Patrola (engl. patrol) je sastav (grupa) vojnika i starešina (odnosno ratnih brodova, aviona) određena i upućena iz matične jedinice za izviđanje, osiguranje, održavanje veze, regulisanje saobraćaja i obavljanje raznih kontrolnih službi u ratu i miru. Zavisno od zadatka za koji se organizuje i istura, patrola može biti borbena, marševska, izviđačka, za kontrolu, predstražna, protivpožarna, stražarska, a prema mestu u okviru matične jedinice - čelna, začelna i bočna. Način osiguranja i kontrole određene teritorije ili prostorija patrole naziva se patroliranje.[1]

Istorija uredi

U vojskama starog i srednjeg veka, patrole su bile manje jedinice upućene radi izviđanja i osiguranja (naročito na maršu i pri odmaranju) ispred glavnine vojske, a uglavnom su se sastojale od konjice. Rimske patrole (lat. speculatores) organizovane su na maršu i u logorima, a Cezar je isturao konjičke patrole pod komandom odabranih starešina na oko 50 km ispred prethodnice. Srpska i turska vojska srednjeg veka redovno su upotrebljavale za izviđanje konjičke patrole, jačine 10-40 konjanika. U toku nastupanja preko Ovčeg polja ka Kosovu polju juna 1389, Turci su iz Kratova uputili ka Skoplju izviđačku patrolu od 40 konjanika, koja je pribavila značajne podatke, a istovremeno su i Srbi slali izviđačke patrole ka Skoplju. Konjičke patrole za izviđanje korišćene su sve do kraja Prvog svetskog rata bez značajnijih promena.[1]

U Drugom svetskom ratu, patrole su korišćene za borbeno osiguranje, izviđanje i kontrolu teritorije, ali su često preuzimale i izvršenje borbenih zadataka. Sovjetske pešadijske divizije isturale su motorizovane izviđačke patrole, jačine od desetine do voda, na 10 km ispred glavnine, a pešadijske na 1-2 km. Izviđački bataljoni nemačkih oklopnih divizija isturali su 2-5 izviđačkih patrola na oklopnim automobilima, a u Africi su masovno koristili i tzv. lovačke patrole za dejstva u neprijateljevoj pozadini, oklopno-izviđačke patrole, jačine do tenkovskog voda, i mehanizovane pešadijske izviđačke patrole na oklopnim transporterima, jačine od desetine do voda.[1]

NOVJ je, pored izviđačkih, koristila i tzv. leteće patrole, jačine do 20 boraca, koje su brzim i iznenadnim dejstvom na različitim mestima nanosile gubitke neprijatelju.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v g Gažević, Nikola (1973). Vojna enciklopedija (knjiga 6). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 596—598.