Papa Anastasije III

поглавар Римокатоличке цркве

Papa Anastasije III (umro 913.) je bio 120. papa rimokatoličke crkve od 911. do 913. godine.

Papa Anastasije III
Papa Anastasije
Lični podaci
Mesto rođenjaRim, Papska država
Datum smrtijun-avgust 913. ili oktobar 913.
Mesto smrtiRim, Papska država
Mesto ukopaBazilika Svetog Petra
NarodnostItalijan
Papa
Pontifikat911-913
PrethodnikPapa Sergije III
NaslednikPapa Lando

Biografija uredi

Anastasije je rođen u plemićkoj porodici u Rimu[1]. Sin je nekog Lukijana[2]. Postojale su hipoteze da je Anastasije bio sin svoga prethodnika, Sergija III. Međutim, dokazano je da to nije istina. Kao i ostale pape svoga vremena, ne zna se tačan datum ustoličenja pape Anastasija. Pretpostavke obuhvataju datume između aprila i 8. septembra 911. godine. Ovaj datum predložio je nemački istoričar Johan Fridrih Bohmer[3]. Nedostatak izvora, međutim, onemogućuje da se ova pretpostavka i potrudi. Papa Anastasije bio je instrument u rukama Teodore I (umrla 916) i njenog supruga Teofilakta I od Tuskuluma. Oni su početkom 10. veka bili neprikosnoveni gospodari Rima. Hroničar Flodoard (893-966) piše da je Anastasije bio blag, ali i pasivan[4]. Na zahtev italijanskog kralja Berengara I (888-924), Anastasije je davao privilegije episkopu Pavije i Verčelija. Pavija i Verčeli bili su važni gradovi u državi Berengara[4]. Pretpostavlja se da su između pape i kralja vladali dobri odnosi. Anastasije je 912. godine primio pismo od Nikole Mistika, carigradskog patrijarha (912—925). Nikola Mistik se žalio na odluku prethodnog pape, Sergija III, da vizantijskom caru Lavu VI dozvoli sklapanje petog braka. Nije poznat odgovor pape Anastasija, ali je svakako bio nezadovoljavajući jer je patrijarh izbrisao papino ime iz diptiha i time izazvao pogoršanje odnosa između crkvi Rima i Carigrada[4]. Iako sam papa nije imao glavnu ulogu u sporazumu, tokom pontifikata Anastasija je Viking Rolon, vođa Normana, prešao u hrišćanstvo[1]. Anastasije je umro između juna i avgusta ili oktobra 913. godine. Sahranjen je u bazilici Svetog Petra u Rimu. Iznad groba je sledeći epitaf:

" Vatis Anastasii requiescunt membra sepulcro: / Sed numquam meritum parvula claudit humus. / Rexit apostolicam blando moderamine sedem / Tertius existens ordine Pontificum. / Ad Christum pergens, peccati vincula sperat / Omnia clementer solvere posse sibi. / Undique currentes huius ad limina templi, / Ut praestet requiem poscite corde Deum. "[5]

Papu Anastasija je nasledio papa Lando (913-914).

Reference uredi

  1. ^ a b Rendina, str. 313
  2. ^ Baronio, str. 519
  3. ^ Böhmer, str. 4
  4. ^ a b v Bertolini
  5. ^ Moroni 1840, str. 37

Literatura uredi

  • Cesare Baronio, Annales ecclesiastici, in: Cesare Baronio, Annales Ecclesiastici Caesaris Baronii, a cura di Augustin Theiner, vol. 15, Torino, Barri-Ducis-Guerin et sociis, 1868, SBN IT\ICCU\PUV\0612486
  • Paolo Bertolini, Anastasio III, in Enciclopedia dei Papi, vol. 2, Roma, Istituto dell'Enciclopedia Italiana, 2000, SBN IT\ICCU\USS\0002453.
  • Wilks, Michael (1971). „Papstregesten, 911–1024. By Harald Zimmermann. (J. F. Böhmer, Regesta Imperii , ii. 5.). Pp. Xx + 608. Vienna–Cologne–Graz: Böhlau, 1969. DM. 196.”. The Journal of Ecclesiastical History. 22 (2): 131—132. S2CID 161250578. doi:10.1017/S0022046900057912. .
  • (FR, LA) Louis Marie Olivier Duchesne, Le Liber pontificalis, vol. 2, Parigi, Ernest Thorin, 1892, SBN IT\ICCU\RMR\0002614. URL consultato il 2 novembre 2015.
  • Moroni, Gaetano (1840). Dizionario di erudizione storico-ecclesiastica da S. Pietro sino ai nostri giorni ... Tip. Emiliana. 
  • Claudio Rendina, I Papi - storia e segreti, Roma, Newton&Compton editori, 2005, SBN IT\ICCU\PAL\0279694.
Papa
911-913