Ospa, osip, egzantem (od grč. ἐξάνθημα [exanthema] — „izbiti spolja“) akutna je generalizovana dermatoza sa eflorescencijama različitog izgleda koje mogu zahvatiti jedan deo ili celokupnu površinu kože tela.[1] Bilo da se koristi od strane pacijenata ili lekara, reč ospa (egzantem) nema precizno značenja, i ne odnosi se samo na određene bolesti ili vrste poremećaja, već je ospa (egzantem) opšti naziv koji označava „izbijanje“, jedne za drugom promena na telu koje menjaju izgled osećaj i stanje kože. Zato se zbog način na koji se koristi izraz ospa (egzantem), ona može odnositi na mnoga različita stanja generalizovanih i lokalnih promena na koži.[2]

Ospa
LatinskiExantema
Tekst za one koji ne mogu da vide sliku
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostfamily medicine

Ospa (egzantem) se najčešće javlja kod dece ali i kod odraslih osoba obolelih od nekih virusnih i bakterijski zaraznih bolesti (npr. morbili, rubeola, šarlah pegavi tifus). Ospa (egzantem) može biti uzrokovana i dejstvom toksina (otrova) ili lekova, nekih mikroorganizama, ali i kao posledica poremećaja u organizmu kod nekih autoimunih bolesti (npr. lupusa, reumatske groznice itd)[3]

Karakteristike

uredi
  • Ospa nije specifična dijagnoza već jedan od simptoma neke bolesti (iako se ponekad javlja i kao nezavisna promena).
  • Ospa je opšti naziv kojim se označava „izbijanje“, jedne za drugom promena (eflorescencija) na telu koje menjaju izgled osećaj i stanje kože.
  • Svaka promena na koži koja utiče na njen izgled ili teksturu može da bude ospa.
  • Osipi se mogu razlikovati po boji, gustini, rasprostranjenosti i lokalizociji (na jednom delu ili po celoj površini kože).
  • Polimorfnost kliničkog izgleda i lokalizacije ospe zavisi od vrste i prirode poremećaja kojim je on izazvan.
  • Ospa na koži može da izazove promenu njene boje, defekte (ulceracije), suvoću, pukotine (ragade) ili plikove.
  • Prema izgledu eflorescencija, postoje različiti tipovi ospe: makulozna, papulozna, makulo-papulozna, vezikulozna, polimorfna.
  • Ospa može biti praćen bolovima, osećajem svraba, otokom i osećajem toplote.
  • Ospa obično ne traje duže od nekoliko dana i razlog njene pojava mora da bude dijagnostikovan od strane lekara.
  • Uobičajena ospa je ekcem, lekovima ili hranom izazvana urtikarija (koprivljača), kao i toskinima, toplotom (sunčevim zracima), i drugim nadražajnim sredstvima izazvan ospa.
  • Ospa može biti izazvana (naročito kod dece) mikroorganizmima u toku; gljivičnih, bakterijskih, ili virusnih infekcija.
  • Ospa je i čest prateći simptom autoimunih bolesti.
  • Pelenama izazvan osip u obliku blagog crvenila, na delovima kože koje dodiruju pelene (često ovlažene mokraćom znojem i stolicom) je veoma čest oblik ospe kod male dece.

Infektivne ospe

uredi
 
Ospa na licu kod pete bolesti

Godine 1900, lekar Klement Djuks je dodelio broj poznatim ospama (egzantemima) koji pogađaju pedijatrijsku starosnu grupu, a to su:

  • četvrta bolest (Djuksova bolest, nazvana po Klementu Djuksu (1845–1925) egzantemska (osipna) bolest koja prvenstveno pogađa decu i istorijski je opisana kao posebna bakterijska infekcija. Pretpostavlja se da je povezana sa bakterijom Staphylococcus aureus iako se njeno postojanje, kao zasebne bolesti, sada raspravlja.

Godine 1905, rusko-francuski lekar Leon Šenis je dodao i petu bolest koja je sada poznata kao infektivni eritem ili sindrom šamaranja (jer je ova crvena ospe na licu po izgledu slična promenama nanetih šamarom po obrazu).[5][6][7]

Godine 1909, šestu bolest (rozelola infantum ili exanthem subitum, virusnu infekciju koja uglavnom pogađa decu uzrasta od 6 meseci do 2 godine) koju je prvi predstavio Džon Zahorski.[8]

Od ovih šest „klasičnih“ infektivnih dečjih ospi (egzantema), četiri su virusne ospe (egzantemi) koje imaju mnogo toga zajedničkog i često se proučavaju zajedno kao posebna klasa.[9]

Godine 1979. i 2001. godine postulirana je moguća „sedma bolest“ (nakon izveštaja o stanju u Japanu) koje se naziva i akutni febrilni infantilni sindrom mukokutanih limfnih čvorova (MCLS).[10]

Mnogi drugi uobičajeni virusi, pored gore pomenutih, takođe mogu proizvesti egzantem kao deo svoje prezentacije, iako se ne smatraju delom klasične numerisane liste:

  • virus varičela zoster (ovčije boginje ili herpes zoster)
  • zauške
  • rinovirus (obična prehlada),
  • jednostrani laterotorakalni egzantem u detinjstvu,

Poznato je i da neke vrste virusne hemoragijske groznice proizvode sistemski osip ove vrste tokom progresije bolesti.

Bolesti koje prenose krpelji, poput pegave groznice Stenovitih planina, izazivaju osip koji može postati dovoljno opsežan da se klasifikuje kao ospni (egzantemski) kod čak 90% dece sa ovom bolešću.

Tok bolesti

uredi

Većina osipa, iako ponekad deluje „zastaršujuće“, nije „opasna“ (kontagiozna, zarazna) za lice ili ljude u njihovoj blizini (osim ako se ne radi o osipu nekih zaraznih bolesti, kao što su boginje, kod kojih sadržaj osipnih vezikula može biti infektivan).[11]

Mnoge osipi posle određenog vreme iščezavaju spontano bez ikakvog lečenja.

Terapija

uredi

Terapija se u načelu sprovodi u dve faze — pre i posle postavljanja dijagnoze ili uzroka ospe.

Terapija pre dijagnoze

Nakon pojave ospe, prvih nekoliko dana, do utvrđivanja uzroka, koji je doveo do njene pojave, primenom lokalnih dermatika, leče se promene na koži, kao što su svrab i/ili suvoća kože i sekundarne infekcije kože.

Terapija nakon dijagnoze

Po utvrđivanju konačne dijagnoze bolesti koja je dovela do pojave ospe, primarnom (etiološkom) terapije leče se osnovni uzroci pojave ospe: iritacija (nadražaj) kože, trovanja ili bolesti (npr osipne groznice) u kojima je ospa samo prateći simptom.[12]

Ostale terapijske mere

Kod osipa izazvanih infektivnim bolestima, lečenje se sprovodi uz obaveznu izolaciju bolesnika i sprovođenje svih procedura za sprečavanje širenja zaraženog materijala iz osipnih vezikula.[12]

Galerija osipnih promena na koži

uredi

Reference

uredi
  1. ^ (jezik: srpski) Egzantem. „vokabular”. Pristupljeno 17. 4. 2013. 
  2. ^ (jezik: engleski) Alan Rockoff Rash 101: Introduction to Common Skin Rashes. „medicinenet”. Pristupljeno 17. 4. 2013. 
  3. ^ Matić B. (1992). Dermatovenerološka propedevtika. III preštampano izdanje (Medicinski fakultet Novi Sad). ISBN 978-86-7197-076-1. 
  4. ^ Ninkov, Tatiana; Cadogan, Mike; Cadogan, Tatiana Ninkov and Mike (2022-08-01). „Sixth disease”. Life in the Fast Lane • LITFL (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2025-02-18. 
  5. ^ Mahy, Brian W. J. (2009-02-26). The Dictionary of Virology (na jeziku: engleski). Academic Press. ISBN 978-0-08-092036-8. 
  6. ^ Zuckerman, Arie J.; Banatvala, Jangu E.; Pattison, John R.; Griffiths, Paul; Schoub, Barry (2004-08-13). Principles and Practice of Clinical Virology (na jeziku: engleski). John Wiley & Sons. ISBN 978-0-470-02096-8. 
  7. ^ Morens, David M. (1982-08-06). „Fifth Disease: Still Hazy After All These Years”. JAMA. 248 (5): 553—554. ISSN 0098-7484. doi:10.1001/jama.1982.03330050035026. 
  8. ^ Ninkov, Tatiana; Cadogan, Mike; Cadogan, Tatiana Ninkov and Mike (2022-05-09). „John Zahorsky”. Life in the Fast Lane • LITFL (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2025-02-18. 
  9. ^ Bialecki C, Feder HM, Grant-Kels JM (novembar 1989). „The six classic childhood exanthems: a review and update”. J Am Acad Dermatol. 21 (5 Pt 1): 891—903. PMID 2681288. doi:10.1016/s0190-9622(89)70275-9. 
  10. ^ Patel, Mitesh; Charlton, Rodger (2015-07-27). „First to seventh diseases: discarded diagnoses?”. BMJ (na jeziku: engleski). 351: h3525. ISSN 1756-1833. S2CID 71125596. doi:10.1136/bmj.h3525. 
  11. ^ Dowell, S. F.; Bresee, J. S. (avgust 1993). „Severe varicella associated with steroid use.”. Pediatrics. 92 (2): 223—8. 
  12. ^ a b Marin M, Broder KR, Temte JL, Snider DE, Seward JF (maj 2010). „Use of combination measles, mumps, rubella, and varicella vaccine: recommendations of the Advisory Committee on Immunization Practices (ACIP).”. MMWR Recomm Rep (59): 1—12. .
  13. ^ „Lupus”. Arhivirano iz originala 13. 7. 2010. g. 

Spoljašnje veze

uredi
Klasifikacija
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).