Opozicija (lat. oppositio — suprostavljenost) je izraz kojim se u politici označavaju svi pojedinci, grupe i organizacije koje su iz političkih ili ideoloških razloga suprotstavljene pojedincima, grupama i organizacijama koje predstavljaju vlast, odnosno režim u nekoj državi. Opozicija se obično deli na ilegalnu opoziciju — kojoj nije dozvoljeno postojanje i delovanje i legalnu opoziciju — kojoj je dozvoljeno postojanje i delovanje. Ilegalna opozicija je karakteristična za autoritarne i totalitare političke sisteme koji iz verskih ili ideoloških razloga ne dozvoljavaju promenu vlasti i njene politike. Legalna opozicija je, pak, karakteristična za demokratske političke sistema koji za svoja načela uzimaju slobodu mišljenja i okupljanja. Neki sistemi mogu imati i legalnu i ilegalnu opoziciju. Pod pojmom „opozicija“ se, s obzitom na dominaciju političkih sistema u savremenom svetu, po pravilu podrazumeva legalna opozicija. Zavisno od toga da li njeni predstavnici sede u parlamentu neke države, opozicija se deli na parlamentarnu i vanparlamentarnu. Parlamentarna opozicija u mnogim državama, pogotovu onim sa vestministarskim sistemom predstavlja ustavnu instituciju, odnosno te države imaju formalnu instituciju vođe opozicije koji ima posebna prava i obaveze koja se tiču savetovanja s predstavnicima vlasti oko bitnih odluka.[1]

Reference uredi

  1. ^ Blondel, J (1997). „Political opposition in the contemporary world”. Government and opposition. 32 (4): 462—486. doi:10.1111/j.1477-7053.1997.tb00441.x. Arhivirano iz originala 22. 04. 2020. g. Pristupljeno 15. 08. 2018.