Direktno Sunčevo zračenje na horizontalnoj površini naziva se osunčanost ili insolacija (postoji i šire značenje: Sunčeva radijacija).[1] To zračenje sadrži najviše od apsorbovane energije u obliku kratkotalasnog zračenja i svetla. Samo jedan deo kratkotalasnog zračenja dospeva do zemljine površine, a preostali deo energije se reflektuje, rasipa ili je upija atmosfera.[2]

Godišnja prosečna insolacija pri vrhu Zemljine atmosfere (TOA) i na površini planete

Vrednost insolacije se menja sa ekspozicijom reljefa i sa geografskom širinom, koja je proporcionalna kosinusu geografske širine (Lamberov zakon). Po proračunima S. I. Savinova vrednost direktnog Sunčevog zračenja se smanjuje pod uticajem oblačnosti: na 60° s.š. za 60%, a na 20° s.š. gde je oblačnost najmanja za 42%. U našim krajevima (45° s.š) dnevna suma direktnog Sunčevog zračenja pred letnji solsticijum veća je skoro 5 puta nego pred zimski solsticijum, dok je dnevna suma ovog zračenja pred jesenju ravnodnevnicu za 48. cal veća od dnevne sume pred prolećnu ravnodnevnicu. Toplotni ili energetski bilans zemlje je analiza Sunčevog zračenja i zemljinog izračivanja.[1][3]

  • Kratkotalasno zračenje Sunca (0,3-3μ)/Qkv
    • Qkv= (S+D)-R
    • gde je:
    • (S)- direktno Sunčevo zračenje
    • (D)- difuzno nebesko zračenje
    • (R)- reflektivno zračenje
  • Dugotalasno zračenje(3-50μ)/Qdv
    • Qdv= A-E-rA
    • gde je:
    • (A)- zračenje atmosfere prema zemlji
    • (E)- izračivanje zemlje
    • (r)- reflektivno zračenje
  • Ukupni toplotni bilans
    • Qu=Qkv+Qdv
    • za atmosferu= -19%
    • za zemlju= +19%

Instrumenti za merenje uredi

Heliograf
  • Heliograf- Uz pomoć heliografa meri se trajanje Sunčevog sjaja. Glavni njihov deo je masivna staklena lopta sa prečnikom od 9-12 cm, koja služi kao sabirno sočivo, u čijoj se žiži koncetrišu Sunčevi zraci. Oni progaraju heliografske trake, koje se nalaze iza lopte u posebnoj metalnoj školjki i poklapaju sa žižom.
  • Kembel-Stoksov heliograf- nazivaju ga još i običan heliograf. Ima sledeće delove: staklenu loptu(1), iza koje je na udaljenosti žiže pričvršćena metalna školjka(2), koja redstavlja deo loptaste površine. Na njenoj strani su tri para useka, u koja se stavljaju odgovarajuće heliografske trake. Na spoljašnjoj strani školjke je skala(3), učvršćena za postolje(4). Skala služi za postavljanje školjke u položaj koji odgovara geografskoj širini meteorološke stanice.
  • Kambel-Stoksov heliograf- pogodan je za registrovanje trajanja Sunčevog sjaja samo u srednjim širinama. On se može upotrebiti leti, u krajevima koji leže severnije od 55° s.š., jer je tada Sunce na severnoj strani neba, pa njegovi zraci ne mogu padati na heliografsku traku, uvek okrenuti ka jugu. Školjka ovog heliografa je pokretna i može se podesiti tako da Sunčevi zraci uvek padaju na heliografsku traku, bez obzira na njegovu visinu i geografsku širinu. Heliografske trake univerzalnog heliografa imaju jednake dužine.
  • Piranometar- uređaj koji meri ukupno Sunčevo zračenje, koje pada na neku vodoravnu ploču.
  • Pirheliometar- fizički aparat za merenje iznosa energije koje Sunce dozrači površini Zemlje.

Reference uredi

  1. ^ a b Dr Dušan Dukić (2006), Beograd; pp. 35.
  2. ^ „Insolation – Definition of insolation by Merriam-Webster”. merriam-webster.com. 
  3. ^ Stickler, Greg. „Educational Brief - Solar Radiation and the Earth System”. National Aeronautics and Space Administration. Arhivirano iz originala 25. 4. 2016. g. Pristupljeno 5. 5. 2016. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi