Pagoda je od Portugalaca preuzet i samo u Evropi uobičajen naziv za indijske, kineske, korejske i japanske obredne građevine od kamena ili drveta. To su uglavnom budistički hramovi. U Indiji se nazivaju stupa, u Mianmaru dagaba.[1][2][3]

Pagoda u Japanu.

Pagoda je visoka građevina nalik na toranj (60-125 m), obično kružnog oblika, koja služi budističkom kultu i za čuvanje relikvija. U Kini t'ah, toranj sa 7-13 spratova poligonalne ili kružne osnove; pojedini spratovi imaju izbočene krovove, a o njihove uzvijene ivice obešena su zvona.[4][5] Najstarija kineska pagoda potiče iz 522. godine. Od 1412. do 1431. sagrađen je u obliku pagode čuveni porcelanski toranj kod Nankinga (razoren 1853), koji je bio obložen glaziranim glinenim reljefima. Kineska pagoda može imati i oblik paviljona.

Japanska pagoda - to razvila se iz kineskih i korejskih drvenih pagoda. Najstarija japanska pagoda je u hramu Horyuji kod Nare.

Građevine ove vrste imaju bogato razvedene arhitektonske forme, a dekorisane su figuralnim plastičnim ukrasom i ornamentima.

Istorija uredi

 
Nivoi pagode Kek Lok Si označeni njihovim arhitektonskim stilovima

Poreklo pagode se može pratiti do stupe (3. vek pre nove ere).[3] Stupa, spomenik u obliku kupole, korišćena je kao komemorativni spomenik za smeštaj svetih relikvija i spisa.[3][6] U istočnoj Aziji, arhitektura kineskih kula i kineskih paviljona uklopila se u arhitekturu pagode, da bi se na kraju proširila i na jugoistočnu Aziju. Njihova izgradnja je popularizovana naporima budističkih misionara, hodočasnika, vladara i običnih poklonika da poštuju budističke relikvije.[7]

Japan ima ukupno 22 petospratne drvene pagode izgrađene pre 1850. godine.[8]

Kina uredi

 
Lingsjao pagoda u Džengdingu, Hebej, izgrađena 1045. godine nove ere za vreme dinastije Song, sa malo promena u kasnijim renoviranjem.

Najraniji stilovi kineskih pagoda bili su kvadratne i kružne osnove, sa kulama osmougaone osnove koje su se pojavile tokom 5–10 veka. Najviša kineska pagoda iz predmodernog doba je pagoda Njaodi iz manastira Kajjuan, Dingsjan, Hebej, završena 1055. godine pod carem Renzongom od Songa i koja stoji sa ukupnom visinom od 844 m (275 ft). Iako više ne postoji, najviša premoderna pagoda u kineskoj istoriji bila je drvena pagoda od 100 m (330 ft) u Čanganu, koju je izgradio car Jang od Suja,[9] i verovatno kratkovečna pagoda iz 6. veka Pagoda Jongning (永宁宝塔) u Luojangu sa otprilike 137 metara. Najviša premoderna pagoda koja još uvek stoji je pagoda Liaodi. U aprilu 2007. otvorena je za javnost nova drvena pagoda Tjenning hram u Čangdžou, najviša u Kini, visoka 154 m (505 ft).

Simbolika i geomantija uredi

 
Pagoda Sjumi, izgrađena 636. godine nove ere za vreme dinastije Tang.

Kineska ikonografija je primetna u kineskim i drugim istočnoazijskim pagodama. Takođe je istaknuta budistička ikonografija kao što je slika Šakjamunija i Gautame Bude u abhaja mudri.[10] U članku o budističkim elementima u umetnosti dinastije Han, Vu Hung sugeriše da je u ovim hramovima budistički simbolizam spojen sa izvornim kineskim tradicijama u jedinstven sistem simbolike.[11]

Arhitektura uredi

Pagode dolaze u mnogo različitih veličina,[12] pri čemu više često privlače udare groma, inspirišući tradiciju da završni ukras vrha strukture može da uhvati demone.[13] Danas su mnoge pagode opremljene žicama koje pretvaraju završni deo u gromobran.[14]

Drvene pagode poseduju određene karakteristike za koje se smatra da su otporne na oštećenja od zemljotresa. Ovo uključuje efekat prigušenja trenja i klizanja složenih drvenih dougong spojeva,[15] strukturnu izolaciju podova, efekte široke strehe analogne igrački za balansiranje, i fenomen Šinbašire da je središnji stub pričvršćen za ostatak superstrukture.[16]

Pagode na Himalajima potiču iz arhitekture Kat kuni, koja se veoma razlikuje od kineskog i japanskog stila.[17]

Građevinski materijal uredi

Tokom Južne i Severne dinastije, pagode su uglavnom bile građene od drveta, kao i druge drevne kineske građevine. Drvene pagode su otporne na zemljotrese, i nijedna japanska pagoda nije uništena zemljotresom,[16] ali su sklone požaru, prirodnoj truleži i najezdi insekata.

Reference uredi

  1. ^ „The Origin of Pagodas”. China.org.cn. 19. 9. 2002. Pristupljeno 23. 1. 2017. 
  2. ^ The Evolution of Indian Stupa Architecture in East Asia. Eric Stratton. New Delhi, Vedams, 2002, viii, ISBN 81-7936-006-7
  3. ^ a b v Pagoda na sajtu Enciklopedija Britanika
  4. ^ Architecture and Building. W.T. Comstock. 1896. str. 245. 
  5. ^ Steinhardt, str. 387
  6. ^ A World History of Architecture. Michael W. Fazio, Marian Moffett, Lawrence Wodehouse. Published 2003. McGraw-Hill Professional. ISBN 0-07-141751-6.
  7. ^ Kieschnick 2003
  8. ^ Hanazato, Toshikazu; Minowa, Chikahiro; Niitsu, Yasushi; Nitto, Kazuhiko; Kawai, Naohito; Maekawa, Hideyuki; Morii, Masayuki (2010). „Seismic and Wind Performance of Five-Storied Pagoda of Timber Heritage Structure” (PDF). Advanced Materials Research. 133-134: 79—95. S2CID 135707895. doi:10.4028/www.scientific.net/AMR.133-134.79. Arhivirano iz originala (PDF) 21. 01. 2022. g. Pristupljeno 05. 11. 2022. 
  9. ^ Benn, str. 62
  10. ^ Kieschnick 2003, str. 83
  11. ^ Kieschnick 2003, str. 84
  12. ^ Terry, T. Philip (1914). Terry's Japanese Empire. Houghton Mifflin. str. 257. 
  13. ^ Christel, Pascal (2020). Splendour of Buddhism in Burma: A Journey to the Golden Land. Partridge Publishing Singapore. 
  14. ^ Spacey, John. „Japanese Temple Architecture in 60 Seconds”. Japan Talk. Pristupljeno 7. 1. 2021. 
  15. ^ Tokmakova, Anastasia (24. 7. 2017). „2,500-year-old Chinese wood joints that make buildings earthquake-proof”. Archinect. 
  16. ^ a b Koji NAKAHARA; Toshiharu HISATOKU; Tadashi NAGASE and Yoshinori TAKAHASHI (2000). „EARTHQUAKE RESPONSE OF ANCIENT FIVE-STORY PAGODA STRUCTURE OF HORYU-JI TEMPLE IN JAPAN” (PDF) (1229/11/A). 12th World Conference on Earthquake Engineering. 
  17. ^ Chihara, Daigorō (1996). Hindu-Buddhist Architecture in Southeast Asia. BRILL. str. 28. ISBN 90-04-10512-3. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi