Operacija Ljeto ’95
Operacija Ljeto 95 je naziv vojne operacije hrvatskih snaga u ratu u Bosni i Hercegovini. Trajala je od 25. do 30. jula 1995. godine. Tokom 5 dana borbi, hrvatske snage su porazile 2. krajiški korpus Vojske Republike Srpske i zauzele Grahovo i Glamoč. Hrvatske snage su zauzele 300 km² oko Grahova i 1.300 km² oko Glamoča. Ova operacija je bila i uvertira za opšti napad na Republiku Srpsku Krajinu.[4]
Ljeto 95 | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo rata u Bosni i Hercegovini | |||||||
![]() Operacija Ljeto 95 | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
![]() Republika Hrvatska ![]() Herceg-Bosna |
![]() Republika Srpska ![]() Republika Srpska Krajina | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
![]() |
![]() | ||||||
Jačina | |||||||
8.500[1] | 5.500[1] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
18 poginulih i 155 ranjenih[2] |
nepoznato 14.000 – 18.000 Srba izbeglo[3] |
Uvod
urediDana 19. jula 1995. započeo je združeni napad Srpske Vojske Krajine (SVK) i Vojske Republike Srpske (VRS) na Bihaćki džep u operaciji Mač 95. Nakon teških borbi, u kojima su srpske snage na nekim pravcima napredovale i do 12 km, komanda 5. korpusa Armije RBiH obratila se za pomoć Glavnom štabu Hrvatske vojske. Istovremeno je Alija Izetbegović prihvatio delovanje Hrvatske vojske u BiH, potpisavši vojni sporazum sa Franjom Tuđmanom 22. jula (”Splitski sporazum”). Hrvatske snage su želele sporazum, ne samo kako bi sprečile pad 5. korpusa ARBiH i posledično spajanje SVK i VRS na tom pravcu, već i kako bi, prvenstveno, sasvim odsekli Knin od RS zauzimanjem Grahova. Napad je predviđao i zauzimanje planina Šator, Staretina i Golija, kao i Glamoč.[5]
Borbeni poredak
urediNa pravcu Livno – Grahovo, posle gubitka položaja na Dinari, 3. petrovačka brigada sa 2. bataljonom Vojne policije branila je pravac koji sa Dinare izvodi ka Grahovu. Brigada je imala nepovoljan taktički položaj, jer su položaji hrvatskih snaga nadvisivali njenu zonu odbrane. Pravac koji sa Šatora izvodi ka Tičevu branili su delovi 9. grahovske brigade s ojačanjima. Na pravcu Livno – Glamoč 3. srpska brigada branila se na Staretini. Imala je dobro uređene odbrambene položaje ojačane bataljonom 43. prijedorske brigade. Desni sused 3. srpske brigade je bio mešoviti bataljon. Peta glamočka brigada branila je svoju zonu odbrane koja je ostala nepromenjena od početka rata.
U toku 4. juna iz SVK-a stigla je borbena grupa „Vijuga”, jačine ojačanog bataljona. Sa njom su stigle i dve čete iz Specijalne brigade policije Republike Srpske Krajine koje su poslate u Međugorje na desno krilo 3. srpske brigade, radi zatvaranja dela međuprostora na Šatoru. Međutim, ove jedinice nisu zaposele odbrambene položaje. Borbena grupa „Vijuga”, koja je stigla umesto najavljene brigade, bila je raspoređena za odbranu pravca s. Peulje – Grahovo, u zahvatu putne komunikacije. U svom sastavu imala je pet pešadijskih četa, četu minobacača 120 mm, dve baterije protivoklopnih raketa (9K-11 i 9P-122), laki artiljerijski vod PVO, dva tenkovska voda (šest tenkova), mešoviti artiljerijski divizion (po jedna haubička baterija 105 mm, 122 mm i top-haubica 152 mm) i jedan višecevni bacač raketa „Oganj”. U borbenim izveštajima tvrdilo se da „ne postoji želja za borbom kod 80% boraca”.[6]
U napadu na Grahovo učestvovali su 4. i 7. gardijska brigada HV ojačana jedinicama Taktičke grupe 1 (četa 114. brigade, četa 15. domobranske pukovnije i vod 142. domobranske pukovnije). Na pravcu Šator – Glamoč raspoređene su 81. gardijski bataljon, 1. hrvatski gardijski zdrug, bataljon 1. gardijske brigade HV s ojačanjima i Taktička grupa 2 na čelu sa 3. gardijskom brigadom HVO. U napadu pravcem Golija – Glamoč zadejstvovane su snage HVO-a: 2. gardijska brigada, PPN Gavran-2, Taktička grupa 3, bataljon PPN „Ludvig Pavlović” i manje snage ZP Tomislavgrad. Na kupreškom pravcu (Cincar – Kujača, Malovan – Procip i Kupres – Rastičevo) nastupala je 1. gardijska brigada HVO s ojačanjima iz ZP Tomislavgrad.[7]
HV | Jedinica | Napomena |
---|---|---|
ZP Split | 1. hrvatski gardijski zdrug HV | |
4. gardijska brigada HV | ojačana manjim jedinicama ZP Split | |
7. gardijska brigada HV | ||
9. gardijska brigada HV | jedan bataljon (prethodni naziv: 84. gardijska bojna HV) | |
114. brigada HV | ||
81. gardijska bojna HV | ||
1. gardijska brigada HV | jedan bataljon ojačan izviđačkom četom i vojnom policijom HV | |
126. domobranska pukovnija | u rezervi | |
HVO | Jedinica | Napomena |
HVO | 1. gardijska brigada HVO | na Kupreškom pravcu |
2. gardijska brigada HVO | ||
3. gardijska brigada HVO | ||
Specijalna policija MUP-a HR HB | ||
PPN Gavran-2 | ||
60. gardijska bojna ”Ludvig Pavlović” | ||
22. diverzantski odred | ||
80. domobranska pukovnija | delovi |
VRS | Jedinica | Napomena |
---|---|---|
2. krajiški | 5. glamočka brigada | |
9. grahovska brigada | s ojačanjima | |
3. petrovačka brigada | pojačana 2. bataljonom vojne policije 2.KK | |
1. krajiški | 3. srpska brigada | ojačana bataljonom 43. prijedorske brigade |
mešoviti bataljon | ||
SVK | Jedinica | Napomena |
7. korpus SVK | BG ”Vijuga” | |
2 čete MUP-a RSK | nisu učestvovali | |
do 400 policajaca | na Dinari raspoređeni tokom bitke |
Tok bitke
urediNa grahovskom pravcu težište napada neprijatelj je ispoljio dejstvom sa Dinare i u zahvatu puta s. Peulje – Isjek. Sa Dinare, pravcem Veliki cilj (tt 1807) – Borova glava (tt 1266), napadala je 7. gardijska brigada i 126. domobranska pukovnija. Po početku napada, borbena grupa „Vijuga” je, usled nedostatka municije, napustila rejon odbrane i povukla se na teritoriju Krajine. Treća petrovačka brigada je u toku dana zadržala odbrambene položaje, ali se u toku noći posle tenkovsko-pešadijskog napada povukla i zaposela novu liniju odbrane na oko 10 km jugoistočno od Grahova, na liniji Lovrića glava (tt 942) – Hajdučka glava (tt 1002) – Strmac (tt 983). Narednog dana bataljon 9. gardijske brigade zamenio je 114. brigadu i TG-1 i zauzeo kotu Nos. Već sledećeg dana bataljon je vraćen u Hrvatsku, a napad je nastavila 4. gardijska brigada. U toku 26 - 27. jula hrvatske snage su usmerile težište napada sa Šatora prema selu Tičevu, ovladale visoravni Tičevo bez značajnijeg otpora Grahovske brigade.[9] Dana 27. jula 7. korpus SVK je poslao Borbenu grupu policije od 400 boraca u rejon Brezovca i Civljana na Dinari. Hrvatske snage su u toku 28. jula 1995. godine ušle u Grahovo.
Na glamočkom pravcu hrvatske snage su krenule u napad takođe 25. jula grupišući snage po sledećim pravcima: 1. gardijska brigada HV sa četom vojne policije i tenkovskim vodom iz Livanjskog polja, pravcem s. Bastasi – Staretina (Vrhovi), 1. hrvatski gardijski zdrug i Specijalna jedinica MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne pravcem Bundina kosa – s. Halapić, a 81. gardijski bataljon pravcem Šator – s. Popovići – s. Šumnjaci. Treća gardijska brigada HVO bila je u borbenom dodiru sa Trećom srpskom brigadom i nije učestvovala u napadu. Posle ulaska hrvatskih snaga u Glamoč, ova brigada je okupirala selo Rore. Na 5. glamočku brigadu napadale su 1. gardijska brigada HVO pravcem prevoj Korićna – Glamoč i 2. gardijska brigada HVO pravcem Mala Golija – Glamoč, koje su prešle u napad kroz borbeni raspored 80. domobranske pukovnije HVO koja je bila u borbenom dodiru sa Glamočkom brigadom. Hrvatske snage su bočnim i napadom s leđa uspele razbiti 3. srpsku brigadu sa ojačanjima na Staretini, ući u Glamočko polje i stvoriti uslove za ulazak u Glamoč.[9] Odlučujuću ulogu odigrao je 81. gardijski bataljon Hrvatske vojske koji se kroz međuprostor sa Šatora preko sela Popovića spustio u Glamočko polje i tako izmanevrisao odbranu Glamoča. O žestini borbe svedoče i 3 poginula i 62 ranjena pripadnika 81. bataljona HV u operaciji Ljeto 95.[10] Dana 27. jula glamočku brigadu su napala i dva aviona Mig-21 Hrvatske vojske.[11] Peta glamočka brigada je uglavnom odolevala napadima neprijatelja, ali se povukla iz svoje zone odbrane po pojavi hrvatskih snaga iza leđa, na prilazima Glamoču. Tako su hrvatske snage u toku 29. jula 1995. godine ušle u Glamoč.
Posledice
urediRepublika Srpska
urediPrema mišljenju hrvatskih istoričara operacija Ljeto 95 bila je jedna od odlučujućih bitaka 1995. godine, jer su hrvatske snage zauzimanjem Grahova odsekle Knin od Banja Luke, a zauzimanjem Glamoča stvorile osnovicu za dalja osvajanja u Republici Srpskoj. Napad je, takođe, po drugi put spasao 5. korpus ARBiH od uništenja.[12]
Pad Grahova i Glamoča ostavio je dramatičan utisak na srpsko rukovodstvo. Dana 28. jula Radovan Karadžić proglašava ratno stanje u ugroženim zapadnokrajiškim opštinama, a 5. avgusta naređuje smenu generala Ratka Mladića.[13] Celokupno stanovništvo Glamoča i Grahova proterano je iz svojih domova, a sami gradovi su razrušeni u višednevnom bombardovanju hrvatskih snaga i razaranjem nakon toga.
Republika Srpska Krajina
urediStanje u Kninskoj krajini se dramatično pogoršalo. Među stanovništvom Krajine je zavladala panika. Glavni štab SVK je proglasio ratno stanje 28. jula. Međutim, opao je moral kod boraca Srpske vojske Krajine. Milan Martić je ubeđivao narod da će Krajina pružiti žestok otpor hrvatskoj vojsci ako napadne. Ipak, prilike na terenu su nakon „Ljeta 95“ bile drugačije.[14]
Reference
uredi- ^ a b Balkan Battlegrounds 2002, str. 365.
- ^ Marijan 2016, str. 445.
- ^ UNSC & 3. Avgust 1995.
- ^ Rat u Hrvatskoj 2009, str. 228.
- ^ a b Drugi krajiški 2019, str. 193.
- ^ Drugi krajiški 2019, str. 194.
- ^ a b Marijan 2016, str. 444-447.
- ^ Drugi krajiški 2019, str. 194-195.
- ^ a b Drugi krajiški 2019, str. 197.
- ^ Osnivanje i ratni put 2018, str. 324.
- ^ Marijan 2016, str. 444.
- ^ Marijan 2016, str. 446.
- ^ Drugi krajiški 2019, str. 202.
- ^ Rat u Hrvatskoj 2009, str. 229.
Literatura
uredi- Kukobat, Dušan; Dimitrijević, Bojan B. (2019). 2. krajiški korpus Vojske Republike Srpske. Banja Luka: Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. ISBN 978-99976-730-5-3.
- Balkan battlegrounds: A military history of the Yugoslav conflict, 1990–1995. Volume I. Washington, DC: Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2003. ISBN 978-0-16-066472-4.
- Vinković, Karlo (2018). Vojnogeografska analiza vojnih operacija Zima '94, Skok 1 i Skok 2 (MSc). Sveučilište u Zagrebu. Prirodoslovno-matematički fakultet.
- Marijan, Davor (2018), „Osnivanje i ratni put 81. gardijske bojne Hrvatske vojske Virovitica”, Ur.: Brekalo, Miljenko, Zbornik radova - Virovitica u Domovinskom ratu, Virovitica: Državni arhiv u Virovitici, str. 305–333
- Marijan, Davor (2016). Domovinski rat. Zagreb: Despot Infinitus. ISBN 978-953-7892-53-1.
- „Rat u Hrvatskoj iz pera obavještajca” (PDF). www.krajinaforce.com. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 9. 2013. g. Pristupljeno 26. 12. 2019.
- „Report of the Secretary-General submitted pursuant to Security Council Resolution 981 (1995)” (PDF). United Nations Security Council. 3. 8. 1995. Pristupljeno 26. 12. 2019.[mrtva veza]