Papa Hadrijan I

поглавар Римокатоличке цркве

Papa Hadrijan I (lat. Hadrianus; 700. - 25. decembar 795.[1]) je bio 95. papa od 1. februara 772. do 25. decembra 795.

Hadrijan I
Hadrijan I
Lični podaci
Datum rođenja700.
Mesto rođenjaRim,
Datum smrti25. decembar 795.
Mesto smrtiRim,
Papa
Redosled95.
Pontifikat1. februar 77225. decembar 795.
PrethodnikStefan III
NaslednikLav III

Pozvao je Karla Velikog kao svog saveznika protiv Langobarda. Pošto je Karlo Veliki 774. pobedio landgobarsku vlast, potvrdio je papi Pipinovu darovnicu iz 754., na posede u Italiji (Patrimonimum Sancti Petri).

Za vreme Hadrijana I u Rimu, a po njegovom nalogu izgrađene su brojne građevine.

Odbrana Sedmog vaseljenskog sabora

uredi

Za vreme ovog rimskog pape, u vizantijskom gradu Nikeji održan je Sedmi vaseljenski sabor (787), na kome su učestvovali i papini legati, a nakon njihovog povratka u Rim, saborske odluke je potvrdio i sam papa.[2]

Takav stav nije naišao na opšte prihvatanje među zapadnim hrišćanima, prvenstveno u Franačkoj državi. Prvo sporno pitanje ticalo se odnosa prema svetim ikonama. Iako je Sedmi vaseljenski sabor afirmisao pravilno poštovanje ikona, saborski oci su u isto vreme osudili i dve suprotne krajnosti: ikonoklazam (osporavanje ikona) i ikonolatriju (obožavanje ikona).[3] Usled pogrešnog razumevanja saborskih odluka, franački prvaci su zauzeli negativan stav prema saboru, što je navelo papu Hadrijana da se putem direktnog obraćanja franačkom kralju Karlu Velikom založi za razjašnjenje tog pitanja, uz nagalašavanje neophodnosti ispravnog rzumevanja i prihvatanja saborskih odluka.[4]

Drugo sporno pitanje zadiralo je u oblast hrišćanske pneumatologije. Tokom druge polovine 8. veka, u franačkim crkvenim krugovima učvrstilo se filiokvističko učenje o dvostrukom ishođenju Svetog Duha, od Oca i Sina. Usled nedovoljne obaveštenosti, među franačkim prvacima se upravo u to vreme proširila i zabluda da je umetak Filioque bio sastavni deo izvornog Nikejsko-carigradskog simbola vere. Sva ta pitanja bila su dodatno razmatrana i na Frankfurtskom saboru, koji je održan 794. godine. Iako je papa Hadrijan pokušao da franačke prvake uveri u ispravnost raznih odluka koje su tim povodom donošene na pojedinim vaseljenskim saborima, njegovi napori nisu urodili plodom, tako da se filiokvizam učvrstio u Franačkoj državi, što je imalo znatne posledice za dalji razvoj zapadnog hrišćanstva.[5][6]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „The Cardinals of the Holy Roman Church - Biographical Dictionary - Ca. 770[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 02. 04. 2015. g. Pristupljeno 14. 03. 2015.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  2. ^ Popović 2011.
  3. ^ Meyendorff 1996, str. 68.
  4. ^ Siecienski 2009, str. 91-93.
  5. ^ Siecienski 2009, str. 93-96.
  6. ^ Čairović 2016, str. 533-543.

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi