Osijek (Ilidža)

Za drugu upotrebu, pogledajte stranicu Osijek.

Osijek je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini, u opštini Ilidža, koje administrativno pripada Federaciji Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanovništva iz 1991. u naselju je živjelo 1.997 stanovnika.

Osijek
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetFederacija BiH
KantonKanton Sarajevo
OpštinaIlidža
Stanovništvo
 — 2013.1.997
Geografske karakteristike
Koordinate43° 50′ 46″ SGŠ; 18° 16′ 43″ IGD / 43.84605° SGŠ; 18.27857° IGD / 43.84605; 18.27857
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Osijek na mapi Bosne i Hercegovine
Osijek
Osijek
Osijek na mapi Bosne i Hercegovine

GeografijaUredi

Smješten je sa desne strane magistralnog puta SarajevoKiseljak. Kroz ovo naselje teku reke Bosna i Zujevina. Veruje se da je mesto dobilo naziv po tome sto je tokovima ovih reka bilo odsečeno od ostalog dela Sarajevskog polja.

IstorijaUredi

Osijek u časopisu Bosanska Vila od 1887. godineUredi

Iz Blažuja sjeveru pošavši, četvrt sata daleko, leži selo Osijek. Položajem je u ravni i ima 25 kuća. Od tih su neke u grupi smještene oko rijeke, Zujevine, koja je kroz Osijek provedena. Istočno i sjeverno od kuća osječkijeh pružaju se plodne NjIVE i krasne livade žitelja osječkih. U Osjeku stapuju sve sami pravoslaavi Srbi. i oni se bave isključivo obrađivanjem zemlje. Selo Osijek dobilo je svoje ime od toga što je rijekom Bosnom odsječeno (rastavljenno) od opštine Donjeg Butmira, kojoj pripada. Za postanak mu se tačno ne zna, a po pripovjedanju narodnom i predanju, koje je u narodu sačuvano, zna se da su u njemu živili odvajkada Srbi. Da je u njemu nekada živir i vladao neki Paša Kukavica pa za tijem da je poslije njega, sav Osijek ne ostavivši isti poroda nakon sebe, kupio iz carske hazne neki beg Omarija, za vrijeme koga su Srbi uživali veliku slobodu i zaštitu (Vidi Javor od g. 1885. br. 11. 12. str. 345. .'575) i da je poslije Omarije prešo po nasljedstvu u ruke Mustaj paše, Halilbašića i Čengića. Od starina u Osijeku nalaze se rušsvine zvane Odžak za koju pripovijeda narod, da je tuj bio nekada veliki Odžak, ali čij ne zna se, Kula Mustaj pašinice, koju je zadao paša Kukavica, (tako ga narod zove) Ta je kula visoka na tri kata, i pod njome imade 'tavnica, u kojoj se i danas nalazi kostura od Srba, koji su u njoj robujući isturili. U njoj su umrla dva kaluđera, njiove su kosti pobožni Srbi krijući izvadili i zakopali blizu kule u jednu njivu. Mjesto će su te kosti zakopane danas je zaraslo u trlje, i ne može se iskrčiti. Narod pripovijeda da je više pokušavao da se iskrči i u njivu obrati, ali da je uvijek strad'o svaki onaj, ko ga je krčiti počeo, da se svaki ili posjek'o ili ubio, i da je tako odma od krčenja odust'o. I pašinica je za to naredila da se to mjesto ne smije nikada iskrčiti. U tamnici te kule nekada su nalazili prnibježišta i hajduci : Mijat Arambaša i sestrić mu Marinko i tuj su provodili sakriveni duže vramena. Kula je načinjena od kamena, iz razvalina odžaka i pred vratima te kule ima ploča jedan metar duga i po metra široka, na toj ploči stoji i danas ovaj natpis M .......VIP. .. .....POVIPIA. .. .... VSMARI....I.. O.... ...B.........M........P Natpis nije cijel, bio je mnogo veći; pa ga je neko istuko sa krajeva, te je samo još ovo zaostalo. Misli se da je ta ploča takođe iz razvalina odžaka tuj prenijeta. Narod još pripovijeda da su majstori kad su odžak razvaljivali našli grdno blago, i da su to krijući od paše Kukavice natovarili na sedam mazgi, pa sa ovima potkovavši ih naopako da im se trag ne ufati, utekoše nekuda, odaklen su i došli. U Osjeku imade groblje, ali na njemu nema nikakovi važni spomennka. Na tome se groblju čine zborovi o Markovu danu i o Zadušnicama. Na putu između Blažija i Osijeka ima seoce zvano Slatnna, tuj je kula Hajdar bega Čengića. Slatinom se zove zbog livade koja leži ispod te kule, na kojoj livadi na više mjesta izvire kisela voda jednaka onaj na Kiseljaku. Zapadno od Osijeka uzdiže se brdo i zove se Crkvine, pruža se od Blažujskih polja između Osijeka i Rogačićki polja pravcem do Crnotine. Po kosi toga brda imadu nekolike kuće raštrkane jedna od druge i u ovijem stanuju pr. Srbi. Ime je dobilo od crkvišta, koje se nalazi na najvišem vrhuncu tog brda prema selu Rogačićima. Po predanju narodnom tuj je bila crkva od koje se razvaline i danas nalaze, zaraele u sitnu šumu. Ko je crkvu podigo, koji je hram crkve bio, i kad je postajala, ne zna se. U razvalinama crkvenim nalazi se ploča istesana na formu umivaonice, kraj razvalina ima groblje u koje se seljani toga sela kopaju, ali i ono Nema ništa iz čeka bi se moglo što važno dokučiti. A pokraj groblja imaju nekolpika velika mramora. Malo dalje od tijeh razvalina imade lijepo istesan kamen za koji seljaci pripovjedaju da su ga tri nuta nosili uzidati u bosansku ćupriju i da se sva tri puta sam povrać'o. Niže Crkvina nalazi se u njivama prema Rogačićima voda zvana Grkovica, drukčije Grkova česma, ljekovita radi groznice. Od Crkvina, odnosno te razvaline, sjeveru kosom pošavši zove se jedan brežuljak Vinograd i narod pripovjieda da su tuj bili vinogradi kad je crkva na Crkvinama bila. Iz razvalina te crkve povađen je kamen i napravljen Dervišev han u Blažuju, i u tome pripovijedaju da su uzidani neki natpisi za koje nijesam nikako mogao doznati na kome su mjestu, i šta je na njima napisano. Osim hana papravljena je a jedna kuća na Crkvinama.

U Osijeku od davnina žive srpske pravoslavne porodice: Urta, Šoja, Kuljanin, Janković, Bogdanović, Njego, Zeljaja, Ešpek, Filipović, Bratić, Tešanović i dr.

Osijek u toku rata u Bosni i Hercegovini (1992—1995)Uredi

Tokom trajanja rata u Bosni i Hercegovini Osijek je bio u sastavu Republike Srpske. Osječki bataljon, koji je bio u sastavu Ilidžanske brigade Vojske Republike Srpske, podnio je velike žrtve za stvaranje Republike Srpske i uspješno je branio vjekovna srpska ognjišta na ovom području. Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma Osijek je pripao Federaciji Bosne i Hercegovine tako da je gotovo cjelokupno stanovništvo napustilo ovaj prostor.

StanovništvoUredi

Mjesna zajednica Osijek, popis 1991.Uredi

Nacionalnost[1] 1991.
Srbi 1.802 (90,23%)
Muslimani 51 (2,55%)
Hrvati 20 (1,00%)
Jugosloveni 98 (4,9%)
ostali i nepoznato 26 (1,30%)
ukupno 1.997

ReferenceUredi

  1. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

LiteraturaUredi