Otrovne strele bile su kroz istoriju popularno oružje Starih Grka (pominju se u Ilijadi i Odiseji), Germana, Slovena i američkih Indijanaca. Korišćenje otrova za strele bilo je tako popularno u starom veku, da je latinska reč za otrov (toksin) nastala od grčke reči za strelu (grč. ῑοξευμα- tokseuma).[1]

Vrste otrova uredi

U južnoj Evropi kao otrov za strele upotrebljavani su sokovi lijandera, bunike, tatule, velebilja i čemerike. Najpoznatiji otrov za strele je kurare, koji spravljaju indijanska plemena Južne Amerike sa područja Amazona i Orinoka.[1]

Na Balkanu uredi

U srednjovekovnim srpskim oblastima strele su umakane u biljni i zmijski otrov. Mrkojevići kod Bara upotrebili su 1559. strele premazane otrovnom biljkom jedićem (lat. Aconitum napellus).[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v Gažević, Nikola (1973). Vojna enciklopedija (knjiga 5). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 152. 

Literatura uredi