Ostaci supernove su astronomski objekti koji ostaju nakon eksplozije supernove. Imaju izgled okrugle posude i pripadaju tipu svetlih emisionih maglina.[1][2]

Ostatak supernove W49B

Razvoj uredi

Nakon što supernova eksplodira, izbacuje se njena materija brzinom i do 20.000 km/s. Brzina se postepeno smanjuje što se više supernova širi. Materija koja ostaje prilikom eksplozije meša se sa međuzvezdanim česticama i služi kao osnova za rađanje novih zvezda i planete poput Zemlje. Poznati ostatak supernove je Rak koja se nalazi u sazviježđu Bika.[2]

Osobine uredi

Ostaci supernovih su zapravo omotači bivših zvezda, ili i cela zvezda koja je doživela određenu katastrofu koja je dovela do njenog raspada.[1]

Najveći broj ovih maglina, oko 90%, ne sadrže centralnu zvezdu koja bi podržavala njihovu emisiju. One svetle zahvaljujući tome što udarni talas predaje energiju međuzvezdanoj materiji. Zračenje im je netermalno. Manji broj su magline koje emitiju zračenje celom svojom površinom, podržano centralnom zvezdom. Takva bi bila prethodno navedena Rak maglina. Njeno zračenje je netermalno, odnosno polarizovano, a poseduje snažnu emisiju u radio i X-oblasti, i znatno slabiju emisiju u optičkoj oblasti.[1]

 
Rak maglina, primer magline sa centralnom zvezdom

Osim što emituju zračenje različitih talasnih dužina, ove magline predstavljaju jedan od glavnih izvora kosmičkih zraka.[1][3][4][5]

Poznate magline uredi

Naziv Položaj Udaljenost (sg) Veličina (sg) Maglina
Merope Plejade 410 13 odražnom
Mačje oko Zmaj 3.000 0,3 Planetarna
Vreća uglja Južni krst 600 60 Tamna
Rak Bik 6.500 11x7,5 Ostaci supernove
Sirus Labud 1.400 80 Ostaci supernove
M 27 Lisica 1.000 1 Planetarna
Orao (M16) Zmija 8.500 15 Emisiona
Konjska glava Orion 1.500 2,1 Tamna
Lagune Strelac 5.000 100 Emisiona
Omega Strelac 5.000 40 Emisiona
Orion Orion 1.500 20 Emisiona
Prsten Lira 2.000 1 Planetarna
Tarantula Veliki Magelanov oblak 160.000 800–6.000 Emisiona

Reference uredi

  1. ^ a b v g Vukićević-Karabin, Mirjana; Atanacković, Olga (2010). Opšta astrofizika. Beograd: Zavod za udžbenike. str. 135—136. ISBN 978-86-17-16947-1. 
  2. ^ a b Linda K. Glover, 2005 - DIE GROSSE NATIONAL GEOGRAPHIC ENZYKLOPÄDIE WELTALL, National Geographic Deutschland, Hamburg. ISBN 978-3-937606-26-2. njem.
  3. ^ K. Koyama; R. Petre; E.V. Gotthelf; U. Hwang; et al. (1995). „Evidence for shock acceleration of high-energy electrons in the supernova remnant SN1006”. Nature. 378 (6554): 255—258. Bibcode:1995Natur.378..255K. doi:10.1038/378255a0. 
  4. ^ „Supernova produces cosmic rays”. BBC News. 4. 11. 2004. Pristupljeno 28. 11. 2006. 
  5. ^ „SNR and Cosmic Ray Acceleration”. NASA Goddard Space Flight Center. Arhivirano iz originala 21. 2. 1999. g. Pristupljeno 8. 2. 2007. 

Spoljašnje veze uredi