Osma srpska brigada NOVJ

Osma srpska brigada NOVJ formirana je 6. marta 1944. godine u selu Trgovištu kod Vranja pod nazivom Šesta južnomoravska brigada. U njen sastav su ušle Drugog južnomoravskog NOP odreda i novopridošlih boraca. Imala je tri bataljona sa oko 600 boraca.

Osma srpska brigada
Postojanje6. mart 1944maj 1945.
Mesto formiranja:
Trgovište, kod Vranja
Formacija3 bataljona
Jačina600 vojnika i oficira[1]
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
OdlikovanjaOrden bratstva i jedinstva
Komandanti
KomandantŽivojin Nikolić Brka

Borbeni put brigade uredi

Prvu akciju uspešno je izvela 13. marta kod Šajinca, gde je razbila četničku Krivopalanačku brigadu, koja se više organizaciono nije pojavila. Noću 13/14. aprila razbila je bugarsku posadu u Krivoj Feji. Tom prilikom poginulo je i zarobljeno oko 300 bugarskih policajaca. Aprila-juna 1944. u Prolećnoj ofanzivi bugarske Pete armije protiv jedinica NOVJ u Makedoniji i južnoj Srbiji, sadejstvovala je sa makedonskim, kosovsko-metohijskim i bugarskim partizanskim snagama. Posebno se istakla u borbama na Liscu 27. aprila protiv bugarskog Prvog armijskog puka, na Retkim bukama i Čupinom brdu 30. aprila i 1. maja, a na Štanikinom krstu 12. maja. Preimenovana je 7. maja u Osmu srpsku brigadu. Na Kozjaku je 18. maja jedan njen bataljon ušao je u sastav Udarne grupe Operativnog štaba za koordinaciju dejstava makedonskih, južnomoravskih i kosovskih jedinica, a od ostalih boraca formiran je Vranjski partizanski odred. Posle povratka bataljona iz Udarne grupe, brigada se ponovno prikupila i u sastavu 22. srpske divizije NOVJ učestvovala u Topličko-jablaničkoj operaciji. U avgustu je dejstvovala na vlasinskom sektoru. Sa Vranjskim NOP odredom oslobodila je Vranje i Bujanovac 8. septembra, u oktobru je učestvovala Niškoj operaciji, krajem oktobra i u novembru u Kosovskoj operaciji, tokom decembra u Sandžaku, a aprila 1945. u proboju Sremskog fronta na Bosutu i Spačvi. Godine 1953. odlikovana je Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b Vojna enciklopedija, 173. str.

Literatura uredi