  2. ^ a b v Schmid, Hermann (1974). Decimal Computation  (1 izd.). Binghamton, NY: John Wiley & Sons. ISBN 978-0-471-76180-8. 
  3. ^ a b v Schmid, Hermann (1983) [1974]. Decimal Computation (1 (reprint) izd.). Malabar, FL: Robert E. Krieger Publishing Company. ISBN 978-0-89874-318-0. 
  4. ^ „Subtraction”. www.mathsisfun.com. Pristupljeno 2020-08-26. 
  5. ^ „Subtraction”. Oxford English Dictionary (3rd izd.). Oxford University Press. septembar 2005.  (Potrebna je pretplata ili članska kartica javne biblioteke UK.)
  6. ^ Paul E. Peterson, Michael Henderson, Martin R. West (2014) Teachers Versus the Public: What Americans Think about Schools and How to Fix Them Brookings Institution Press, p. 163
  7. ^ Janet Kolodzy (2006) Convergence Journalism: Writing and Reporting across the News Media Rowman & Littlefield Publishers, p. 180
  8. ^ David Gillborn (2008) Racism and Education: Coincidence Or Conspiracy? Routledge p. 46
  9. ^ Paul Klapper (1916). The Teaching of Arithmetic: A Manual for Teachers. str. 80. Pristupljeno 2016-03-11. 
  10. ^ Susan Ross and Mary Pratt-Cotter. 2000. "Subtraction in the United States: An Historical Perspective," The Mathematics Educator 8(1):4–11. p. 8: "This new version of the decomposition algorithm [i.e., using Brownell's crutch] has so completely dominated the field that it is rare to see any other algorithm used to teach subtraction today [in America]."
  11. ^ Ross, Susan C.; Pratt-Cotter, Mary (1999). „Subtraction From a Historical Perspective”. School Science and Mathematics. 99 (7): 389—93. doi:10.1111/j.1949-8594.1999.tb17499.x. 
  12. ^ Klapper 1916, pp. 177–.
  13. ^ David Eugene Smith (1913). The Teaching of Arithmetic. Ginn. str. 77. Pristupljeno 2016-03-11. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi