Paraćin

насеље у Србији

Paraćin je gradsko naselje u opštini Paraćin, u Pomoravskom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 22.349 stanovnika.[1] U gradu je nekada pre Drugog svetskog rata radila tekstilna fabrika Vlada Teokarević, a danas su najpoznatiji industrijski kombinati Srpska fabrika stakla i industrija konditorskih proizvoda Paraćinka.

Paraćin
Administrativni podaci
Država Srbija
Upravni okrug Pomoravski
OpštinaParaćin
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2022.Pad 22.349
Geografske karakteristike
Koordinate43° 51′ 33″ S; 21° 24′ 37″ I / 43.85906° S; 21.41036° I / 43.85906; 21.41036
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina128 m
Paraćin na karti Srbije
Paraćin
Paraćin
Paraćin na karti Srbije
Ostali podaci
GradonačelnikVladimir Milićević (SNS)
Poštanski broj35250
35252
35253
Pozivni broj035
Registarska oznakaPN
Veb-sajt
www.paracin.rs

Ovde se nalaze Biblioteka Dr Vićentije Rakić i Zgrada biblioteke u Paraćinu, Zgrada u Ul. Branka Krsmanovića 45 u Paraćinu, Železnička stanica Paraćin, Zapis Milenkovića lipa (Paraćin), Zapis Adakalska lipa (Paraćin), Spomenik ratnicima palim u Prvom svetskom ratu u Paraćinu.

Istorija uredi

 
Paraćin, oko 1933. godine.

Naselje na mestu današnjeg Paraćina osnovali su Rimljani pod nazivom Sarmantes, najpre kao usputnu stanicu na Vojničkom putu (Via militaris). U povelji kneza Lazara iz 14. veka, (najverovatnije 1375. godine) pominje se kao dar manastiru sv. Atanasija trg Parakinov brod. Veruje se da je Paraćin kao varoš sa trgom dobio naziv po Parakinu, skeledžiji grčkog porekla i brodu koji je prevozio preko reke (otud Parakinov brod). Vremenom je ime varoši prešlo u Paraćin. [2]

Svetolik Dragačevac, sreski načelnik iz Paraćina u penziji, antifašista (Josingovac), je 25. marta 1941. napisao pismo Adolfu Hitleru na koje je dobio odgovor, ali je deportovan u logor Mathauzen gde je i umro.[3] Ovde je sahranjen heroj Života Đurić.

U zavičajnom muzeju u Paraćinu čuvaju se fosilni ostaci moravskog krokodila koji je pre 16 miliona godina živeo u srpskom jezeru.[4]

Prema legendi, Paraćin je mesto porekla Vasine torte koja je tu nastala početkom 20. veka.[5][6]

Paraćinci su poznati pod nadimkom džigerani kojeg nose zbog događaja prilikom koga su hteli da ugoste srpskog Knjaza Miloša džigericom kao specijalitetom, a on uvređen rekao „Džigerico i ti li si meso, Paraćinci i vi li ste ljudi?”[7]

Ovde se nalaze Zapis lipa kod crkve (Paraćin), Zapis lipa kod škole (Paraćin), Zapis klen Svete Nedelje (Paraćin van varoš) i Zapis Radivojevića hrast (Paraćin van varoš).

Niža realna gimnazija je otvorena 1879, nova zgrada gimnazije je završena 1939,[8] a osvećena na Savindan 1940, pošto je rad u njoj već počeo.[9]

U vreme Kraljevine SHS, raniji Moravski okrug, sa sedištem u Ćupriji, kome je pripadao paraćinski srez, postao je Moravska oblast. Ona postaje deo Moravske banovine 1929. U vreme "Nedićeve Srbije" za civilne svrhe su u decembru 1941. bili uspostavljeni srezovi i okruzi, usklađeni sa nemačkim vojnim oblastima: srez Paraćinski je bio u okrugu Jagodina; Oblasna komanda br. 610 Kraljevo je imala Okružnu komandu br. 834 u Ćupriji.

Početkom februara 1944. četnici su ubili osmoro osumnjičenih komunističkih simpatizera. Jedinice sovjetskog Trećeg ukrajinskog fronta ušle su u grad 13. oktobra 1944. Dvojica proglašenih narodnih heroja su rođeni u okolini mesta: Branko Krsmanović i Momčilo Popović Ozren.

Paraćinski masakr se dogodio 3. septembra 1987, kada je vojnik albanske narodnosti u kasarni ubio četvoricu i ranio petoricu drugova, što je šokiralo celu Jugoslaviju, u kontekstu krize na Kosovu.

Ovde se nalazi FK SFS Borac Paraćin, kao i FK Jedinstvo Paraćin, najuspešniji fudbalski klub u ovom gradu.

Demografija uredi

U naselju Paraćin živi 20.172 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,2 godina (37,8 kod muškaraca i 40,6 kod žena). U naselju ima 8.565 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,93.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[10]
Godina Stanovnika
1948. 10.110
1953. 11.175
1961. 15.648
1971. 21.511
1981. 24.407
1991. 25.567 24.710
2002. 25.292 26.476
2011. 25.104
2022. 22.349
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[11]
Srbi
  
24.262 95,92%
Romi
  
343 1,35%
Crnogorci
  
87 0,34%
Jugosloveni
  
57 0,22%
Makedonci
  
52 0,20%
Hrvati
  
44 0,17%
Albanci
  
23 0,09%
Goranci
  
21 0,08%
Bugari
  
14 0,05%
Slovenci
  
13 0,05%
Ukrajinci
  
12 0,04%
Mađari
  
9 0,03%
Muslimani
  
8 0,03%
Rusi
  
7 0,02%
Rumuni
  
7 0,02%
Nemci
  
5 0,01%
Česi
  
3 0,01%
Slovaci
  
3 0,01%
Bošnjaci
  
3 0,01%
Vlasi
  
1 0,00%
nepoznato
  
191 0,75%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti uredi

Bratski gradovi uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)”. popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 9. 7. 2023. 
  2. ^ User, Super. „Istorijat”. www.paracin.rs (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-01. 
  3. ^ Srbin na vrhuncu Hitlerove moći pisao mu pismo
  4. ^ Zaboravljeno otkriće: Staro srpsko jezero krilo krokodile (B92, 20. decembar 2016)
  5. ^ Štrudla Bečka a torta Vasina. Evropski uticaj na kulturu ishrane u Srbiji. Priča o slatkišima Narodni muzej Kruševac. Aleksandar Miletić i Zorana Drašković Kovačević, septembar 2014. Pristupljeno 17.02.2018.
  6. ^ Ko je Vasa iz Vasine torte? Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. februar 2018) Magazin Student. 28.01.2018. Pristupljeno 17.02.2018.
  7. ^ Toranj pao bruka ostala Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. mart 2016) Srpsko Nasleđe. Istorijske sveske. Broj 5. Maj 1998.
  8. ^ "Politika", 16. jul 1939
  9. ^ "Politika", 22. jan. 1940
  10. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  11. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  12. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi