Orden narodnog heroja

Највише југословенско одликовање за храброст

Orden narodnog heroja (mkd. Орден на народен херој; sloven. Red narodnega heroja) bio je visoko jugoslovensko odlikovanje za hrabrost, treće odlikovanje u važnosnom redosledu odlikovanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i četvrto odlikovanje u važnosnom redu Savezne Republike Jugoslavije.[1]

Orden narodnog heroja
Orden narodnog heroja
Dodeljuje  SFRJ i  SRJ
Tippočasni naziv Orden narodnog heroja
Dodeljuje sejugoslovenskim i stranim državljanima
Dodeljuje se zaherojske i samopožrtvovane učesnike rata
Ratni periodNarodnooslobodilačka borba
NATO bombardovanje SRJ
Statusne dodeljuje se više
Ustanovljendecembar 1941. (kao počasno zvanje)
15. avgusta 1943. (kao orden)
Prvo odlikovanjefebruara 1942.
Zadnje odlikovanje31. decembar 1999. (ukinut 2006)
Ukupno odlikovanih1.401
Važnosni red odlikovanja
Sledeće (više)Orden slobode Orden slobode
Sledeće (niže)Orden junaka socijalističkog rada Orden junaka socijalističkog rada

Ustanovljen je 15. avgusta 1943, odlukom Vrhovnog štaba NOV I POJ, kao najviše odlikovanje. U toku Drugog svetskog rata, kao i posle njega Ordenom su odlikovane 1.322 osobe – učesnici Narodnooslobodilačkog rata, kao i 21 pripadnik Savezničkih armija.[2] Nakon raspada SFRJ, 1998. odlikovanje je uvršteno u odlikovanja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), odnosno Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Poslednji put dodeljivan je 2000, nakon završetka rata na Kosovu.[3] Odlikovana lica su sa dobijanjem Ordena narodnog heroja sticala i počasni naziv — narodni heroj Jugoslavije.[2]

Istorija uredi

Pre ustanovljenja Ordena narodnog heroja postojalo je zvanje Narodnog heroja, koje je ustanovio Vrhovni štab NOP i DV Jugoslavije, krajem 1941. godine. U „Biltenu Vrhovnog štaba“ broj 12-13 (za decembar 1941. i januar 1942) objavljeno je uspostavljanje zvanja Narodnog heroja – kao najveće priznanje za borce, komandire, komandante i političke komesare, koji se svojim junaštvom i požrtvovanošću u Narodnooslobodilačkoj borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika naročito istaknu.[4] Prva osoba koja je proglašena za narodnog heroja, bio je Petar Leković, kamenorezački radnik iz Užičke Požege i borac Druge proleterske udarne brigade, proglašen još za života, marta 1942. godine.[5][6]

Ukazom Vrhovnog štaba NOV i POJ o odlikovanjima u Narodnooslobodilačkoj borbi, od 15. avgusta 1943, uspostavljena su prva odlikovanja. Zajedno sa Ordenom partizanske zvezde, Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom za hrabrost i Medaljom za hrabrost, ustanovljen je i Orden narodnog heroja, kao najviše odlikovanje. Istim ukazom rešeno je da svi dotadašnji nosioci zvanja narodnog heroja (ukupno 22 lica), dobiju Orden narodnog heroja.[1] U Biltenu Vrhovnog štaba broj 29-31 (za jun, jul i avgust 1943) o ustanovljenu Ordena narodnog heroja piše – dobija se za osvedočena herojska dela na bojnom polju i herojsko držanje pred neprijateljem. Orden povlači novčane beneficije i specijalne povlastice, kako za nosioca tako i za njegovu porodicu.[7]

Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) izdao je oktobra 1944. uputstva po kojima se — za Orden narodnog heroja predlažu najistaknutiji junaci naše vojske, najistaknutiji pioniri i organizatori narodnog ustanka i Narodnooslobodilačke vojske, koji su pali na bojnom polju, u zatvorima i logorima, ili koji su još živi, čija dela i imena moraju biti ovekovečena kao primer današnjim i budućim pokoljenjima.

 
Orden narodnog heroja, generala Koče Popovića na izložbi u Istorijskom arhivu grada Beograda

Odluke o proglašenju narodnih heroja donosio je najpre Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije (CK KPJ), a od ustanovljenja Ordena, avgusta 1943. Vrhovni štab NOV i POJ. Nakon Drugog zasedanja AVNOJ-a, održanog 29. novembra 1943, odluke o dodeli Ordena donosilo je Predsedništvo AVNOJ-a. Obrazovanjem Narodne skupštine FNRJ, novembra 1945, odluke je donosio Prezidijum Narodne skupštine, a od januara 1953. predsednik Republike. Nakon smrti Josipa Broza Tita, doživotnog predsednika FNRJ/SFRJ, 1980. odluke je donosilo Predsedništvo SFRJ.[8][9]

Do završetka Narodnooslobodilačkog rata, maja 1945. Orden je dodeljen ukupno 106 puta — odlikovano je 97 boraca i rukovodilaca NOV i POJ (od čega 73 posthumno) i 9 stranih državljana.[2] Predsedništvo AVNOJ-a je 9. juna 1945. donelo prvi Zakon o ordenima i medaljama DFJ, kojim je broj odlikovanja povećan na sedamnaest, a Orden narodnog heroja je i dalje ostao najviše odlikovanje. Prvi Statut ordena donet je 27. januara 1946. i njime je precizirano da se ordenom mogu odlikovati — borci i rukovodioci Jugoslovenske armije, koji su se istakli besprimernim heroizmom u borbi protiv narodnih neprijatelja i kao takvi predstavljaju oličenje junaštva, ponos i slavu naše armije, i koji su svojim karakternim osobinama čisti, svetli i omiljeni u armiji i u narodu, kao i prvoborci za slobodu naših naroda koji su položili svoje živote u borbi protiv neprijatelja, u zatvorima, logorima i dr. Već u oktobru 1946. izvršene su izmene Zakona o ordenima i medaljama FNRJ kojim je regulisano pravo dodele odlikovanja. Prema ovim izmenama orden je dodeljivao Prezidijum Narodne skupštine FNRJ, a na predlog Vrhovnog komandanta oružanih snaga FNRJ.[1]

U periodu od maja 1945. do 1950. Orden je dodeljivan svega 115 puta, a masovna dodela Ordena izvršena je tokom obeležavanja desetogodišnjice jubileja iz Narodnooslobodilačkog rata, od 1951. do 1953, kada je odlikovana 1.090 osoba, uglavnom posthumno.[6] Svečano uručenje Ordena, živim narodnim herojima odlikovanim u periodu od 1951. do 1953. izvršena je aprila 1955, u susret desetogodišnjici završetka rata. Predsednik Republike Josip Broz Tito tada je svečano uručio Ordene živim narodnim herojima — 18. aprila narodnim herojima iz Srbije i Makedonije, 19. aprila narodnim herojima iz Hrvatske i Slovenije i 20. aprila narodnim herojima iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore.[10][11][12]

Novim Zakonom o ordenima i medaljama FNRJ, donetim 1955. uvedena su nova odlikovanja, pa je Orden narodnog heroja pomeren na treće mesto u važnosnom redosledu odlikovanja, posle Ordena jugoslovenske zvezde i Ordena slobode. Godine 1956. izvršena je izmena Statuta ordena kojom se orden — može pod istim uslovima izuzetno dodeljivati i društvenim organizacijama.[1] Iako je ova odredba uvedena tek 1956, orden je u međuvremenu dodeljen dvema društveno-političkim organizacijama — Savezu komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), 14. oktobra 1948. i Savezu udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR), 3. jula 1956. godine. Kasnije su odlikovane još dve organizacije — Okružni komitet SKOJ-a za Drvar, 1969. i Udruženje španskih boraca, 1971. godine.[6]

Izmena Statuta ordena, kojom se orden mogao dodeljivati i vojnim jedinicama, izvršena je tek 1961, iako je u međuvremenu povodom petnaestogodišnjice bitke na Sutjesci, 3. jula 1958. odlikovano 16 brigada NOV i PO Jugoslavije, kao i Prateći bataljon Vrhovnog štaba NOV i POJ. Kasnije je ordenom odlikovano još 13 jedinica i ustanova NOV i POJ. Od 1953, orden se retko koristio, a ponovno masovnije korišćenje Ordena narodnog heroja desilo se tokom 1970-ih godina. Tokom 1973. i 1974. odlikovano je još 10 narodnih heroja, među kojima i dvojica pripadnika Jugoslovenske vojske stradala u toku Aprilskog rataMilan Spasić i Sergej Mašera. Od 1970. započela je praksa odlikovanja gradova u Jugoslaviji Ordenom narodnog heroja i njihovo proglašavanje za gradove-heroje. Najpre je 1970. odlikovana Ljubljana, potom 1974. Drvar i Beograd, a maja 1975 — Zagreb, Novi Sad, Priština, Titov Veles i Cetinje. Takođe, tokom 1970-ih godina, predsednik SFRJ Josip Broz Tito je još dva puta odlikovan Ordenom narodnog heroja i time postao dvostruki, odnosno trostruki narodni heroj. Drugi put je odlikovan 1972. povodom 80. rođendana, a treći put 1977. povodom 85. rođendana i 40. godišnjice njegovog dolaska na čelo KPJ.[6]

Izmene Statuta ordena vršene su ponovo 1964. i 1985, a prema njima orden se mogao dodeliti — pripadnicima oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i drugim pojedincima koji su se istakli izvanrednim junačkim podvizima u borbi protiv neprijatelja i koji služe kao naročit primer junaštva. Orden narodnog heroja može se, pod istim uslovima, izuzetno dodeljivati vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama i društveno-političkim organizacijama i udruženjima.[1] Prema Statutu, lica odlikovana Ordenom narodnog heroja, su pored počasnog zvanja narodnog heroja, dobijala i određene povlastice i novčane beneficije. Ovu tematiku regulisao je poseban Zakon o osnovnim pravima lica odlikovanih Ordenom narodnog heroja. Narodni heroji ostvarivali su pravo na zdravstvenu zaštitu i novčane nadoknade u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite, pravo na banjsko i klimatsko lečenje, pravo na dodatak uz penziju, pravo na besplatnu i povlašćenu vožnju. Deo ovih prava ostvarivali su i članovi porodice umrlog narodnog heroja — bračni drug i roditelji, pa su mogli koristiti zdravstvenu zaštitu i dodatak uz penziju. Narodni heroji su imali pravo na sahranu uz vojne počasti, kao i na refundaciju troškova sahrane.[13]

 
Josip Broz Tito prilikom prijema trećeg Ordena narodnog heroja, 16. maja 1977.

Poslednje korišćenje Ordena narodnog heroja bilo je u vreme raspada SFRJ 1991. godine. Ukazom tzv „krnjeg”[a] Predsedništva SFRJ je 19. novembra 1991. Ordenom narodnog heroja posmrtno odlikovalo majora JNA Milana Tepića (1957–1991), koji je poginuo 29. septembra 1991. digavši u vazduh vojno skladište, prilikom napada na jedinice JNA u Bjelovaru.[14]

Nakon proglašenja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), aprila 1992. Zakon o odlikovanjima SFRJ stavljen je van snage, čime je Orden narodnog heroja prestao da postoji. Decembra 1998. donet je novi Zakon o odlikovanjima SRJ, kojim su u odlikovanja nove države uvrštena i neka od odlikovanja SFRJ, među kojima i Orden narodnog heroja. Prema ovom Zakonu, orden je bio treće odlikovanje u važnosnom redosledu i dodeljivao se — pripadnicima Vojske Jugoslavije i Ministarstava unutrašnjih poslova i drugim pojedincima koji su se istakli herojskim podvizima u odbrani i bezbednosti Savezne Republike Jugoslavije.[15]

Poslednje korišćenje Ordena narodnog heroja bilo je nakon završetka NATO bombardovanja i rata na Kosovu 1999, kada je tadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević za podvige boraca i starešina odlikovao šest brigada Vojske Jugoslavije (125, 37. i 549. motorizovana brigada, 63. padobranska brigada, 250. raketna brigada i 126. brigada VOJN)[16] i jednu brigadu MUP-a Srbije.[17] Tada je bilo i više predloga da se ordenom odlikuje i predsednik Republike Slobodan Milošević, ali to nije učinjeno.[18] Formiranjem Državne zajednice Srbije i Crne Gore, 2003. zadržana su sva odlikovanja SRJ, a među njima i Orden narodnog heroja, ali on više nije dodeljivan. Nakon raspada Srbije i Crne Gore, 2006. Zakon o odlikovanjima SRJ stavljen je van snage, a Orden narodnog heroja nije uvršten u odlikovanja novonastalih država.[19][20]

U periodu od 1943. do 2006. Orden je dodeljen ukupno 1.401 put, od čega 1.347 licima, a 54 kolektivnim titularima. Najviše odlikovanih, njih 1.322 je pripadnika NOV i POJ, za svoje zasluge tokom Narodnooslobodilačkog rata. Oni su uglavnom odlikovani posthumno, a svega njih 420 odlikovano je za života. Pored jugoslovenskih državljana, Orden narodnog heroja dodeljivan je i stranim državljanima i to za njihove zasluge u Drugom svetskom ratu. Od 22 odlikovanih stranaca — 16 je državljana Sovjetskog Saveza, trojica Albanca i po jedan Čehoslovak, Poljak i Italijan.[6]

Prema prvobitnom Statutu Ordena narodnog heroja, koji je donet 1946, a kasnije dopunjavan, Orden, zvanje i privilegije, mogle su se oduzeti odlikovanom licu. Dvojici jugoslovenskih državljana orden je oduzet — Savi Stanojeviću, 1952. zbog prihvatanja Rezolucije Informbiroa i Milovanu Đilasu, 1957. za vreme boravka u zatvoru. Takođe, u toku borbe Jugoslavije s Informbiroom, tokom 1948—1956, poništena je odluka o odlikovanju Ordenom narodnog heroja trojice albanskih državljana — dvojica su odlikovana posthumno, a treći je bio predsednik NR Albanije Enver Hodža. U Statutu Ordena narodnog heroja, donetom 1998, odredba o oduzimanju ordena je ukinuta.

Kao inspiraciju za ustanovljenje počasnog zvanja narodnog heroja, a kasnije i Ordena narodnog heroja, poslužilo je počasno zvanje Heroja Sovjetskog Saveza, koje se dodeljivalo istaknutim i zaslužnim pojedincima u Sovjetskom Savezu, a posebno nakon početka početka Velikog otadžbinskog rata, juna 1941. za zasluge u borbi protiv okupatora. Takođe, Orden narodnog heroja Jugoslavije, bio je inspiracija da se jula 1945. ustanovi Orden narodnog heroja Albanije, koji je nakon zahlađivanja odnosa između Jugoslavije i Albanije, 1954. preimenovan u Orden heroja naroda.

Izgled uredi

SFRJ uredi

Orden narodnog heroja je ovalnog oblika, a rub Ordena čine dve plastično izrađene lovorove grančice zavezane na dnu vrpcom. Sredina Ordena izrađena je u obliku radijalnih zraka nejednake dužine, tako da samo neki od njih dodiruju ivicu lovorovih grana, a između njih i ivice je prazan prostor. Lice i naličje ordena sadrže isti prikaz — plastično izrađenu figuru borca u šinjelu i opancima. Borac gleda ulevo i u levoj ruci drži razvijeni barjak, na kome se nalazi petokraka zvezda, a u desnoj ruci drži pušku. Puška je kundakom oslonjena na dno, a njena cev usmerena je u vis. Zastava se vijori suprotno od pogleda i nagoveštenog pokreta borca. Orden se nosi na lenti ispod vrata. Vrpca je širine 36 mm i izrađena je od moarirane svile, crvene je boje s jednim parom belih pruga sa strane. Širina belih pruga iznosi 2 mm.[1][21]

 
Neke od razlike između Ordena narodnog heroj izlivenog u Moskovskoj kovnici novca (desno) i primerka izlivenog u zagrebačkom IKOM-u (levo).

Skicu Ordena, kao i ostalih jugoslovenskih odlikovanja i republičkih i federalnog grba, izradio je 1943. Đorđe Andrejević Kun (1904—1964), akademski slikar iz Beograda. Prema nekim podacima, Kunova prvobitna zamisao bila je da Orden narodnog heroja ima tri stepena, od kojih je prvi stepen trebalo da se nosi na ogrlici, a druga dva stepena na mašni. Neka od njegovih prvih rešenja za ovaj orden bila je crvena petokraka zvezda sa desnim profilom lika Josipa Broza Tita, ali ovaj predlog nije prihvaćen.[19]

Prvi Ordeni narodnog heroja, zajedno sa ostalim prvim odlikovanjima Nove Jugoslavije, izrađivani su u Sovjetskom Savezu, u Moskovskoj kovnici novca (rus. Московский монетный двор). Obrasci za odlikovanja bili su gotovi juna 1944, kada je i otpočela njihova proizvodnja. Prva pošiljka gotovih odlikovanja, koja je sadržala 218 Ordena narodnog heroja, septembra 1944. je poslata avionom na ostrvo Vis. Oktobra iste godine u Moskvi je izrađeno još 258 komada Ordena narodnog heroja. Izradom prvih jugoslovenskih odlikovanja u Sovjetskom Savezu rukovodio je Antun Augustinčić (1900—1979), vajar iz Zagreba, koji je po Kunovim skicama izradio plastično rešenje za sva odlikovanja.

 
Minijatura Ordena narodnog heroja

Nakon završetka rata, proizvodnja odlikovanja u Jugoslaviji poverena je Industriji i kovnici „Orešković Marko” (IKOM) iz Zagreba. Plastično rešenje za model Ordena narodnog heroja izrađivan u IKOM-u izradio je Frano Menegelo Dinčić, vajar iz Beograda, rođen u Kotoru. Ordeni narodnog heroja izrađeni u Sovjetskom Savezu i oni izrađeni u Zagrebu, razlikuju se vizuelno u nekoliko sitnih detalja, od kojih su najvidljiviji oni na lovorovom vencu koji okružuje Orden. Bitnija razlika između ova dva modela Ordena ogleda se u kvalitetu izrade — moskovski model izrađivan je od 22-karatnog zlata, težine 42 grama i na njima nema signature proizvođača i signature za plemenite metale, dok je zagrebački model izrađivan od 18-karatnog patiniranog zlata, težine oko 33 grama. Takođe, razlika se ogledala i u dimenzijama Ordena pa je model izrađivan u Moskvi bio dimenzija 43×54 mm, a model izrađivan u Zagrebu 43,7×59 mm.[22]

Godine 1986. izvršena je izmena Zakona o odlikovanjima SFRJ, kojim je uvedena novost — izrada i nošenje minijatura odlikovanja.[b] Minijatura Ordena narodnog heroja se prema Statutu ordena nosi samostalno umesto Ordena. Izrađena je od legure bakra i cinka. Po kompoziciji, reljefu o obliku, prednja strana odgovara originalnom Ordenu, dok je druga strana ravna i bez sadržaja. Visina minijature iznosi 23 mm. Minijatura visi na metalnom nosaču oblika pravougaonika 21×10 mm, na kome se nalazi traka ordena — crvene boje sa po jednom belom prugom sa obe strane širine 1 mm. Na nosaču se nalazi igla sa uzicom za kačenje i pričvršćivanje Ordena za odelo ili uniformu.

SRJ uredi

Nakon ponovnog uvođenja Ordena narodnog heroja, 1998. izvršena je mala izmena na Ordenu — sa barjaka koji se vijori iza borca s puškom, uklonjena je petokraka zvezda. Ovi Ordeni izrađivani su u Zavodu za izradu novčanica i kovanog novca (ZIN) u Beogradu, a prema dimenzijama i kvalitetu izrade bili su identični onim izrađivanim u zagrebačkom IKOM-u.

Orden narodnog heroja izrađen je od patiniranog zlata. Ovalnog je oblika, sa vertikalnom osom dugom 54mm i horizontalnom osom dugom 43 mm. Ivice Ordena čine dve plastično izrađene lovorove grane na dnu, međusobno povezane trakom. Sredina ordena izrađena je u obliku radijalnih zraka nejednake dužine, tako da samo neki od njih dociruju ivicu lovorovih grana, a između njih i ivice je prazan prostor. Na licu i naličju ordena nalazi se plastično izrađena figura borca u šinjelu. Borac levom rukom drži razvijenu zastavu, a desnom rukom pušku. Vrpca ordena izrađena je od crvene moarirane svile, širine 36 mm, sa po jednom belom uspravnom prugom s obe strane ivice, širokom 2 mm. Orden narodnog heroja nosi se o vratu na 36 mm širokoj crvenoj svilenoj traci, sa po jednom belom uspravnom prugom s obe strane ivice, širokom 2 mm.[23]

Ordeni narodnog heroja u Vojnom muzeju uredi

Statutom Ordena narodnog heroja iz 1946. predviđeno je da se ordeni posmrtno odlikovanih narodnih heroja čuvaju u Vojnom muzeju. Krajem 1951. Vojnom muzeju su predata 183 ordena posmrtno odlikovanih narodnih heroja. U periodu od 1955. do 1960. Vojnom muzeju je predato još 896 ordena posthumno odlikovanih. Ovi tzv „muzejski tip” Ordena narodnog heroja malo se razlikovao od originalnog jer je bio izrađen od pozlaćenog patiniranog tombaka[v] i bio je malo grublje izrade.[22]

Godine 1961. u novootvorenom Vojnom muzeju JNA, u bivšoj zgradi Vojnogeografskog zavoda na Kalemegdanu, otvorena je stalna postavka. U okviru dela postavke posvećene „Narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji 1941—1945”, u sali 48, izloženi su ordeni poginulih i umrlih narodnih heroja. Na tzv „Zidu heroja” nalaze se dve vitrine sa Ordenima narodnih heroja, a između njih se na ploči, od ecovanog mesinga, nalaze imena svih odlikovanih. U vitrinama sa ordenima, izloženo je ukupno 884 Ordena narodnog heroja, po 442 ordena u svakoj vitrini.[24] Takođe, u okviru stalne postavke Vojnog muzeja izložena su još tri Ordena narodnog heroja — orden kojim je odlikovana Prva proleterska udarna brigada, orden generala Peka Dapčevića i jedan orden kao deo postavke o prvim odlikovanjima NOV i POJ.[25]

Pored Vojnog muzeja, Ordeni narodnog heroja su deo postavke i drugih muzeja, a neki se čuvaju i u institucijama koje su odlikovane. U postavci Muzeja Jugoslavije nalaze se tri Ordena kojima je odlikovan Josip Broz Tito. U Istorijskom arhivu Beograda, u okviru Legata Koče Popovića i Lepe Perović čuva se Orden narodnog heroja generala Koče Popovića. U spomen-kompleksu na Kadinjači izložen je Orden narodnog heroja kojim je odlikovan Radnički bataljon, a u Muzeju Nacionalnog parka Kozara nalazi se Orden kojim je odlikovan Drugi krajiški partizanski odred. Orden narodnog heroja kojim je odlikovan Novi Sad čuva se u Muzeju Vojvodine, dok je Orden kojim je odlikovan Beograd izložen u zgradi Skupštine grada. Na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, čuva se Orden kojim je odlikovana Centralna bolnica NOVJ.

Popularizacija uredi

 
Omot albuma sa pesmama posvećenim narodnim herojima, izdat od strane PGP-RTB 1967. godine.
 
Replika trake o kojoj se nosi Orden narodnog heroja, produkovana kao promo materijal za vojnu paradu povodom 70. godišnjice od Oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu, a dodeljivana posmatračima parade

Nosioci Ordena narodnog heroja uživali su određene privilegije, kao što su besplatna vožnja u javnom saobraćaju i penzije za članove porodica preminulih narodnih heroja. Iako su privilegije od tada umanjene, države nastale raspadom Jugoslavije još uvek pružaju izvesne beneficije narodnim herojima.

Narodni heroji su tokom postojanja SFRJ predstavljali glavne ikone antifašističke borbe i „zajedničke jugoslovenske istorije“ i zbog toga su mnoge škole, fabrike, kasarne, ulice i trgovi u Jugoslaviji dobijali imena po narodnim herojima, a mnoga imena su se zadržala i u novostvorenim državama. Neretko su po narodnim herojima nazive dobijala i čitava mesta, uglavnom u Vojvodini, a mnoga i danas nose ta imena.

Foto-galerija uredi

Statistike odlikovanih uredi

Statistički podaci o narodnim herojima Jugoslavije
Broj dodeljenih Ordena:
1.322
boraca i rukovodilaca NOV i POJ
19
stranih državljana
33
jedinica i ustanova NOV i POJ
8
gradova u Jugoslaviji
4
društveno-političke organizacije
8
odlikovani u periodu 1991—1999.[g]
5
oduzeta odlikovanja[d]
Orden narodnog heroja dodeljen je ukupno 1.401 put.
U periodu od 1943. do 1990. dodeljen je 1.393,[đ] a u periodu od 1991. do 1999. godine još 8 puta.
Narodni heroji prema polu:
1.251
muškarci
91
žene
Narodni heroji prema republici i pokrajini rođenja:[e]
287
SR Bosna i Hercegovina
66
SR Makedonija
153
SR Slovenija
290
SR Hrvatska
247
SR Crna Gora
258
SR Srbija
138
uža Srbija
47
SAP Vojvodina
13
SAP Kosovo
21
rođeni u inostranstvu
Narodni heroji prema godini odlikovanja:[ž]
Odlikovani u toku rata
1941.
1942.
1943.
1944.
1945.[z]
0
16
19
28
34
Odlikovani posle rata
1945.[i]
1946—1948.
1949—1950.
1951.
1952.
1953.
1955.
1962—1971.
1973.
1974.
52
13
51
359
99
631
2
3
9
1
Podaci o smrti narodnih heroja:[j]
U trenutku odlikovanja
903
mrtvi — odlikovani posthumno
419
živi — odlikovani za života
Poginuli i preživeli narodni heroji
881
poginuli u toku rata
441
preživeli rat
25
umrli ili stradali u periodu 1945—1955
Godine stradanja narodnih heroja, poginulih u ratu
117
stradali 1941. godine
262
stradali 1942. godine
278
stradali 1943. godine
194
stradali 1944. godine
30
stradali 1945. godine
Način stradanja narodnih heroja, poginulih u ratu
poginuli u borbi sa neprijateljem
ubijeni (streljani, obešeni, stradali u logorima i zatvorima)
umrli od posledica ranjavanja ili bolesti
stradali nesrećnim slučajevima
Način stradanja narodnih heroja, umrlih u periodu 1945—1955.
5
poginuli u borbi sa neprijateljem ili ubijeni
16
umrli od posledica ranjavanja ili bolesti
4
stradali nesrećnim slučajevima
Narodni heroji prema zanimanju:[k]
Zanimanja narodnih heroja na početku rata
452
rudari, industrijski radnici i njima srodni radnici
236
poljoprivrednici i njima srodni radnici
33
radnici u trgovini i uslugama
82
oficiri i podoficiri Jugoslovenske vojske i žandarmi
78
administrativni i njima srodni radnici
64
pravnici
52
profesori i učitelji
27
inženjeri i lekari
29
ostali stručnjaci, umetnici i novinari
184
studenti
66
đaci
14
domaćice
6
nepoznato
Politička pripadnost narodnih heroja:[l]
Skoro svi narodni heroji su bili članovi KP Jugoslavije, a neki su primani i posthumno
1.285
članovi KPJ
659
članovi KPJ od pre rata
626
članovi KPJ postali u toku rata
18
članovi SKOJ-a
20
nisu bili članovi KPJ
Broj živih narodnih heroja:[lj]
1957.
1975.
1981.
1985.
1991.
1995.
2001.
2005.
2011.
2015.
409
366
342
279
212
157
94
49
18
8

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Naziv „krnje Predsedništvo” koristio se za Predsedništvo SFRJ u periodu nakon oktobra 1991. kada su ga napustili predstavnici svih republika izuzev Srbije i Crne Gore.
  2. ^ Minijature jugoslovenskih odlikovanja prvobitno su bila izrađena samo za potrebe Josipa Broza Tita.
  3. ^ Tombak je vrsta mesinga sa visokim sadržajem bakra i izgledom je veoma sličan zlatu, pa se često koristi u izradi nakita.
  4. ^ Ordenom narodnog heroja 1991. godine je odlikovan Milan Tepić, major JNA; a 1999. godine Ordenom narodnog heroja je odlikovano šest jedinica Vojske Jugoslavije i MUP-a Srbije.
  5. ^ Orden narodnog heroja oduzet je — Milovanu Đilasu, 1957; Savi Stanojeviću, 1952. i trojici albanskih državljana
  6. ^ 1.391 + još 2 Ordena dodeljena Josipu Brozu Titu
  7. ^ Ova podela se odnosi samo na odlikovane pripadnike NOV i POJ
  8. ^ Ova podela se odnosi samo na odlikovane pripadnike NOV i POJ
  9. ^ Odlikovani do 15. maja 1945. godine
  10. ^ Odlikovani od 15. maja 1945. godine
  11. ^ Ova podela se odnosi samo na odlikovane pripadnike NOV i POJ
  12. ^ Ova podela se odnosi samo na odlikovane pripadnike NOV i POJ
  13. ^ Ova podela se odnosi samo na odlikovane pripadnike NOV i POJ
  14. ^ Ova podela se odnosi samo na odlikovane pripadnike NOV i POJ

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ Vojna enciklopedija 6 1973, str. 272—273.
  2. ^ a b v Narodni heroji 2 1982, str. 463—767.
  3. ^ „Zakon o odlikovanjima: Kako se postaje narodni heroj?”. www.vreme.rs. 24. 4. 1999. Arhivirano iz originala 20. 12. 2016. g. Pristupljeno 18. 12. 2016. 
  4. ^ Zbornik NOR 1949, str. 114.
  5. ^ Zbornik NOR 1949, str. 139.
  6. ^ a b v g d Narodni heroji 2 1982, str. 453.
  7. ^ Zbornik NOR 1949, str. 299.
  8. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 7.
  9. ^ Vojna enciklopedija 6 1973, str. 440.
  10. ^ „Arhiv Muzeja istorije Jugoslavije, 18. april 1955.”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2016. g. Pristupljeno 28. 12. 2016. 
  11. ^ „Arhiv Muzeja istorije Jugoslavije, 19. april 1955.”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2016. g. Pristupljeno 28. 12. 2016. 
  12. ^ „Arhiv Muzeja istorije Jugoslavije, 20. april 1955.”. Arhivirano iz originala 29. 12. 2016. g. Pristupljeno 28. 12. 2016. 
  13. ^ „Zakon o osnovnim pravima lica odlikovanih Ordenom narodnog heroja iz 1998.”. www.podaci.net. n.d. 
  14. ^ „Zavet junaka - majora Tepića”. www.novosti.rs. 19. 3. 2011. 
  15. ^ „Zakon o odlikovanjima Savezne Republike Jugoslavije iz 1998.”. www.podaci.net. n.d. 
  16. ^ Matijević, J. (06. 12. 2015). „Srbija ima 25 Obilića”. Večernje novosti. Pristupljeno 23. 12. 2021. 
  17. ^ „Čovek koji je vratio orden”. www.vreme.co.rs. 25. 12. 1999. Arhivirano iz originala 02. 10. 2017. g. Pristupljeno 20. 12. 2016. 
  18. ^ „Miloševiću Orden narodnog heroja”. www.vreme.co.rs. 3. 6. 2000. 
  19. ^ a b „Država bez odlikovanja”. www.politika.rs. 19. 2. 2007. 
  20. ^ „Srpski orden na srpske grudi”. www.vreme.co.rs. 15. 10. 2009. 
  21. ^ „Službeni list SRJ, broj 42”. www.pravno-informacioni-sistem.rs. n.d. 
  22. ^ a b „eu-militaria: Orden narodnog heroja III tip”. www.eu-militaria.com. n.d. Arhivirano iz originala 21. 12. 2016. g. Pristupljeno 18. 12. 2016. 
  23. ^ „Zakon o odlikovanjima Savezne Republike Jugoslavije”. Službeni list SRJ. 59: 33. 4. 12. 1998. 
  24. ^ Vodič Vojni muzej Beograd 1982, str. 141.
  25. ^ Vodič Vojni muzej Beograd 1982, str. 98.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi