Opsikija
Opsikion ili Opsikija (grč. θέμα Ὀψικίου) je bila tema Vizantijskog carstva u severozapadnoj Maloj Aziji (današnja Turska). Jedna je od prvobitne četiri teme. Po površini bila je najveća tema. Nalazila se najbliže vizantijskoj prestonici - Carigradu. Nekoliko ustanaka podignuto je tokom 8. veka na njenoj teritoriji, te je, radi lakšeg upravljanja, podeljena sredinom tog veka na tri manje teme.
Opsikija θέμα Ὀψικίου | |
---|---|
7. vek—oko 750. | |
Tema Opsikija oko 780. godine | |
Regija | Mala Azija |
Zemlja | Turska |
Događaji | |
Vladavina | |
• Oblik | tema |
Istorija | |
• Uspostavljeno | 7. vek |
• Ukinuto | oko 750. |
Istorija uredi
Opsikija je jedna od prve četiri teme, osnovanih u 7. veku. Naziv nosi po latinskoj reči Obsequium ("pratnja"), što se odnosilo na jedinice koje su pratile vizantijskog cara u vojnim pohodima. Nakon velikih poraza koje su 640-tih godina Vizantinci pretrpeli usled prvog talasa muslimanskih osvajanja, ostaci vojski sa Bliskog istoka povučeni su u Malu Aziju i naseljeni u četiri velike teme, od kojih je jedna bila i Opsikija. U sastavu ove teme nalazile su se oblasti Mezija, Bitinija, delovi Galatije, Lidije i Paflagonije. a prostirala se od Dardanela do reke Halis, sa centrom u Ankiri. Tačna godina nastanka teme nije poznata. Izvori upućuju na pretpostavku da je osnovana već 626. godine, mada se njeno postojanje može pratiti tek od 680. godine. Moguće da je prvobitno obuhvatala i delove Trakije.
Opsikija je uživala jedinstveni položaj u odnosu na druge teme Vizantije. Tako, njen upravnik nije nosio titulu stratega ("στρατηγος"), već komesa ("κομης"). Ona nije bila podeljena na turme, već na porodične klanove formirane od starih vojničkih porodica. Položaj u blizini prestonice davao je Opsikiji veći značaj od bilo koje druge vizantijske teme. Komesi Opsikije često su se podizali protiv samih careva. Tako je 668. godine, nakon smrti Konstansa II na Siciliji, komes Mizezije izveo državni udar. Opsikija je bila glavna baza cara Justinijana II. Tamo je ovaj vizantijski car naseljavao mnoge Slovene zarobljene u Trakiji. Kasnije su ti Sloveni prelazili na stranu Arabljana. Opsikijska vojska ustala je protiv Filipika Vardana (711-713), ubice Justinijana II, i dovela Anastasija II na vlast, da bi i njega svrgnula 715. godine, postavljajući Teodosija III na carski tron. Opsikijanci su podržali uspon Lava III Isavrijanca na presto 717. godine. Patrikije Isos, komes Opsikije, neuspešno se pobunio protiv ovog cara. Opsikija je bila baza iz koje je Artavazd krenuo u osvajanje carske vlasti protiv cara Konstantina V. Opsikija je važila za centar ikonodula, najvećih protivnika ikonoklastičkoj politici Izaurijske dinastije. Kao rezultat toga, Konstantin je podelio Opsikiju na dve teme: Bukelarion i Optimatu.
Izvori uredi
- Ahrweiler, Hélène (1966). Byzance et la Mer: La Marine de Guerre, la Politique et les Institutiones Maritimes de Byzance aux VIIe–XVe Siècles (na jeziku: French). Paris, France: Presses universitaires de France.
- Haldon, John F. (1984). Byzantine Praetorians: An Αdministrative, Ιnstitutional and Social Survey of the Opsikion and the Tagmata, c. 580-900. 3. Bonn, Germany: R. Habelt. ISBN 3-7749-2004-4.
- Haldon, John F. (1997). Byzantium in the Seventh Century: The Transformation of a Culture. Cambridge, United Kingdom: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-31917-1.
- Haldon, John F. (1999). Warfare, State and Society in the Byzantine World, 565-1204. London, United Kingdom: University College London Press (Taylor & Francis Group). ISBN 1-85728-495-X.
- Kazhdan, Alexander, ur. (1991). The Oxford Dictionary of Byzantium. New York and Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-504652-6. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Lampakis, Stylianos; Andriopoulou, Vera (17. 10. 2003). „Theme of Opsikion (Οψικίου Θέμα)”. Encyclopedia of the Hellenic World: Asia Minor (na jeziku: Greek). Athens, Greece: Foundation of the Hellenic World. Pristupljeno 7. 10. 2009.
- Lounghis, T. C. (1996). „The Decline of the Opsikian Domesticates and the Rise of the Domesticate of the Scholae”. Byzantine Symmeikta (10): 27—36. ISSN 1105-1639. Arhivirano iz originala 21. 11. 2015. g. Pristupljeno 18. 08. 2019.
- Pertusi, A. (1952). Constantino Porfirogenito: De Thematibus (na jeziku: Italian). Rome, Italy: Biblioteca Apostolica Vaticana.
- Treadgold, Warren T. (1995). Byzantium and Its Army, 284–1081. Stanford, California: Stanford University Press. ISBN 0-8047-3163-2.