Pike
(preusmereno sa Пике (породица))
Pike ili zviždari ili zečevi zviždači (lat. Ochotonidae) su porodica sisara iz reda dvozubaca, u porodici postoji samo jedan živući rod, a to je rod pika (lat. Ochotona) u kome postoji 30 vrsta. Pike naseljavaju planinska područja Azije, sa izuzetkom dve vrste koje naseljavaju Severnu Ameriku.
| Pika | |
|---|---|
| |
| Američka pika (Ochotona princeps) | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Mammalia |
| Red: | Lagomorpha |
| Porodica: | Ochotonidae Thomas, 1897 |
| Rod: | Ochotona Link, 1795 |
| Vrste | |
|
Vidi odeljak Vrste | |
Ime uredi
Ime pika potiče iz tunguskog jezika,[1] dok latinski naziv roda Ochotona potiče od mongolske reči ogdoi, što znači „pika”.[2]
Opis uredi
Pike su mali sisari, udovi su im kratki, a uši okrugle. Dostižu dužinu tela od 15 do 23 cm i težinu od 120 do 350 g, zavisno od vrste. Za neke vrste pika, kao što je na primer ogrličasta pika, se zna da skladište mrtve ptice u svojim skloništima, kojima se hrane u toku zime.[3]
Pike su biljojedi, koji se hrane različitim vrstama biljne hrane, kao što su razne vrste trava, mahovine, lišajevi, izdanci grmova itd. U toku godine sakupljaju biljnu hranu, koju u obliku malih „bala sena” skladište ispod kamenja, a zatim ih jedu preko zime.[4]
Pike koje žive među stenjem imaju mala legla sa manje od 5 mladunaca, dok pike koje žive u brlozima rađaju veći broj mladunaca i pare se češće, moguće zbog veće raspoloživosti hrane u njihovim staništima. Mladunci se rađaju posle 25 do 30 dana.[5]
Stanište uredi
Pike žive u predelima sa hladnom klimom, uglavnom u Aziji, Severnoj Americi i istočnoj Evropi. Većina vrsta naseljava kamenite planinske padine, na kojima pike mogu naći skloništa u pukotinama u stenju. Mali broj vrsta pika naseljava stepe u kojima su im skloništa brlozi, koje same prave. U planinama Evroazije, pike često dele svoje brloge sa snežnim zebama, koje u njima grade svoja gnezda.[5]
Vrste uredi
Živuće vrste koje pripadaju rodu pika (lat. Ochotona):[6]
Rod Ochotona:
|
|
Izumrle vrste uredi
- Evroazija
- Velike pike
- Ochotona chowmincheni † (Kina: okrug Baode, kasni Miocen)[7][8][9]
- Ochotona gromovi † (Azija, Pliocen)[9]
- Ochotona gudrunae † (Kina: provincija Šansi, rani Pleistocen)[7][8][9]
- Ochotona guizhongensis † (Tibet, kasni Miocen)[7][9][10]
- Ochotona lagreli † (Kina: Unutrašnja Mongolija, kasni Miocen - kasni Pliocen)[7][8][9][10]
- Ochotona magna † (Kina, rani Pleistocen)[7][9][11]
- Ochotona tologoica † (Zabajkalje, Pliocen)[7][9][11]
- Ochotona transcaucasica † (Zakavkazje: istočna Gruzija i Azerbejdžan, Zabajkalje i verovatno južna Evropa, rani do kasni Pleistocen)[7][8][9]
- Ochotona ursui † (Rumunija, Pliocen)[7][9]
- Ochotona zasuchini † (Zabajkalje, Pleistocen)[7][9][11]
- Ochotona zazhigini † (Azija, Pliocen)[7][9]
- Ochotona zhangi † (Kina, Pleistocen)[7][9][11]
- Srednje pike
- Ochotona agadjianiani † (Azija, Pliocen)[9]
- Ochotona antiqua † (Moldavija, Ukrajina i ruske ravnice, Kavkaz, i verovatno Rodos, od kasnog Miocena do Pliocena)[7][8][9]
- Ochotona azerica † (Zakavkazje: Azerbejdžan,[12] middle Pliocene)[7][11]
- Ochotona lingtaica † (Azija, Pliocen)[7][9]
- Ochotona dodogolica † (Azija: zapadno Zabajkalje, Pleistocen)[8][9]
- Ochotona nihewanica † (Kina: Hebej, rani Pleistocen)[7][8][9][13]
- Ochotona plicodenta † (Azija, Pliocen)[7][9]
- Ochotona polonica † (Evropa: Poljska, Nemačka, Francuska, Pliocen)[7][8][9]
- Male pike
- Ochotona bazarovi † (Azija, Pliocen)[7][11][13]
- Ochotona dehmi † (Nemačka: Šernfeld, Pleistocen)[7][9]
- Ochotona filippovi † (Sibir, Pleistocen)[7][13]
- Ochotona gracilis † (Azija, Pliocen)[7][9]
- Ochotona horaceki † (Slovačka: Honce, Pleistocen)[7][9]
- Ochotona minor † (Kina, kasni Miocen)[7][9][10]
- Ochotona sibirica † (Azija, Pliocen)[7][9]
- Ochotona valerotae † (Francuska, Pleistocen)[7][9]
- Ochotona youngi † (Azija, Pliocen)[9]
and others.[7][9]
- Drugi primeri
- Ochotona agadzhaniani † (Zakavkazje: Jermenija, Pliocen)[7]
- Ochotona alaica † (Azija: Kirgistan, Pleistocen)[7]
- Ochotona (Proochotona) eximia † (Moldavija, Ukrajina, Rusija, Kazahstan, od Miocena do Pliocena)[7]
- Ochotona (Proochotona) gigas † (Ukrajina, Pliocen)[7]
- Ochotona gureevi † (Zabajkalje, srednji Pliocen)[7][11]
- Ochotona hengduanshanensis † (Kina, Pleistocen)[7]
- Ochotona intermedia † (Azija, Pliocen)[7][9]
- Ochotona (Proochotona) kalfaense † (Evropa: Moldavija, Miocen)[7]
- Ochotona (Proochotona) kirgisica † (Azija: Kirgistan, Pliocen)[7]
- Ochotona kormosi † (Mađarska, Pleistocen)[7][8]
- Ochotona (Proochotona) kurdjukovi † (Azija: Kirgistan, Pliocen)[7]
- Ochotona largerli † (Gruzija, Pleistocen)[7]
- Ochotona lazari † (Ukrajina, Pleistocen)[7]
- Ochotona mediterranensis † (Turska, Pliocen)[7]
- Ochotona ozansoyi † (Turska, Miocen)[7]
- Ochotona pseudopusilla † (Ukrajina i ravnice Rusije, Pleistocen)[7][9]
- Ochotona spelaeus † (Ukrajina, kasni Pleistocen)[7][14]
- Ochotona tedfordi † (Kina: Juše basen, kasni Miocen)[7][8]
- Ochotona cf. whartoni † (Irkutska oblast i Jakutija, Pleistocen)[9]
- Ochotona zabiensis † (južna Poljska, rani Pleistocen)[7][8]
- Ochotona sp. † (Grčka: Marica, Pliocen)[9]
- Ochotona sp. † (Mađarska: Ostramos, Pleistocen)[9]
- Ochotona sp. † (Sibir, Pleistocen)[9]
- Ochotona sp. † (Jakutija, Pleistocen)[9]
- Velike pike
- Severna Amerika
- Ochotona gromovi † (SAD: Kolorado, Pliocen)[7]
- Ochotona spanglei † (SAD, kasni Miocen ili rani Pliocen)[7][9][13][15]
- Ochotona tologoica † (SAD: Kolorado, Pliocen)[7]
- Ochotona whartoni (džinovska pika) †, (SAD, Kanada, Pleistocen - rani Holocen)[7][9][13][16]
- Ochotona wheatleyi † (SAD: Aljaska, Pliocen, kasni Pleistocen)[7]
- Ochotona zazhigini † (SAD: Kolorado, Pleistocen)[7]
- Izumrle male pike slične O. pusilla grupi (Pleistocen)[9]
Lokacije na kojima su pronađeni fosili:
Izumrlih vrsta pika i Ochotona indet. su obeležene crvenim tačkama.
Stepskih pika (O. pusilla) plavim tačkama.
Severnih pika (O. hyperborea) zelenim tačkama.
Ostalih živućih vrsta pika crnim tačkama.
Severnoameričke vrste su naselile Severnu Ameriku iz Evroazije u dva talasa:
- Ochotona spanglei tokom kasnog Miocena ili ranog Pliocena, nakon čega postoji jaz dug tri miliona godina u kome ne postoje fosili koji dokazuju postojanje pika u Severnoj Americi.[9]
- Ochotona whartoni (džinovska pika) i male pike preko Beringovog kopnenog mosta tokom ranog Pleistocena.[9]
Fosili Ochotona cf. whartoni i malih pika iz O. pusilla grupe su pronađeni i u Sibiru. Živuće endemske severnoameričke vrste pika su se pojavile u Pleistocenu. Postoje mišljenja da severnoameričke vrste ogrličasta pika (O. collaris) i američka pika (O. princeps) potiču od istog pretka od kog potiče i stepska pika (O. pusilla).[9]
Areal roda Ochotona (areali živućih i izumrlih vrsta) je u prošlosti bio mnogo veći i obuhvatao je i Zapadnu Evropu i Istočnu Severnu Ameriku, oblasti u kojima pike danas ne postoje.[7]
Izumrli rodovi uredi
Izumrli rodovi porodice pike (Ochotonidae):
|
|
|
|
Najstariji rod je Desmatolagus (srednji Eocen-Miocen, 42,5–14,8 Ma[7]), koji je obično uključen u porodicu Ochotonidae, ali nekad i u porodicu Leporidae ili ni u jednu ni u drugu.[17]
Izvori uredi
- ^ Harper, Douglas "Pika". Online Etymology Dictionary. (jezik: engleski)
- ^ "Ochotona hoffmanni", General pika information. twycrosszoo.org Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. maj 2017) (jezik: engleski)
- ^ Leininger, Charlene (2009) Ochotona collaris. Animal Diversity Web
- ^ Vaughan, T.A.; Ryan, J.M.; Cheshire, Leonard; Czaplewski, N.J. (2011). Mammalogy. Jones & Bartlett Learning, LLC. str. 553. ISBN 9781449644376.
- ^ a b Kawamichi 1984, str. 726–727
- ^ Hoffman, R.S.; Smith, A.T. . "Order Lagomorpha". In Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.). . Johns Hopkins University Press. 2005. pp. 185–193. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa ab av ag ad ađ ae až az ai aj ak al alj am an anj ao ap ar as at ać au Ge, Deyan; Wen, Zhixin; Xia, Lin; Zhang, Zhaoqun; Erbajeva, Margarita; Huang, Chengming; Yang, Qisen (3. 4. 2013). „Evolutionary History of Lagomorphs in Response to Global Environmental Change”. PLoS ONE. 8 (4:e59668): e59668. PMID 23573205. doi:10.1371/journal.pone.0059668. Pristupljeno 22. 5. 2014. Table_S1.xls
- ^ a b v g d đ e ž z i j Fostowicz-Frelik, Łucja; Frelik, Grzegorz; Gasparik, Mihály (oktobar 2010). „Morphological phylogeny of pikas (Lagomorpha: Ochotona), with a description of a new species from the Pliocene/Pleistocene transition of Hungary”. Proceedings of the Academy of Natural Sciences of Philadelphia. Academy of Natural Sciences. 159: 97—117. JSTOR 41446115. doi:10.1635/053.159.0107.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š aa ab av ag ad ađ ae až az ai Erbajeva, Margarita A.; Mead, Jim I.; Alexeeva, Nadezhda V.; Angelone, Chiara; Swift, Sandra L. (2011). „Taxonomic diversity of Late Cenozoic Asian and North American ochotonids (an overview)” (PDF). Palaeontologia Electronica. Society of Vertebrate Paleontology: 1—9. Pristupljeno 13. 4. 2014.
- ^ a b v Cai, Baoquan (1989). „Fossil Lagomorpha from the Late Pliocene of Yangyuan and Yuxian counties, Hebei Province” (PDF). Vertebrata PalAsiatica. XXVII (3): 170—181. Arhivirano iz originala (PDF) 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 20. 5. 2014. „Translated by Will Downs Department of Geology Bilby Research Center Northern Arizona University October, 1990”
- ^ a b v g d đ e Erbajeva, Margarita A.; Zheng, Shaohua (30. 6. 2005). „New data on Late Miocene – Pleistocene ochotonids (Ochotonidae, Lagomorpha) from North China” (PDF). Acta zoologica cracoviensia. Kraków. 48A (1–2): 93—117. doi:10.3409/173491505783995734. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 05. 2017. g. Pristupljeno 20. 5. 2014.
- ^ Čermák, Stanislav; Obuch, Ján; Benda, Petr (2006). „Notes on the genus Ochotona in the Middle East (Lagomorpha: Ochotonidae)” (PDF). Lynx. Praha. 37: 51—66. ISSN 0024-7774. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 5. 2014. g. Pristupljeno 22. 5. 2014.
- ^ a b v g d Erbajeva, Margarita A.; Mead, Jim I.; Swift, Sandra L. (2003). „Evolution and development of Asian and North American ochotonids” (PDF). Occasional Papers in Earth Sciences No. 5. Palaeontology Program Government of the Yukon: 33—34. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 3. 2014. g. Pristupljeno 13. 4. 2014. „3rd INTERNATIONAL MAMMOTH CONFERENCE, 2003: PROGRAM AND ABSTRACTS, Edited by John E. Storer”
- ^ Rekovets, Leonid (2003). „Mammoth (Mammuthus primigenius) in the periglacial faunas of Ukraine” (PDF). Occasional Papers in Earth Sciences No. 5. Palaeontology Program Government of the Yukon: 130—131. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 3. 2014. g. Pristupljeno 13. 4. 2014. „3rd INTERNATIONAL MAMMOTH CONFERENCE, 2003: PROGRAM AND ABSTRACTS, Edited by John E. Storer”
- ^ Shotwell, J. Arnold (1956). „Hemphillian mammalian assemblage from northeastern Oregon”. Geological Society of America Bulletin. Geological Society America. 67 (6): 717—738. doi:10.1130/0016-7606(1956)67[717:HMAFNO]2.0.CO;2.
- ^ Guthrie, R.D.; Matthews, John V. Jr. (1971). „The Cape Deceit fauna—Early pleistocene mammalian assemblage from the Alaskan arctic”. Quaternary Research. 1 (4): 474—510. doi:10.1016/0033-5894(71)90060-3.
- ^ Hordijk, Kees (2010). „Perseverance of pikas in the Miocene : interplay of climate and competition in the evolution of Spanish Ochotonidae (Lagomorpha, Mammalia)”. Geologica Ultraiectina. Departement Aardwetenschappen. 333. ISBN 978-90-5744-194-3. Pristupljeno 27. 5. 2014. „document type Dissertation full text”
Literatura uredi
- Kawamichi, Takeo (1984). Macdonald, D., ur. The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. str. 726–727. ISBN 978-0-87196-871-5.
- Hoffman, R.S.; Smith, A.T. . "Order Lagomorpha". In Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.). . Johns Hopkins University Press. 2005. pp. 185–193. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494..
