Ojler-Maskeronijeva konstanta

Ojler-Maskeronijeva konstanta (ili samo Ojlerova konstanta) je matematička konstanta koja se pojavljuje u analizi i teoriji brojeva, a obično se označava malim grčkim slovom γ (gama).

Plava površina je jednaka Ojler-Maskeronijevoj konstanti.

Definiše sa kao granična razlika između harmonijskog niza i prirodnog logaritma:

Ovde ⌊x⌋ označava najveći prethodni ceo broj. Numerička vrednost konstante, do na 50 decimala, je

0,57721566490153286060651209008240243104215933593992….

ne bi trebalo mešati sa osnovom prirodnog logaritma, e, koja se ponekad naziva Ojlerovim brojem.

Objavljene decimale uredi

Ojler je najpre odredio vrednost konstante na 6 decimala. Zatim je, 1781, izračunao dodatnih deset. Lorenco Maskeroni je pokušao da odredi 32 decimale, ali je napravio grešku počev sa dvadesetom, pošto je dobio ...1811209008239, dok je ispravna vrednost ...0651209008240.

Objavljeni decimalni razvoj konstante γ
godina broj decimala autor
1734 5 Leonard Ojler
1735 15 Leonard Ojler
1790 19 Lorenco Maskeroni
1809 22 Johan Georg fon Zoldner
1811 22 Karl Fridrih Gaus
1812 40 Fridrih Bernhard Gotfrid Nikolaj
1857 34 Kristijan Fredrik Lindman
1861 41 Ludvig Etinger
1867 49 Vilijam Šanks
1871 99 Džejms V. L. Glejšer
1871 101 Vilijam Šanks
1877 262 Dž. K. Adams
1952 328 Džon Vilijam Renč junior
1961 1050 Helmut Fišer i Karl Celer
1962 1,271 Donald Knut
1962 3,566 Dura V. Svini
1973 4,879 Vilijam A. Bajer and Majkl S. Voterman
1977 20,700 Ričard P. Brent
1980 30,100 Ričard P. Brent & Edvin Matison Makmilan
1993 172,000 Džonatan Majkl Borvajn
2009 29,844,489,545 Aleksander Dž. Ji i Rejmond Čen[1]

Reference uredi

  1. ^ Nagisa – Large Computations, Pristupljeno 17. 4. 2013.

Spoljašnje veze uredi