Opšta teorija relativnosti

Opšta relativnost ili opšta teorija relativnosti (OTR) je geometrijska teorija gravitacije koju je Albert Ajnštajn objavio u članku Osnove opšte teorije relativnosti (nem. Die Grundlage der allgemeinen Relativitätstheorie), 1915. godine u Annalen der Physik.[1][2] Teorija predstavlja relativističko poopštenje specijalne relativnosti i Njutnove teorije gravitacije. Ona pruža ujedinjeni opis gravitacije kao geometrijskog svojstva prostora i vremena, ili prostor-vremena. Specifično, zakrivljenost prostor-vremena je direktno povezana sa energijom i momentom nezavisno od toga koja materija i radijacija su prisutne. Odnos je specificiran u Ajnštajnovim jednačinama polja, sistemu parcijalnih diferencijalnih jednačina.

Simulisana crna rupa sa 10 solarnih masa unutar Mlečnog puta, gledana sa rastojanja od 600 km.

Neka od predviđanja opšte relativnosti se znatno razlikuju od klasično fizičkih stavova, posebno u pogledu protoka vremena, geometrije prostora, kretanja tela pri slobodnom padu, i prostiranja svetlosti. Primeri tih razlika obuhvataju gravitacionu dilaciju vremena, gravitaciona sočiva, Gravitacioni crveni pomak svetlosti, i gravitaciono vremensko kašnjenje. Predviđanja teorije opšte relativnosti su do sad bila potvrđena u svim opažanjima i eksperimentima. Mada opšta relativnost nije jedina relativistička teorija gravitacije, ona je najjednostavnija teorija koja je konzistentna sa eksperimentalnim podacima. Međutim, pitanja bez odgovora ostaju, najfundamentalnije od kojih je usaglašavanje opšte relativnosti sa zakonima kvantne fizike kojim bi se proizvela kompletna i usaglašena teorija kvantne gravitacije.

Ajnštajnova teorija ima važne astrofizičke implikacije. Na primer, iz nje proističe mogućnost postojanja crnih rupa — prostornih regiona u kojima su prostor i vreme zakrivljeni na takav način da ništa, čak ni svetlost, ne može da pobegne — kao krajnjeg stadijuma masivnih zvezda. Postoji obilje dokaza da je intenzivna radijacija koju emituju pojedine vrste astronomskih objekata uzrokovana crnim rupama; na primer, mikrokvazari i aktivna galaktika jezgra su rezultat prisustva zvezdanih crnih rupa i crnih rupa daleko masivnijeg tipa, respektivno. Savijanje svetlosti dejstvom gravitacije može da dovede do fenomena gravitacionog sočiva, usled kojeg su višestruke slike istog udaljenog astronomskog objekta vidljive na nebu. Opšta relativnost takođe predviđa postojanje gravitacionih talasa, koji su indirektno uočeni; direktna merenja su cilj projekata kao što su LIGO (engl. Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory) i NASA/ESA (engl. Laser Interferometer Space Antenna) i raznih nizova za pulsarske vremenske proračune. Pored toga, opšta relativnost je osnova današnjih kosmoloških modela konzistentno ekspandirajućeg svemira.

Postulati i struktura teorije uredi

 
Dvodimenzionalna analogija zakrivljenosti prostorvremena

Za razliku od klasičnog, njutnovog opisa gravitacije kao sile koja se javlja među masivnim telima na pozadini apsolutnog prostor-vremena, u OTR ulogu gravitacije uzima samo prostor-vreme. Njega sada opisujemo pomoću metričkog tenzora ( ) koji je rešenje Ajnštajnovih jednačina:

 

gde je   Ričijev tenzor,   Ričijev skalar, a   tenzor energije-impulsa. Konstante u jednačnii su  , brzina svetlosti i  , gravitacijska konstanta. Uticaj gravitacije na čestice definisan je zakrivljenošću prostor-vremena (tj. njegovom geometrijom) koju definišu mase i sva fizička polja (osim gravitacionog).

Reference uredi

  1. ^ Albert Einstein: Die Grundlage der allgemeinen Relativitätstheorie. U: Annalen der Physik. 49, 1916, S. 769–822 (Faksimil Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. avgust 2006), PDF)
  2. ^ O'Connor, J.J. and E.F. Robertson (1996), "General relativity". Mathematical Physics index, School of Mathematics and Statistics Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. decembar 2015), University of St. Andrews, Scotland, May, 1996. Pristupljeno 2015-02-04.

Literatura uredi

Beginning undergraduate textbooks

Spoljašnje veze uredi