Opština Priboj

општина у Златиборском округу, у Србији

Opština Priboj se nalazi u Srbiji, na tromeđi sa Crnom Gorom i BiH u Zlatiborskom okrugu. Prema podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u opštini je živelo 23.514 stanovnika[1] (prema popisu iz 2011. bilo je 27.133 stanovnika).[2]

Opština Priboj

Voz na pruzi Beograd—Bar kod Priboja
Grb opštine Priboj
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Zlatiborski
Sedište Priboj
Stanovništvo
Stanovništvo Pad 23.514 (2022)[1]
Gustina naseljenosti 49.15 st./km2
Geografske karakteristike
Površina 552 km2


Ostali podaci
Vremenska zona UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Predsednik opštine Lazar Rvović (SNS)
Veb-sajt www.priboj.rs

Geografski položaj uredi

Opština Priboj se nalazi u jugozapadnoj Srbiji, u šumovitoj oblasti Starog Vlaha, u plodnoj dolini reke Lim. Priboj je smešten na tromeđi Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, a graniči se sa opštinama: Čajetina, Nova Varoš, Prijepolje, Pljevlja, Čajniče i Rudo.

Priboj zahvata površinu od 552 km².

Opština Priboj ima izrazito planinski karakter, a najniža nadmorska visina je 392 m, dok je najviša 1.500 m.

Mesne zajednice uredi

Na području opštine Priboj obrazovano je po odluci Skupštine opštine Priboj 14 mesnih zajednica: MZ Stari grad, MZ Novi Priboj, MZ Banja, MZ Kratovo, MZ Rača, MZ Sastavci, MZ Bučje, MZ Krajčinovići, MZ Zabrnjica, MZ Sjeverin, MZ Strmac, MZ Pribojska Goleša, MZ Mažići i MZ Kalafati

MZ Sastavci okružuje naseljeno mesto Međurečje eksteritoriju Bosne i Hercegovine (opština Rudo, Republika Srpska)[3].

Demografija uredi

Opština Priboj je 1991. godine imala oko 35.000 stanovnika. Od toga je bilo 62% pravoslavaca, 33% muslimana i 5% ostalih veroispovesti. Po popisu iz 2011. godine, broj stanovnika je bio 14.920 u samom gradu i 27.133 u opštini kao celini. Prema rezultatima popisa, a u skladu sa zakonskim propisima, pravo na zastupljenost u pribojskom opštinskom Savetu za međunacionalne odnose imaju predstavnici Srba, Bošnjaka i etničkih Muslimana.[4]

Sastav stanovništva – opština Priboj
2022.
2011.
2002.
Ukupno 24.083 (100,00%) 27.133 (100,00%) 30.142 (100,00%)
Srbi 16.909 (70,21%) 20.582 (75,85%) 22.523 (74,14%)
Bošnjaci 4.144 (17,20%) 3.811 (14,04%) 5.567 (18,33%)
Muslimani 914 (3,79%) 1.944 (7,16%) 1.427 (4,70%)
Ostali 2.116 (8,78%) 796 (2,93%) 626 (2,07%)

Istorija uredi

 
Manastir Mažići
 
Spomenik žrtvama komunista, 1941-1951.

Tokom srednjeg veka, celokupno Donje Polimlje je pripadalao srpskoj župi zvanoj Dabar. Ne zna se tačno kako je i kada Priboj nastao, ali se smatra da su ga podigli srednjovekovni srpski feudalci kao četvorougaoni zidani grad Jagat na padinama planine Bić.

Smatra se da Priboj postoji još mnogo pre 1418. godine kada se pominje prvi put u istoriji i kada ga je osvojio Isak-beg. Kasnije se pominje u Povelji kralja Fridriha III iz 1448. godine, zatim 1463. godine u jednom putopisu pominje se Priboj u nahiji Dobrun, a drugi put 1485. kao sedište istoimene nahije. Potpunije podatke o Priboju, kao gradu, dali su Benedikt Kuripešić, slovenački putopisac koji je prolazio kroz Priboj 1530. godine, i Evlija Čelebija koji je boravio u Priboju 1662. godine.

Dan kada je Priboj prvi put spomenut kao utvrđenje na Biću u Povelji kralja Fridriha III iz 1448. godine (20. januar) uzet je kao dan opštine Priboj.

Pre ovog datuma, dan opštine Priboj je bio 12. januar.

Povoljan strateški položaj donosio je Priboju brz privredni razvoj, ali i velika rušenja i razaranja: rušen je u vreme turskih osvajanja, rušili su ga Austrijanci u 17. veku, goreo je 1809. godine, a stradao je u vreme Balkanskih ratova, kao i u Prvom i Drugom svetskom ratu.

Kultura uredi

Priboj je jedan od retkih gradova u unutrašnjosti Srbije koji ima kontinuiranu pozorišnu tradiciju dužu od jednog stoleća. Prva pozorišna predstava pripremljena je i izvedena 1900. godine. Reditelj Vasilije Marić je postavio na scenu Dva cvancika po tekstu poznatog srpskog pisca toga vremena Milovana Glišića. (Autor iscrpne monografije o ovoj temi je Faruk Dizdarević: TALIJA U PRIBOJU, Priboj 1994. i 2002. — dva izdanja).

Između dva svetska rata Priboj je imao prilično razvijen kulturno-zabavni život — aktivno radi dramska sekcija, dva Kulturno — umetnička društva: Prosveta i Gajret, Gradska čitaonica (biblioteka), Tamburaški orkestar itd. Pošto nije postojala namenska zgrada za kulturu programi se realizuju u Hotelu Stevovića, zgradi Osnovne škole, a tridesetih godina prošloga veka u novosagrađenoj sali Sokolskog doma koja je imala pozornicu.

Nakon završetka Drugog svetskog rata renovira se zgrada Sokolskog doma i tu se do 1959. godine odvija kulturni život. Te godine dovršena je izgradnja današnje zgrade Doma kulture u kojoj će se, od tada, odvijati skoro svi kulturni programi grada. Današnji Dom kulture je najvažnija adresa iz oblasti kulture u gradu i opštini. Pri njemu aktivno radi Amatersko pozorište sa dve scene — dečja i za odrasle, Klub pisaca (sa bogatom izdavačkom delatnošću), Recitatorska sekcija; Dom kulture je organizator i realizator dve ugledne savezne književne manifestacije — LIMSKE VEČERI POEZIJE (književni festival namenjen pesnicima srednjoškolcima) i LIMSKE VEČERI DEČJE POEZIJE (učestvuju osnovnoškolci od 5. do 8. razreda). Svake godine se u Domu kulture realizuje Regionalni festival dečjih pozorišta. Pored ovoga Dom kulture je organizator likovnih izložbi, pozorišnih predstava, promocija knjiga, koncerata, tribina i okruglih stolova itd.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi