Paraolimpijske igre

Paraolimpijske igre su Olimpijske igre sportista sa fizičkim oštećenjima, paraplegijom, cerebralnom paralizom, amputacijom, kao i oštećenjima vida. One su proistekle iz igara paraplegičara (Stoke Mandeville Games), čiji je osnivač Ludvig Gutman (Ludwig Guttmann), šef bolnice u Ejlsberiju u Engleskoj, jedan od najeminentnijih svetskih stručnjaka za oštećenje kičme. Istoga dana 29. jula 1948. kada su otvorene Olimpijske igre u Londonu, na sportskim terenima pomenute bolnice otvorene su i igre paraplegičara u kojima je učestvovalo svega 16 pripadnika britanskih oružanih snaga (14 muškaraca i 2 žene). To je bila javna demonstracija kojom se htelo ukazati da se i osobe sa teškim fizičkim oštećenjima mogu baviti sportom.

Amblem Paraolimpijskih igara

Godine 1952. u ovim igrama su učestvovali i paraplegičari Holandije i od tada su se kao međunarodne počele održavati krajem avgusta svake godine na terenima Stouk Mandevila. Broj zemalja učesnika se svake godine povećavao, a time i broj mlađih takmičara. Počev od 1960. godine igre se održavaju svake godine u drugoj zemlji pod nazivom Paraolimpijske igre. Nastojalo se da se ona održavaju u onoj zemlji u kojoj se održavaju i Letnje olimpijske igre.

Teniski meč

Prve Paraolimpijske igre održane su 1960. godine u Rimu. Okupile su oko 400 takmičara iz 22 zemlje. Druge su održane u Tokiju u novembru 1964, sa 370 takmičara iz 22 zemlje, treće u Izraelu, četvrte u Hajdelbergu, u Zapadnoj Nemačkoj, od 1. do 11. avgusta uz učešće oko 1000 takmičara iz 43 zemlje. Odlukom generalne skupštine Međunarodne sportske organizacije invalida ISOD (International Sport Organization for the Disabled) Paraolimpijske igre se ne održavaju više kao zasebne priredbe, nego u sklopu Olimpijskih igara multiinvalida. Prve takve olimpijske igre održane su od 3. do 11. avgusta 1976. godine u Torontu. Zbog učešća takmičara iz Južnoafričke Republike na tim igrama učestvovalo je samo oko 1000 takmičara iz 38 zemalja.

Takmičenja paraplegičara su planirana i adaptirana na osnovu pravila određene sportske grane. To su ekipne sportske igre ili pojedinačna takmičenja u disciplinama nekih sportskih disciplina kao: streličarstvo, mačevanje, bacanje koplja, bacanje diska, kuglanje, košarka, odbojka, stoni tenis, plivanje idr. Broj disciplina se stalno dopunjava. Na igrama u Stouk Mandevilu iz Jugoslavije je učestvovao samo Radomir Stamenković iz Beograda. Na igrama 1954, 1955. i 1956. osvojio je u plivanju tri puta uzastopno prva mesta i zlatne medalje. Prvi put je ekipa od 21 paraplegičara Jugoslavije učestvovala na četvrtim Paraolimpijskim igrama 1976. u Hajdelbergu. Osvojili su četiri medalje i to: Petar Sitar 60 m sprint u kolicima zlatnu medalju, Milka Milinković 60 m sprint u kolicima srebrnu medalju i u bacanju koplja bronzanu medalju i Joža Okoren u bacanju diska bronzanu medalju. Prve zimske Paraolimpijske igre održane su 1976. u Švedskoj.

Paraolimpijske igre su od malog okupljanja britanskih veterana iz Drugog svetskog rata 1948. prerasle u jedan od najvećih međunarodnih sportskih događaja početkom 21. veka. Paraolimpijske igre su porasle sa 400 sportista sa invaliditetom iz 23 zemlje u Rimu 1960, gde ih je predložio doktor Antonio Maglio, na 4.520 sportista iz 163 nacionalna paraolimpijska komiteta na Letnjim paraolimpijskim igrama 2020. godine.[1] Paraolimpijci teže jednakom tretmanu sa olimpijskim sportistima bez invaliditeta, ali postoji veliki jaz u finansiranju između olimpijskih i paraolimpijskih sportista.[2]

Paraolimpijske igre se organizuju paralelno i na sličan način sa Olimpijskim igrama, dok Svetske igre Specijalne olimpijade priznate od strane MOK-a uključuju sportiste sa intelektualnim teškoćama (iako od 1992. godine na Paraolimpijskim igrama učestvuju i osobe sa intelektualnim teškoćama), a Olimpijske igre gluvih se održavaju od 1924. i ekskluzivno je za gluve sportiste.[3][4]

S obzirom na širok spektar invaliditeta koje imaju para sportisti, postoji nekoliko kategorija u kojima se sportisti takmiče. Dozvoljene smetnje su podeljene na deset prihvatljivih tipova oštećenja. Kategorije su oštećena mišićna snaga, poremećeni pasivni obim pokreta, nedostatak udova, razlika u dužini nogu, nizak rast, hipertonija, ataksija, atetoza, oštećenje vida i intelektualno oštećenje.[5] Ove kategorije su dalje podeljene na različite klasifikacije

Preteče uredi

 
Ser Ludvig Gatman

Sportisti sa invaliditetom su se takmičili na Olimpijskim igrama pre početka Paraolimpijskih igara. Prvi sportista koji je to učinio bio je nemački američki gimnastičar Džordž Ajzer 1904. godine, koji je imao jednu veštačku nogu. Mađar Karolj Takač se takmičio u streljaštvu na Letnjim olimpijskim igrama 1948. i 1952. godine. Bio je imao amputiranu desnu ruku i mogao je da puca levom rukom. Još jedan sportista sa invaliditetom koji se pojavio na Olimpijskim igrama pre Paraolimpijskih igara bila je Lis Hartel, danska takmičarka u konjačkom sportu koja je obolela od dečije paralize 1943. a koja je osvojila srebrnu medalju u dresuri.[6]

Prva organizovana atletska manifestacija za sportiste sa invaliditetom koja se poklopila sa Olimpijskim igrama održana je na dan otvaranja Letnjih olimpijskih igara 1948. u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo. Dr Ludvig Gutman iz bolnice Stouk Mandevil, koji je bio u jevrejsko-nemačkog porekla,[7] i kome je Savet za pomoć akademcima izbeglicama (CARA) pomogao da pobegne iz nacističke Nemačke 1939. godine,[8] bio je domaćin sportskog takmičenja za britanske veterane Drugog svetskog rata pacijente sa povredama kičmene moždine. Prve igre su se zvale Međunarodne igre u invalidskim kolicima 1948. i trebalo je da se poklope sa Olimpijskim igrama 1948. godine.[9] Gutmanov cilj je bio da stvori elitno sportsko takmičenje za osobe sa invaliditetom koje bi bilo ekvivalentno Olimpijskim igrama. Igre su ponovo održane na istoj lokaciji 1952. godine, a uz Britance su učestvovali holandski i izraelski veterani, što je to učinilo prvim međunarodnim takmičenjem te vrste. Ova rana takmičenja, takođe poznata kao Igre u Stouku Mandevilu, opisana su kao prethodnici Paraolimpijskih igara, a Stouk Mandevil zauzima slično mesto u predanju paraolimpijskog pokreta kao što Grčka ima na Olimpijskim igrama.

Letnje igre uredi

  Letnje Paraolimpijske igre
Godina Igre Grad domaćin Država
Letnje Paraolimpijske igre 1960. I Rim   Italija
Letnje Paraolimpijske igre 1964. II Tokio   Japan
Letnje Paraolimpijske igre 1968. III Tel Aviv   Izrael
Letnje Paraolimpijske igre 1972. IV Hajdelberg   Zapadna Nemačka
Letnje Paraolimpijske igre 1976. V Toronto   Kanada
Letnje Paraolimpijske igre 1980. VI Arnem   Holandija
Letnje Paraolimpijske igre 1984. VII Stouk Mendevil
Njujork
  Ujedinjeno Kraljevstvo
  SAD
Letnje Paraolimpijske igre 1988. VIII Seul   Južna Koreja
Letnje Paraolimpijske igre 1992. IX Barselona   Španija
Letnje Paraolimpijske igre 1996. X Atlanta   SAD
Letnje Paraolimpijske igre 2000. XI Sidnej   Australija
Letnje Paraolimpijske igre 2004. XII Atina   Grčka
Letnje Paraolimpijske igre 2008. XIII Peking   Kina
Letnje Paraolimpijske igre 2012. XIV London   Ujedinjeno Kraljevstvo
Letnje paraolimpijske igre 2016. XV Rio de Žaneiro   Brazil

Letnji sportovi uredi

 
Golbal na Paraolimpijskim igrama u Atini 2004.

Zimske igre uredi

  Zimske Paraolimpijske igre
Godina Igre Grad domaćin Država
Zimske Paraolimpijske igre 1976. I Ernšeldsvik   Švedska
Zimske Paraolimpijske igre 1980. II Geilo   Norveška
Zimske Paraolimpijske igre 1984. III Inzbruk   Austrija
Zimske Paraolimpijske igre 1988. IV Inzbruk   Austrija
Zimske Paraolimpijske igre 1992. V Albervil   Francuska
Zimske Paraolimpijske igre 1994. VI Lilehamer   Norveška
Zimske Paraolimpijske igre 1998. VII Nagano   Japan
Zimske Paraolimpijske igre 2002. VIII Solt Lejk Siti   SAD
Zimske Paraolimpijske igre 2006. IX Torino   Italija
Zimske Paraolimpijske igre 2010. X Vankuver   Kanada
Zimske Paraolimpijske igre 2014. XI Soči   Rusija

Zimski sportovi uredi

 
Hokej na sankama

Reference uredi

  1. ^ Dehghansai, Nima; Lemez, Srdjan; Wattie, Nick; Baker, Joseph (januar 2017). „A Systematic Review of Influences on Development of Athletes With Disabilities”. Adapted Physical Activity Quarterly. 34 (1): 72—90. PMID 28218871. doi:10.1123/APAQ.2016-0030. 
  2. ^ Vritika (2017-04-25). „Difference between Olympics and Paralympics”. www.differencebetween.info. Arhivirano iz originala 2021-09-08. g. Pristupljeno 2021-09-08. 
  3. ^ The World Games for the Deaf and the Paralympic Games Arhivirano 2014-03-15 na sajtu Wayback Machine, International Committee of Sports for the Deaf (CISS), December 1996
  4. ^ Special Olympics and the Olympic Movement, Official website of the Special Olympics, 2006
  5. ^ „Classification”. Official website of the Paralympic Movement. Arhivirano iz originala 2014-03-16. g. 
  6. ^ DePauw & Gavron 2005, str. 38
  7. ^ Correia, Susana (februar 2008). „Paralympics History”. Accessible Portugal Online Magazine. Arhivirano iz originala 6. 2. 2009. g. 
  8. ^ „SPSL Archive”. Rsl.ox.ac.uk. 1933-12-24. Arhivirano iz originala 2012-08-28. g. Pristupljeno 2012-08-17. 
  9. ^ „History of the Paralympic Movement”. Canadian Paralympic Committee. Arhivirano iz originala 2. 8. 2009. g. Pristupljeno 2010-04-07. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi