Pavel Sergejevič Tonkov (rus. Павел Сергеевич Тонков; 9. februar 1969) je bivši ruski profesionalni biciklista u periodu od 1992. do 2005. Najveći uspjeh ostvario je 1996. kada je osvojio Điro d’Italiju. Naredne dvije sezone je osvajao drugo mjesto na Điru, dok je podijum osvojio i na Vuelta a Espanji, treće mjesto 2000. Tur de Frans je vozio tri puta, ali nijednom ga nije završio.

Pavel Tonkov
Tonkov 2005.
Lični podaci
Puno imePavel Sergejevič Tonkov
Datum rođenja(1969-02-09)9. februar 1969.(55 god.).
Mesto rođenjaIževsk, Sovjetski Savez
DržavljanstvoRusija
Visina1,79 м
Masa71 кг
Timske informacije
Trenutni tim
završio karijeru
Disciplinadrumski
Tip vozačabrdaš
Profesionalna karijera
1992Rus
1992—1995Lampre
1996Panarija—vinavil
1997—2000Mapej
2001Mersuri—vjatel
2002Lampre—dajkin
2003CCC—polsat
2004Vini kaldirola—nobili rubineteri
2005Tim LPR
Uspesi
Điro d’Italija
Điro d’Italija1 (1996)
Najbolji mladi vozač2 (1992, 1993)
Glavne etapne trke
Tur de Romandi1 (1997)
Tur de Svis1 (1995)
Druge trke
Điro del’Apenino 2 (1997, 1998)
Ažurirano: 4. oktobar 2016.

Juniorska karijera uredi

Pavel Tonkov je imao uspješnu juniorsku karijeru, na svjetskom prvenstvu 1987. osvojio je drugo mjesto u vožnji na hronometar, a nedelju dana kasnije, osvojio je svjetsko juniorsko prvenstvo u drumskoj vožnji. 1988. osvojio je trku Hasen u Njemačkoj i drugo mjesto na Turu Jugoslavije. 1989. je osvojio nacionalno prvenstvo za juniore i trku oko Slovačke (sloven. Okolo Slovenska).

1990. je osvojio etapu na Turu Britanije, a 1991. osvojio je Vuelta Čile trku.

Profesionalna karijera uredi

1992 — 1996 uredi

Profesionalnu karijeru počeo je 1992. i prve sezone je osvojio sedmo mjesto na Điro d’Italiji i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Sezonu je završio 14 mjestom na Điro di Lombardiji. 1993. je osvojio peto mjesto na Điro d’Italiji i po drugi put klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Nakon Đira, osvojio je četvrtu etapu na Turu Švajcarske, dugu 212 kilometra, voženu od Berna do Vauda. To mu je bila jedina pobjeda u sezoni.

1994. je osvojio po etapu na trkama Midi—Libre i Setimana sajklistika Lombardija (ital. Settimana Ciclistica Lombarda), gdje je završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu. Na Điro d’Italiji osvojio je četvrto mjesto, završio je 11 minuta iza pobjednika Evgenija Berzina, a ispred njega su završili još Marko Pantani i Migel Indurain. Nakon Đira, vozio je Tur de Frans po prvi put, ali je morao da ga napusti tokom etape 13. Najbolji rezultat bilo mu je šesto mjesto na etapi 11.

1995. je završio još jednom u prvih 10 na Điro d’Italiji, završio je na šestom mjestu, 11 minuta i 31 sekundu iza pobjednika Tonija Romingera. Nakon Đira, osvojio je prvu etapnu trku u profesionalnoj karijeri, Tur Švajcarske, uz pobjedu na osmoj etapi. Tur de Frans je morao da napusti tokom etape 13. Nakon Tura, završio je treći na trci Arosa u Švajcarskoj i na 14 mjestu na Điro di Lombardiji.

1996. je počeo pobjedom na trci Monserato u Italiji, nakon čega je osvojio drugo mjesto na Điro dela Apenino trci i osvojio je trku Setimana sajklistika Lombardija, uz tri etapne pobjede. Na Điro d’Italiji, Tonkov je bio jedan od glavnih favorita, uz Evgenija Berzina i Abrahama Olana. Na etapi 13, Tonkov je napao na zadnjem usponu, na 3 kilometra do cilja, jedino je Pjotr Ugrjumov mogao da ga prati, ali je otpao blizu cilja i Tonkov je osvojio etapu dvije sekunde ispred Ugrjumova i preuzeo je lidersku majicu. Na hronometru, na etapi 19, Olano je završio drugi i došao je drugog mjesta u generalnom plasmanu, sekundu iza Tonkova. Na etapi 20, Enriko Zaina je napao na zadnjem usponu i osvojio etapu, Abraham Olano je završio četvrti, sekundu ispred Tonkova i preuzeo je lidersku majicu sa 46 stotinki prednosti., ali je vratio na narednoj etapi i osvojio je Điro. Na etapi 21, zadnjoj brdskoj, Zaina je napao na predzadnjem usponu, na Mortiolu, Tonkov, Ugrjumov i Goti su pratili, dok Olano nije imao snage. Na zadnjem usponu, Goti i Tonkov su se odvojili i Goti je osvojio etapu sa tri sekunde ispred Tonkova, Olano je završio 2 minuta i 56 sekundi iza i pao je na treće mjesto. Tonkov je preuzeo vođstvo i na zadnjoj, ravnoj etapi, sačuvao prednost i osvojio Điro. Nakon Đira, učestvovao je na Olimpijskim igrama u Atlanti, gdje je završio drumsku trku na 51 mjestu.

1997 — 2005 uredi

1997. je počeo trećim mjestom na trci u Fuenalabradi, nakon čega je osvojio trku Điro dela Apenino i Tur Romandije. Na Điro d’Italiji, Tonkov je osvojio drugo mjesto, minut i po iza Ivana Gotija, uz tri etapne pobjede. Vozio je Vuelta a Espanju po prvi put, pobijedio je na dvije etape, ali nije uspio da je završi. Sezonu je završio na petom mjestu u UCI rangiranju.

1998. je osvojio Điro dela Apenino po treći put i drugi put Setimana sajklistika Lombardija trku, gdje je pobijedio na dvije etape. Na Điro d’Italiji, osvojio je još jednom drugo mjesto, uz pobjedu na etapi 18.

1999. je počeo pobjedom na trci Bahl u Njemačkoj, nakon čega je osvojio drugo mjesto na Điro dela Apenino trci. Odlučio je da propusti Điro d’Italiju, kako bi se spremio za Tur de Frans. Na Turu je bio jak u brdima, završio je drugi na Alp du Ezu, na desetoj etapi, ali je Tur morao da napusti na etapi 17, to mu je bilo zadnje učešće na Turu. Nakon neuspjeha na Tur de Fransu, vozio je Vuelta a Espanju i osvojio je četvrto mjesto. Sezonu je završio 19 mjestom na Điro di Lombardiji.

2000. je osvojio drugo mjesto na nacionalnom prvenstvu i četvrto na trci u Portugalu. Vratio se na Điro d’Italiju i završio je na petom mjestu. Na Vuelta a Espanji je osvojio treće mjesto, nakon čega je učestvovao na Olimpijskim igrama u Sidneju. Drumsku trku je završio na 29 mjestu.

2001. nije ostvario nijednu pobjedu, završio je 16 na Lijež—Bastonj—Liježu, treći na klasiku Alpa i osvojio je drugo mjesto na Kriterijumu Dofine. 2002. je završio peti na Điro d’Italiji, uz jednu etapnu pobjedu. Dobru formu nije ponovio i na Vuelta a Espanji, gdje je završio na 67 mjestu.

2003. nije ostvario nijednu pobjedu, završio je treći na Điro dela Apenino trci, dok je Điro d’Italiju napustio tokom etape 14. 2004. je završio Điro d’Italiju na 13 mjestu, uz pobjedu na etapi 17. Vozio je i Vuelta a Espanju, ali je napustio tokom etape 12.

2005. osvojio je trku Alkobendas u Španiji, uz pobjedu na prvoj etapi. Završio je osmi na klasiku Naranko i deveti na Điro dela Apenino trci. Na kraju sezone završio je karijeru.

Spoljašnje veze uredi