Opština Leposavić
Opština Leposavić je najsevernija opština južne srpske pokrajine Kosovo i Metohija. Površina joj je 750 km², i nalazi se u dolini Ibra. Ograničena je sa istoka padinama Kopaonika, sa zapada padinama Rogozne, i obuhvata 72 sela sa ukupno 18.500 stanovnika. Neka naselja koja su danas u ovoj opštini su tek 1953. godine pripojena Kosovu i Metohiji (Lešak, Belo Brdo, Vračevo, Berberište)
Opština Leposavić | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Kosovskomitrovački okrug |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | 18.600 (2015) |
Geografske karakteristike | |
Površina | 539 km2 |
Ostali podaci | |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Predsednik opštine | Zoran Todić (SLS) |
Veb-sajt | www |
Geografski položaj uredi
Leposavić je najsevernija opština Kosova i Metohije. Nalazi se sa desne strane reke Ibra. Pripada južnom i središnjem delu ibarsko-kopaoničkog kraja. Obuhvata planinske oblasti jugozapadnog Kopaonika i severoistočne padine Rogozne.[1]
Današnja opština je formirana 1960. godine, od nekadašnjih opština Lešak, Leposavić i Slatina.[2] Zakonom o područjima, opštinama i srezovima u Narodnoj Republici Srbiji, objavljenom u Službenom glasniku 12. decembra 1959. godine, opštini je pripalo dvadeset katastarskih opština, odnosno naseljenih mesta: Beluće, Berberište, Bistrica, Bare, Belo Brdo, Borova, Vračevo, Guvnište, Donji Krnjin, Zemanica, Isevo, Lešak, Miokoviće, Ostraće, Postenje, Potkomlje, Rvatska, Trebiće, Ćirkovići, Crnatovo. Ove katastarske opštine su pripadale Deževskom srezu sa središtem u Novom Pazaru (Berberište), Kopaoničkom srezu sa sedištem u Brusu (Zemanica, Crnatovo, Belo Brdo, Miokoviće) i Studeničkom srezu, sa sedištem u Raškoj (sva ostala naselja). Time je 170 km² teritorije uže Srbije pripojeno autonomnoj oblasti Kosovu i Metohiji.[3] Godine 1963. donet je Ustav, kojim je Kosovsko-metohijska oblast postala autonomna pokrajina.
Opština Leposavić sada ima 7 mesnih zajednica, Lešak, Leposavić i Sočanica, Belo Brdo, Vračevo, Bistrica i Šaljska Bistrica i 72 sela.[2]
Klima uredi
U opštini su prisutne:
- umerenokontinentalna klima do nadmorske visine 800 m. Maksimalna temperatura od 38,5 °C se dostiže u julu i avgustu, a minimalna -28,5 °C u drugoj polovini januara i prvoj polovini februara, dok je srednja temperatura. Prvi mrazevi počinju krajem septembra ili u oktobru, a prvi sneg polovinom novembra i traju do maja, najčešće oko Ibra i njegovih pritoka. Najčešće duvaju severni, severozapadni i jugoistočni vetar (kosovac).[4]
- subalpska klima, na visinama od 800 m do 1300 m. Odlikuje se hladnim zimama i umereno toplim letima, pri čemu je jesen toplija od proleća.[5]
- planinska klima, na visinama iznad 1300 m. Zastupljena je na Kopaoniku i Rogozni. Najhladniji je mesec januar, a najtopliji avgust. Sneg traje po 150 dana u godini, a magle 94.[5]
Prirodna bogatstva uredi
Biljni i životinjski svet uredi
Raznovrsnost biljnog sveta zavisi od nadmorske visine, koja se kreće od 400, gde preovlađuju barska vegetacija i obradive površine u dolini Ibra, do 2017 metara, gde preovlađuju šumska i planinska vegetacija. Šume, livade i pašnjaci zauzimaju 56% teritorije opštine. U nižim oblastima rastu vrba, jova i topola, dok se na većim visinama hrast i bukva, u zajednici sa drugim vrstama, cer, jasen, javor, crni i beli grab, jasika, leska, glog, kleka.[6] Na većim nadmorskim visinama se nalaze četinari bor, jela, smreka, omorika, smrča. U blizini mesta Dublje, nalazi se oko 150 cerovih stabala, na površini od 1 hektara, koji su zaštićeno prirodno dobro.[7]
Na šumskim proplancima, pašnjacima i u vrletima raste šumsko voće: jagoda, kupina, borovnica, drenjina, leska, trnjina, šipurak, divlja jabuka, divlja kruška. Takođe se nalazi livadsko i šumsko cveće: visibaba, narcis, ljubičica, ruža, snežni cvet, orhideja, vres, bela rada i druge. Ima i lekovitog bilja: trava iva, đurđevak, maslačak, majčina dušica, hajdučka trava, kantarion, bokvica, zova, kamilica, lipa, glog, kleka. U endeme spadaju Pančićeva potočarka (lat. Cardamine pancicii), runolist, srpska lala (lat. Tulipa serbica), kopaonička ljubičica (lat. Viola Copanicensis).[7]
Od životinjskog sveta su zastupljeni[8]:
- ribe u tekućim vodama: klen, belica, krkuša, govedarac, mrena, skobalj i šaran, kojim se poribljava, a u stajaćim vodama babuška, karaš, tolstolobik, sunčica, manić, grgeč, linjak, štuka i druge. U bistrim planinskim rečicama ima i pastrmke.[8]
- vodozemci: razne vrste žaba
- gmizavci: zmije (belouška, poskok, šarka, smuk), gušter, daždevnjak
- ptice, često se sreću grlica, gavran, svraka, vrana, kreja, močvarice (siva čaplja, liska, barska šljuka, divlja patka), grabljivice (velika sova, sova ušara, orao krstaš, jastreb, mišar), koke (fazan, prepelica, jarebica, leštarka)
- krznašice: sivi puh, kuna zlatica, kuna belica, lasica, tvor, veverica, lasica, jazavac, divlja mačka
- sitna divljač: zec, slepo kuče
- krupna divljač: divlja svinja, srna, vuk, medved, divokoza, ris
Hidrografija uredi
Reka Ibar, koja u svom gornjem toku ima vrlo čiste vode. U manje hidrološke objekte spadaju bare, izvori i termomineralni izvori:
- Spomenik prirode „Termomineralni izvor u selu Vuča“
- termomineralni izvor u podnožju Kopaonika u blizini Belog Brda
- termomineralni izvor selu Kijavčiće
Demografija uredi
Većinu stanovnika opština čine Srbi, a prisutne su i druge etničke zajednice, najviše Albanci i Bošnjaci.[2]
Pre 1999. otprilike 600 kosovskih Albanaca je živelo u 3 sela na jugu opštine (Košutovo, Bistrica i Ceranje), koja su danas skoro prazna, a njihovi stanovnici uglavnom sada žive u južnom delu Kosovske Mitrovice. Na celokupnoj teritoriji opštine od juna 1999. godine počele su da pristižu interno raseljena lica sa celog Kosmeta, i njihov broj danas iznosi 2.500, od kojih su 203 Romi. Oko polovine od tog broja Roma, interno raseljenih lica, je iz Vučitrna, Kline, Prizrena i Obilića, a druga polovina je iz Romske Mahale iz Kosovske Mitrovice. Oko 1.200 IRL srpske nacionalnosti živi kod svojih rođaka, a ostali u kolektivnim centrima u Leposaviću, Lešku i Sočanici. Značajan broj Muslimana živi u selima Berberište, Vračevo i Rvatska. Samo Leposavić i Lešak imaju status gradskog naselja.
Etničke struktura po godinama:
- 1991. godina:
- UKUPNO 16.291
- Srbi 14.306 (87,8%)
- Albanci 1.101 (6,7%)
- Muslimani 600 (3,7%)
- 1999. godina:
- UKUPNO -----
- Srbi 15.365
- Albanci 902
- Muslimani 940
- 2006. godina:
Demografija | |||||||||||||
Godina/Populacija | Srbi | % | Albanci | % | Bošnjaci | % | Romi | % | Ukupno | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Popis 1991. godine | 14.306 | 87.8 | 1.101 | 6.7 | 600 | 3.7 | 163 | 1.0 | 16.291 | ||||
Januar 1999. godine | 15.365 | - | 902 | - | 940 | N/A | N/A | N/A | N/A | ||||
Trenutne brojke | 18.000 | 67 | 240 | 203 | ~ 18.500 | ||||||||
Izvori: Popis 1991. godine: Građanski popis stanovništva; Nacionalna struktura opština (Statistički biro Jugoslavije, Beograd, 1993), stranice 123-125 ; Brojke 1999. godine: Lista sela na Kosovu i Metohiji (UNHCR, 9. mart 1999). |
Infrastruktura uredi
Kroz opštinu prolazi veoma važan regionalni put u dužini od 38 kilometara, koji povezuje Kosovo o Metohiju sa užom Srbijom.
Postoji Zdravstveni centar u Leposaviću, kao i ambulante u selima Sočanica, Lešak, Vračevo i Belo Brdo.
U opštini se nalaze 4 osnovne škole od kojih su 3 na srpskom jeziku (OŠ „Leposavić” u Leposaviću sa izdvojenim odeljenjima u Drenu, Jošanici i Kijevčiću, OŠ „Stana Bačanin” u Lešku, sa izdvojenim odeljenjima u Vračevu, Belući, Belom Brdu, Miokoviću, Ostraću, Donji Krnjin i OŠ „Vuk Karadžić” u Sočanici, sa izdvojenim odeljenjima u Gornjoj Sočanici i Vuči) i jedna na albanskom jeziku u selu Bistrica sa desetak učenika. Srednjih škola ima 2 (Poljoprivredna škola „Priština“ u Lešku.[9][10], Srednja škola „Nikola Tesla”), koliko i fakulteta Prištinskog Univerziteta (Učiteljski fakultet iz Prizrena i Fakultet za fizičku kulturu iz Prištine) i dve više škole Viša Ekonomska škola, kojoj je bilo sedište u Peći i Viša Saobraćajna škola, kojoj je sedište bilo u Uroševcu. Oni su zajedno sa Institutom za srpsku kulturu — Priština izmešteni u opštinu Leposavić 1999.
Privreda uredi
Do 1991. godine cela se privreda zasnivala na industriji, odnosno DP „Kopaonik”, koji posluje u okviru složenog sistema Trepči. Značajno mesto sada zauzima drvna industrija, zahvaljujući velikom šumskom fondu, koji zauzima gotovo polovinu površine. Proizvodi se tehničko drvo, ogrevno i druge vrste prostornog drveta, kao i šumska građa. Osim toga, u okviru metalne industrije ovde posluju[11] „PPT – Zglobni ležajevi” preduzeće za izradu zglobnih ležajeva, osnovano 2000. godine[12] i fabrika „Ivo Lola Ribar“ za rezervne delova za TE „Obilić“, kao i veliki broj malih privrednika.
Poljoprivreda je takođe jedna od osnovnih delatnosti, ali su uslovi za njen razvoj veoma skromni, prevashodno zbog nedostatka zemljoradničkih zadruga i otkupnih stanica za poljoprivredne proizvode.[11]
Uslovi za poljoprivrednu proizvodnju su veoma skromni. Poljoprivredna proizvodnja bi mogla da se poboljša aktiviranjem zemljoradničkih zadruga i otkupnih stanica za poljoprivredne proizvode, koji bi se plasirali fabrikama za njihovu dalju preradu.
Ekonomija uredi
Opšta ekonomska situacija u opštini je nepovoljna. Stopa nezaposlenosti je visoka, a posebno je visoka u poljoprivredi, posebno imajući u vidu da u opštini preovlađuje poljoprivredno stanovništvo. Veliki je broj i raseljenih lica koja žive u opštini.
Kultura uredi
- Centar za kulturu „Sava Dečanac“ sa bibliotekom i domovima kulture u Leposaviću, Lešku i Sočanici[11]
- KUD „Kopaonik“, društvo osnovano 1998. godine, čiji se rad na kulturnim, folklornim i pevačkim delatnostima zasniva na očuvanju tradicije, kulture i nacionalnog identiteta Srba na čitavom prostoru Kosova i Metohije[11][13]
Kulturno-prosvetnu funkciju vrše i Dom kulture Sveti Sava iz Istoka, Narodna biblioteka Sveti Sava, pozorište iz Gračanice, Kulturno-umetničko društvo „Kopaonik”.
Religija uredi
Glavna religija je srpska pravoslavna. Pravoslavne crkve postoje u naselju Leposavić (Crkva svetog Vasilija Ostroškog iz 2002), u naselju Lešak (Crkva Presvete Bogorodice) i u selima (Manastir Vračevo, Manastir Svete Petke u Ceranjskoj reci, Crkva Svetog Nikole u Zemanici, Crkva na Dublju, posvećena Velikoj Gospojini, istočno od sela Duboka, Crkva u Drenovi posvećena Blagovestima, Crkva Raspeća Hristovog u Uliju), crkva u Guliju kao i pravoslavni Manastir Sočanica, sa crkvom posvećena Usekovanju svetog Jovana Krstitelja.
Nastanak većina naselja u opštini se vezuje za crkvene praznike. Veliki broj meštana prisustvuje proslavama crkvenih praznika, nakon kojih se organizuje kulturno umetnički program.[14]
Arheološka nalazišta i spomenici uredi
Arheološki lokaliteti u opštini Leposavić[15]:
- Ibarska Slatina
- Galič (tvrđava) antički građevinski kompleks
- ostaci srednjovekovnog manastira Svetog Konstantina i Jelene sa nekropolom iz (12—14 vek)
- Sočanica
- Municipium Dardanorum rimski provincijski grad (2—4. vek)
- crkva Usekovanja Svetog Jovana Krstitelja
- Ceranjska reka — crkva Mramor sa ostacima mermerne skulpture (14. vek)
- Pridvorica:
- ostaci grobljanske crkve (17—18. vek)
- dva bunkera kod mosta na Ibru - spomenik iz NOB
- Dren— ostaci grobljanske crkve (17—18. vek)
- Vuča
- lokalitet Crkvine sa ostacima villa rusticae u okviru Municipium Dardanorum (2-4. vek)
- ostaci grobljanske crkve (17—18. vek)
- Ostraće
- Velika Livada, duž Ostraćke reke ostaci starih srednjovekovnih građevina
- ruševine grobaljske crkve (14. vek)
- ostaci otomanske karaule Merkez
- Graničane — Ruševine grobljanske crkve (16—17. vek)
- Donje Jarinje Mijatovići — ostaci grobljanske crkve (16—17. vek)
- Jošanica - četiri spomenika krajputaša
- Kajkovo — ostaci grobljanske crkve (16—17. vek)
- Gornji Krnjin — ostaci latinske crkve sa grobljem (14—15. vek)
- Kamenica — ostaci crkve Svetog Konstantina i Jelene (14. vek) na temeljima antičke građevine
- Manastir Vračevo — crkva Svetih Vrača (14. vek)
- Tvrđane — ostaci antičkog utvrđenja (2—4. vek)
Arheološka nalazišta se ne nalaze u funkciji turizma.[15]
Sport uredi
U Leposaviću deluje Sportski savez.
Registrovani sportski klubovi u opštini Leposavić:
- Fudbalski klub „Kopaonik” Lešak,
- Fudbalski klub „Ibar„ Leposavić,
- Fudbalski klub „Sočanica„ Sočanica,
- Fudbalski klub „Kosmet„ Leposavić,
- Omladinski fudbalski klub „Lešak„,
- Ženski odbojkaški klub „Leposavić„,
- Košarkaški klub „Leposavić„,
- Košarkaški klub „Lešak„,
- Karate klub „Tomari„,
- Karate klub „Leposavić„,
- Šah klub „Kosmet„,
- Planinarsko-skijaško društvo „Kopaonik„,
- Klub sportskih ribolovaca „Pastrmka„,
- Teniski klub „Leposavić„,
- Atletski klub „Leposavić„,
- Ski klub „Skiroos„,
- Odbojkaški klub „Sport-Kop„ Leposavić,
- Stonoteniski klub „Lešak„,
- Stonoteniski klub „Leposavić„,
- Ženski rukometni klub „Sočanica„,
- Stonoteniski klub „Galič„ Sočanica
- Fitnes klub „KIM FITNES TIM„
- Karate klub „Leposavić„
Sportska turistička organizacija Leposavić je organizator opštinskih takmičenja u malom fudbalu, rukometu, odbojci, košarci, stonom tenisu kao i prolećnog i jesenjeg krosa. Takođe organizuju Radničke sportske igre, na kojima se svake godine, preko 400 radnika nadmeće u 15 takmičarskih disciplina. Organizuju se i akcije „Žene u rekreaciji“, Seoske Uskršnje igre, Biznis liga.
Izvori uredi
- ^ Strateški plan 2016, str. 21.
- ^ a b v Strateški plan 2016, str. 17.
- ^ RTS & 21. 1. 2015.
- ^ Strateški plan 2016, str. 15.
- ^ a b Strateški plan 2016, str. 16.
- ^ Strateški plan 2016, str. 27.
- ^ a b Strateški plan 2016, str. 28.
- ^ a b Strateški plan 2016, str. 29.
- ^ Poljoprivredna škola Priština u Lešku, Pristupljeno 10. 4. 2013.
- ^ Poljoprivredna škola Priština u Lešku unapređuje poljoprivredu i stočarstvo Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. oktobar 2020), 10 oktobar 2012, Produkcija Piksel, pristup 31. mart 2013
- ^ a b v g Opština Leposavić: Opšte informacije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. februar 2013), Pristupljeno 26. 1. 2013.
- ^ PPT Zglobni ležajevi Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. decembar 2017), Pristupljeno 26. 1. 2013.
- ^ Upoznaj Srbiju: KUD „Kopaonik[mrtva veza]“
- ^ Strateški plan 2016, str. 34.
- ^ a b Strateški plan 2016, str. 36.
Literatura uredi
- Strateški plan razvoja turizma opštine Leposavić (PDF). Leposavić: Asocijacija Media Plus. 2016. Pristupljeno 18. 11. 2017.[mrtva veza]
- Manojlović, Tatjana (21. 1. 2015). „Trag: Otimanje zemlje”. RTS. RTS. Pristupljeno 18. 11. 2017.