Opština Raška
Opština Raška je jedna od opština u Republici Srbiji. Nalazi se u jugozapadnom delu Srbije, u Raškom okrugu. Prema podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u opštini je živelo 21.498 stanovnika[1] (prema popisu iz 2011. bilo je 24.678 stanovnika).[2]
Opština Raška | |
---|---|
Zgrada skupštine opštine Raška
| |
Osnovni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Raški |
Sedište | Raška |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | 21.498 (2022) |
Geografske karakteristike | |
Ostali podaci | |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Predsednik opštine | Nebojša Popović (SNS) |
Registarska oznaka | РА |
Veb-sajt | www.raska.org.rs |
Geografija uredi
Opština zahvata središni deo Ibarske doline, zapadne delove Kopaonika i istočne padine Golije. Dolinom Ibra je na severu povezano sa Zapadnim Pomoravljem i Šumadijom, na jugu sa Kosovom i Metohijom, na istoku dolinom Jošanice, desnom pritokom Ibra, sa Aleksandrovačkom župom i Toplicom, i na jugozapadu dolinom reke Raške sa Crnom Gorom. Prostire se na površini od 670 km².[3]
Klima uredi
Klima je umereno kontinentalna. Hidrografska mreža je gusta, jer na 1 km² teritorije opštine Raška dolazi 550 m vodenih tokova. Prostor obiluje hidrološkim prirodnim retkostima, koje čine: radioaktivni izvori, jezera, vrela i termalni izvori.
Privreda uredi
Vodeće grane privrede su industrija i rudarstvo, turizam i poljoprivreda. Najznačajniji proizvodi industrije koji su traženi i na svetskom tržištu su magnezijum metal, bezalkalno stakleno vlakno i rezana građa. Rudno bogatstvo opštine je raznovrsno (kameni ugalj, azbest, olovo, cink, borni minerali itd). Proces industrijalizacije započet je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina 20. veka.
S obzirom na brdsko-planinski karakter područja oslonac poljoprivredne proizvodnje je stočarstvo i voćarstvo.
Demografija uredi
Opština je prema popisu iz 2011. godine uglavnom naseljena Srbima.
Kultura uredi
Kao središni deo stare srednjovekovne srpske države Raške, opština Raška poseduje brojne spomenike srpske srednjovekovne kulture i pismenosti, među kojima su najpoznatiji manastiri Gradac, Stara i Nova Pavlica, Končul,[5] kao i mnoge crkve izgrađene u periodu od 12. do 14. veka.
Raška ima bogatu tradiciju kulturnog i duhovnog stvaralaštva i veliki broj priznatih kulturnih stvaralaca u različitim oblastima duhovnosti.
Galerija uredi
-
Raška
-
Gradac, očna Banja
-
Katina bara
-
Kopaonik
-
Kanjon reke Samokovke — Kopaonik
-
Crkva u selu Ivanje na Goliji
-
Jošanička Banja, staro kupatilo
-
Koprivnica, rodna kuća Milunke Savić
-
Crkva u selu Ržana na Goliji
-
Sakovići
-
Crkva Svetog arhiđakona Stefana, Tlačina
Reference uredi
- ^ „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)”. popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 12. 2022.
- ^ „Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011.” (PDF). Beograd: Republički zavod za statistiku. 2014.
- ^ „Položaj”. Zvanična internet stranica Turističko sportske organizacije Raška. Pristupljeno 4. 11. 2016.
- ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
- ^ Opština Raška: Manastir Končul, Pristupljeno 15. 1. 2013.