Pero Tomov Petrović

Vojvoda Pero Tomov Petrović-Njegoš (Njeguši, između 1799. i 1800. — Kotor, 28 januar 1854.) bio je srpski političar iz Crne Gore, predsednik Praviteljstvujuščeg senata crnogorskog i brdskog i stariji brat Petra II Petrovića-Njegoša.[1]

Pero Tomov

Godine 1834. zamenio je Ivana Vukotića na mestu predsednika Praviteljstvujuščeg senata crnogorskog i brdskog. Pre nego što je umro 1851. godine, vladika Petar II imenovao je svog naslednika Danila za svog naslednika. Prema nekim istoričarima, Petar II je najverovatnije pripremao teren za novog vladara Crne Gore da bude sekularni vođa. Međutim, kada je Petar II umro, senat je pod uticajem vojvode Đorđa Petrovića-Njegoša, najbogatijeg Crnogorca u to vreme, proglasio starijeg brata Petra II, Peru Tomova za knjaza Crne Gore (a ne Vladiku). Ipak, u kratkoj borbi za vlast, Pero Tomov, koji je zatražio podršku senata, izgubio je od mnogo mlađeg Danila koji je imao mnogo veću podršku među narodom.

Pre određivanja naslednika Petra II, nakon što su ga priznala sva crnogorska plemena, Danilo II je iznenadio Pera i njegove pristalice. Tako pomalo neočekivano, Danilo II je postao prvi sekularni princ Crne Gore, a Pero je priznao poraz vrativši se na položaj predsednika senata.[2] Pera je na mestu predsednika 1853. godine zamenio njegov rođak Đorđije Petrović-Njegoš.[3]

Zbog kovanja zavere protiv crnogorskog gospodara, proteran je iz zemlje. Pero Tomov, umro je u 28. januara 1854. godine u izgnanstvu, posle Njegoševe smrti. Ženio se tri puta i imao desetoro dece, pet sinova i pet kćerki. Sinovi su mladi umirali i nisu ostavili potomstva.[4] Prva žena mu je bila Gorda iz Vrbe na Njegušima. Razveo se jer mu je rađala samo kćerke. Druga je bila od Đuraškovića sa Ceklina. Deca su joj umirala, a i ona je potom umrla. Teća žena mu je rodila dva sina. Jedan sin mu je kao mali umro na Cetinju, a drugi, Lazar (kojeg su zvali Pavle), umro je kao mlad u Gardijskom puku u Petrogradu. Obe kasnije ženidbe su bile uz saglasnost prve žene. Sa mužem se stalno viđala, dobila je kuću na Cetinju i svi su je veoma poštovali. Kasnije je ona odgajala Perovog sinovca Danila, kasnijeg knjaza, koji je rano ostao bez majke.[5]

Reference uredi

  1. ^ "Crnogorski senat: Zbornik dokumenata (1857-1879)", prired. N. Rajković. Podgorica, CID, 1997.g.
  2. ^ J. Jovanović, Stvaranje Crnogorske države i razvoj Crnogorske nacionalnosti, 1947, Obod-Cetinje
  3. ^ Stefanović-Karadžić, Vuk (1837). Montenegro und die Montenegriner: Ein Beitrag zur Kenntniss der europäischen Türkei und des serbischen Volkes. Stuttgart und Tübingen: Verlag der J. G. Cotta'schen Buchhandlung. 
  4. ^ „Ljetopis: Pero Tomov Petrović”. Pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska (Zvanični sajt) (na jeziku: srpski). 2019-01-28. Pristupljeno 2020-12-14. 
  5. ^ Rovinski 1998, str. 171.

Literatura uredi