Ohlokratija (grč. οχλοκρατια, lat. ochlocratia) je naziv koji se koristi za vladavinu rulje ili mase ljudi, odnosno njenu sposobnost da utiče na ustavne vlasti. Polibije vidi opasnost degradacije demokratije u ohlokratiju kada njene vrline propadaju, te masa ljudi dalje nemaju za cilj interes svih već jedino svoje i svojih grupacija.

Ohlokratija je po značenju i upotrebi sinonim za savremeni, neformalni izraz „mobokratija“, koji je nastao u 18. veku kao kolokvijalni neologizam. Slično tome, dok vladajuća rulja u ohlokratijama ponekad može istinski da odražava volju većine na način koji je približan demokratiji, ohlokratiju karakteriše odsustvo ili narušavanje proceduralnog građanskog i demokratskog procesa.[1]

Etimologija uredi

 
Rulja napada Žozef Fransua Fulona.
 
Afroamerikanac linčovan od strane bele rulje u Omahi, Nebraska, 28. septembra 1919. ... „Crveno leto”.

Ohlokratija dolazi iz grčke reči okhlokratia sa ὄχλος, óchlos (mase) + κράτος, krátos (vladavina) što doslovno znači „vladavina masa“.[2][3]

Poreklo i teorija uredi

Smatra se da je Polibije skovao termin ohlokratija u svom delu Istorije iz 2. veka pre nove ere (6.4.6).[4] On ga koristi da imenuje „patološku” verziju narodne vladavine, za razliku od dobre verzije, koju on naziva demokratijom. Postoje brojni spomeni reči „ohlos“ u Talmudu, u kojem se „ohlos“ odnosi na bilo šta, od „rulje“, „stanovništva“, do „naoružane straže“, kao i u spisima Rašija, jevrejskog komentatora Biblije. Reč je prvi put zabeležena na engleskom 1584. godine, izvedena iz francuske reči ochlocratie (1568), koja potiče od originalne grčke reči okhlokratia, od okhlos („rulja“) i kratos („vladavina“, „moć“, „snaga“).

Starogrčki politički mislioci smatrali su ohlokratiju jednim od tri „loša“ oblika vladavine (tiranija, oligarhija i ohlokratija) za razliku od tri „dobra“ oblika vladavine: monarhije, aristokratije i demokratije. Oni su razlikovali „dobro“ i „loše“ prema tome da li će oblik vlasti delovati u interesu cele zajednice („dobro“) ili u isključivim interesima grupe ili pojedinca na račun pravde („loše“).

Polibijska terminologija za oblike države u antičkoj grčkoj filozofiji postala je ustaljena. Polibijev prethodnik, Aristotel, pravio je razliku između različitih oblika demokratije, navodeći da su oni koji ne poštuju vladavinu prava prerasli u ohlokratiju.[5] Polibijska razlika između demokratije i ohlokratije je odsutna u Platonovim delima, koji je demokratiju smatrao degradiranim oblikom vladavine.[6]

Pretnja „vladavine rulje“ demokratiji se ograničava tako što se osigurava da vladavina prava štiti manjine ili pojedince od kratkoročne demagogije ili moralne panike.[7] Međutim, s obzirom na to kako zakone u demokratiji uspostavlja ili ukida većina, zaštita manjina vladavinom prava je upitna. Neki autori, poput bosanskohercegovačkog političkog teoretičara Jasmina Hasanovića, nastanak ohlokratije u demokratskim društvima povezuju sa dekadencijom demokratije u neoliberalizmu u kojem je „demokratska uloga naroda svedena uglavnom na izborni proces“.[1]

U istoriji uredi

Tokom kasnog 17. i ranog 18. veka, engleski život je bio veoma neuređen. Iako je ustanak vojvode od Monmuta iz 1685. bio poslednja pobuna, jedva da je bilo godine u kojoj London ili provincijski gradovi nisu videli kako nezadovoljni ljudi izazivaju u nemire. U vreme vladavine kraljice Ane (1702–14) reč „mob“, koja se prvi put čula nedugo pre toga, ušla je u opštu upotrebu. Bez policije, bilo je malo javnog reda i mira.[8] Nekoliko decenija kasnije, antikatolički Gordonovi nemiri zahvatili su London i odneli stotine života; u to vreme, proglas naslikan na zidu zatvora Njugejt objavio je da su zatvorenici oslobođeni autoritetom „Njegovog Veličanstva, kralja rulje“.

Suđenja vešticama u Sejlemu u kolonijalnom Masačusetsu tokom 1690-ih, u kojima je ujedinjeno verovanje građana nadjačalo logiku zakona, takođe je jedan esejista naveo kao primer vladavine rulje.[9]

Godine 1837, Abraham Linkoln je pisao o linču i „sve većem nepoštovanju zakona koji prožima zemlju – sve većoj sklonosti da divlje i besne strasti zamene trezvene presude sudova, i gore od divlje rulje za izvršne ministre pravednosti.“[10]

Nasilje rulje igralo je istaknutu ulogu u ranoj istoriji Pokreta svetaca poslednjih dana.[11] Primeri uključuju proterivanje iz Misurija, masakr kod Hanovog mlina, smrt Džozefa Smita, proterivanje iz Novua, ubistvo Džozefa Stendinga i masakr u Kejn Kriku.[12][13] U govoru iz 1857. godine Brigam Jang je zahtevao vojnu akciju protiv „mobokrata“.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Hasanović, Jasmin. „Ochlocracy in the Practices of Civil Society: A Threat for Democracy?”. Studia Juridica et Politica Jaurinensis. Arhivirano iz originala 2018-05-15. g. 
  2. ^ „ochlocracy”. The Free Dictionary. Pristupljeno 2021-12-31. 
  3. ^ „ochlocracy | Etymology, origin and meaning of ochlocracy by etymonline”. www.etymonline.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-31. 
  4. ^ „Polybius, Histories, The Rotation of Polities”. www.perseus.tufts.edu. Arhivirano iz originala 2008-02-26. g. Pristupljeno 2008-03-29. 
  5. ^ Aristotle Politics, Bk IV, Part IV
  6. ^ Blössner, Norbert (2007). „The City-Soul Analogy”. Ur.: Ferrari, G. R. F. The Cambridge Companion to Plato's Republic. Translated from the German by G. R. F. Ferrari. Cambridge University Press. 
  7. ^ Jesús Padilla Gálvez, Democracy in Times of Ochlocracy, Synthesis philosophica, Vol. 32 No.1, 2017, pp. 167–178.Padilla Gálvez, Jesús (23. 8. 2017). „Demokracija u vremenu ohlokracije”. Synthesis Philosophica. 32 (1): 167—178. doi:10.21464/sp32112 . Arhivirano iz originala 2017-12-24. g. Pristupljeno 2017-12-18. 
  8. ^ Clark, Sir George (1956). The Later Stuarts, 1660–1714. The Oxford History of England: Oxford University Press. str. 258—259. ISBN 0-19-821702-1. 
  9. ^ „Mob Rule and Violence in American Culture”. colorado.edu. Arhivirano iz originala 2010-02-21. g. Pristupljeno 2010-01-20. 
  10. ^ "Opposition to Mob-Rule Arhivirano 2009-01-09 na sajtu Wayback Machine", The Writings of Abraham Lincoln, Volume 1.
  11. ^ Arrington, Leonard J.; Bitton, Davis (1992). The Mormon Experience: A History of the Latter-Day Saints (na jeziku: engleski). University of Illinois Press. str. 45. ISBN 9780252062360. Pristupljeno 23. 6. 2018. 
  12. ^ „Cane Creek Massacre”. TNMormonHistory. Arhivirano iz originala 14. 02. 2022. g. Pristupljeno 23. 6. 2018. 
  13. ^ Wingfield, Marshall (1958). „Tennessee's Mormon Massacre”. Tennessee Historical Quarterly. 17 (1): 19—36. JSTOR 42621358. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi