Piter Nordin (Helsingborg, 9. avgust 196512. oktobar 2020)[1] je bio švedski informatičar, preduzetnik i autor koji je doprineo veštačkoj inteligenciji, automatskom programiranju, mašinskom učenju i evolutivnoj robotici.

Piter Nordin
Lični podaci
Datum rođenja(1965-08-09)9. avgust 1965.
Mesto rođenjaHelsingborg, Švedska
Datum smrti12. oktobar 2020.(2020-10-12) (55 god.)
ObrazovanjeUniverzitet u Dortmundu
Tehnološki univerzitet Chalmers
Univerzitet u Geteborgu
Naučni rad
PoljeEvolutivna robotika
Veštačka inteligencija
Rudarenje teksta
Kompleksni sistemi
InstitucijaiRobis

Studije i početak karijere uredi

Piter Nordin je rođen 1965. u Helsingborgu, ali se preselio u Geteborg 1967. gde je odrastao. Započeo je studije na Tehnološkom univerzitetu Chalmers 1984. godine na kojem je završio master studije iz informatike i inženjerstva 1988. godine, a studirao je i ekonomiju. Zatim je radio kao inženjer znanja za kompaniju za veštačku inteligenciju (engl. AI), Infologics AB, fokusirajući se na istraživanje i razvoj sistema zasnovanih na znanju i konfiguraciju složenih sistema.[2]

Nordin je započeo istraživanje u kompaniji Infologics AB u Švedskoj. Njegov rad je doveo do nekoliko evropskih istraživačkih projekata (ESPRIT)[3], uključujući projekte mašinskog učenja (autonomna vozila) i metodologije za razvoj sistema za veštačku inteligenciju.[4] Započeo je istraživanje u oblasti genetskog programiranja (GP)[5] 1992. godine. Godine 1993. osnovao je Dacapo AB[6], kompaniju za istraživanje i razvoj.[7] Osmislio je metodu za automatsku indukciju binarnog mašinskog koda korišćenjem genetskog programiranja[8] i istražio kako da se pomoću njega proizvede mašinski kod. Godine 1997. bio je jedan od osnivača američke kompanije RML Technologies, sa komercijalnim softverom GP.[9] Nordin je proveo veliki deo 1995. i 1996. godine na Univerzitetu u Dortmundu, gde je završio doktorske studije.[10] Na Univerzitetu u Dortmundu pokrenuo je istraživanje iz oblasti evolutivne robotike[11] i pokazao da se GP može koristiti za onlajn obuku i kontrolu robotskih sistema u realnom vremenu.[12]

Godine 1998. bio je jedan od autora udžbenika iz oblasti genetskog programiranja.[13] Piter Nordin je 1999. godine osnovao kompaniju za pretraživače, VILL AB[14] (sa globalnim pretraživačem wannasee.com), kao i drugu kompaniju za veštačku inteligenciju, Tific AB[15][16] za automatizovanu podršku, i dobio je godišnju nagradu Stena Gustafsona za preduzetništvo, koju dodeljuje Švedska kraljevska akademija inženjerskih nauka.[17] U to vreme, on je takođe bio suosnivač Chalmer's Medialab[18] i bio je u odboru Švedskog društva za veštačku inteligenciju.[19] Bio je predsednik programskog odbora druge evropske konferencije o genetskom programiranju, EuroGP 1999, koja je sada deo događaja EvoStar.

Roboti i komercijalizacija veštačke inteligencije uredi

U periodu od 1998. do 2003, bio je na poziciji vanrednog profesora na univerzitetu Chalmers, na Katedri za složene prilagodljive sisteme.[20] U jednom kraćem periodu je vodio međunarodni program master studija iz složenih prilagodljivih sistema, čiji je i jedan od osnivača.[21] Vodio je program master studija i nadgledao izgradnju prilagodljivih robota zasnovanih na genetskom programiranju.[22] Započeo je i projekat Chalmers’ Humanoid[23] koji je doveo do Elvisa, Elvine i Prisile, prvih švedskih humanoidnih robota u punoj veličini koji se trenutno nalaze u Švedskom muzeju nauke i tehnologije.[24] Ovi roboti su učestvovali na fudbalskom turniru za humanoidne robote, “RoboCup”.[25][26] Takođe, osnovao je i prvu evropsku kompaniju za humanoidnu tehnologiju: estonsku kompaniju European Humanoid OY.[27] Neki od njegovih studenata  napravili su sopstvene humanoidne robote, kao na primer Dejvid Fakonti koji je napravio robota REEM-B[28] i Almir Heralik koji je napravio robota HR2.[29] Dosta Nordinovih ranijih radova se fokusira na metode obuke u oblasti evolutivne robotike za: rešavanje problema, obradu slike i zvuka, opažanje i naprednu nelinearnu kontrolu niskog nivoa. Roboti su naučili i da hodaju na dve noge bez predznanja, samo oponašajući pokrete.[30] Robot Elvis[31] je privukao pažnju međunarodnih medija.[32] Prvi leteći adaptivni robot ornihopter[33] se pojavio na televiziji i ostalim medijima. Svetski poznata naučna knjiga: Humanoider: Självlärande robotar och artificiell intelligens[34] nastala je kao rezultat interesovanja javnosti.[35]

Dok je predavao na univerzitetu Chalmers, osnovao je još deset zasebnih kompanija zasnovanih na svojim istraživanjima.[36] Izumeo je nekoliko patenata[37] iz oblasti genetskog programiranja i evolutivnih metoda. Bio je jedan od osnivača Skandinavskog instituta za robotiku.[38] Od 2013. radi kao gostujući profesor na univerzitetu Chalmers u Geteborgu.

Nordin je učestvovao u javnim debatama o ponašanju prema nadarenoj deci i savetnik je međunarodnog udruženja Mensa, čiji su i on i njegova žena bili članovi.

Živeo je sa suprugom Karinom i šestoro dece u Askimu u Norveškoj.[39]

Karijera, istraživanja uredi

Piter Nordin je završio osnovne studije iz informatike i inženjerstva na Tehnološkom univerzitetu Chalmers u Geteborgu, u Švedskoj (1988), a potom je i doktorirao informatiku na Univerzitetu u Dortmundu (1997).  Njegova kasnija istraživanja uključivala su komercijalni softver za evolutivnu robotiku[40] i softver za kompletan kognitivni sistem za robote.[41] Njegova ranija istraživanja uključuju evolutivnu softversku arhitekturu za robotiku,[42] pronalazak evolucione indukcije matematičkih dokaza[43] i binarnog mašinskog jezika,[44] prepoznavanje govora i vida,[45] i linearno genetsko programiranje za internet pretragu.[46] Istraživao je analizu genetskog programiranja kroz teoriju složenosti.[47]

Piter Nordin je bio pronalazač ALLAN metode[48] za opštu veštačku inteligenciju zasnovanu na merama složenosti, tj. prethodnoj brzini, koristeći nasumične niske kao pojačanje pri stvaranju univerzalne veštačke inteligencije.

Reference uredi

  1. ^ "Peter Nordin". Minnessidor (in Swedish). Fonus. Retrieved October 16, 2020.
  2. ^ Ohsuga, Setsuo; Kangassalo, Hannu (1992). Information Modelling and Knowledge Bases III. ISBN 9789051990737.
  3. ^ "IEEE.org" (PDF). Ieeexplore.ieee.org. Retrieved December 16, 2011.
  4. ^ Lri.fr „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 27. 11. 2006. g. Pristupljeno 05. 06. 2022. 
  5. ^ Flickr.com, Google.se
  6. ^ Short profile of Peter from Hindawi Publishing Corporation „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 28. 09. 2007. g. Pristupljeno 05. 06. 2022. 
  7. ^ "Genetic-programming.org". Genetic-programming.org. Retrieved December 16, 2011.
  8. ^ "Evolutionary Program Induction of Binary Machine Code and its Applications".
  9. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 15. 10. 2008. g. Pristupljeno 05. 06. 2022. 
  10. ^ "Delft University of Technology". Ph.tn.tudelft.nl. Archived from the original on March 28, 2008. Retrieved December 16, 2011.
  11. ^ Consiglio Nazionale delle Ricerche, Google.se, Lri.fr „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala 26. 01. 2009. g. Pristupljeno 05. 06. 2022. 
  12. ^ „Evolving real-time behavioral modules for a robot with GP (1996)”. 1996: 675—680. CiteSeerX 10.1.1.53.5871 . 
  13. ^ Genetic Programming: An Introduction, Wolfgang Banzhaf, Peter Nordin, Robert E. Keller, and Frank D. Frandone, Morgan Kaufmann Publishers, Inc. (1998). Bokrecension.se
  14. ^ Archive.org, Archive.org, Nyteknik.se Arhivirano jun 8, 2011 na sajtu Wayback Machine, Archive.org, Internetbrus.com Arhivirano decembar 1, 2008 na sajtu Wayback Machine
  15. ^ „Archived copy”. www.tific.com. Arhivirano iz originala 1. 2. 2001. g. Pristupljeno 12. 1. 2022. 
  16. ^ http://8SAIS/www.tific.com[mrtva veza]
  17. ^ „IVA”. Arhivirano iz originala 20. 10. 2006. g. Pristupljeno 05. 06. 2022. 
  18. ^ „Archive.org”. 22. 11. 2001. Arhivirano iz originala 22. 11. 2001. g. Pristupljeno 16. 12. 2011. 
  19. ^ „SAIS.se” (PDF). Pristupljeno 16. 12. 2011. 
  20. ^ Göteborgs universitet Arhivirano jul 28, 2011 na sajtu Wayback Machine, Archive.org
  21. ^ „Chalmers.se”. Fy.chalmers.se. Arhivirano iz originala 15. 10. 2011. g. Pristupljeno 16. 12. 2011. 
  22. ^ Chalmers.se Arhivirano avgust 12, 2011 na sajtu Wayback Machine, Chalmers.se Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. jun 2011), Facebook.com
  23. ^ „Kreaprenör”. 
  24. ^ Tekniska museet Arhivirano novembar 19, 2008 na sajtu Wayback Machine
  25. ^ BBC – Robots train for World Cup(RoboCup) in Japan in 2002. Arhivirano februar 6, 2007 na sajtu Wayback Machine, Nyteknik.se(RoboCup) in Japan in 2002.
  26. ^ Robocup.org Arhivirano avgust 20, 2008 na sajtu Wayback Machine, Lri.fr Arhivirano februar 8, 2008 na sajtu Wayback Machine
  27. ^ Europeanhumanoids.com Arhivirano februar 1, 2011 na sajtu Wayback Machine
  28. ^ Lombardi, Candace (13. 6. 2008). „CNET.com”. News.cnet.com. Pristupljeno 16. 12. 2011. [mrtva veza]
  29. ^ Chalmers.se Arhivirano jun 7, 2007 na sajtu Wayback Machine
  30. ^ An Evolutionary Architecture for a Humanoid Robot Arhivirano jun 30, 2007 na sajtu Wayback Machine
  31. ^ Duncan Graham-Rowe. „Elvis lives”. New Scientist. 
  32. ^ „Elvis Hand-Eye Coordination”. 
  33. ^ „Newscientist.com”. Newscientist.com. Pristupljeno 16. 12. 2011. 
  34. ^ Nordin, Peter; Wilde, Johanna (2003). Humanoider: Självlärande robotar och artificiell intelligens ("Humanoids: Autodidactic robots and artificial intelligence"). Liber AB. ISBN 978-91-47-05191-5. 
  35. ^ SVD.se
  36. ^ „Chalmers.se” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 12. 02. 2012. g. Pristupljeno 16. 12. 2011. 
  37. ^ „FPO IP Research & Communities”. 
  38. ^ „背中の毛”. Arhivirano iz originala 23. 5. 2007. g. Pristupljeno 12. 6. 2007. 
  39. ^ DN.se Naturvetarefobundet.se Arhivirano septembar 16, 2008 na sajtu Wayback Machine
  40. ^ „TAIS”. Fmv.se. Arhivirano iz originala 16. 2. 2006. g. Pristupljeno 16. 12. 2011. 
  41. ^ RoboBusiness: Robots that Dream of Being Better Arhivirano jun 19, 2007 na sajtu Wayback Machine, Archibe.org, Università degli Studi di Parma, Archive.org
  42. ^ „Chalmers.se”. Fy.chalmers.se. Pristupljeno 16. 12. 2011. 
  43. ^ Institut de l’Information Scientifique et Technique
  44. ^ „Archive.org”. 15. 12. 2001. Arhivirano iz originala 15. 12. 2001. g. Pristupljeno 16. 12. 2011. 
  45. ^ „Universität Trier”. Informatik.uni-trier.de. Arhivirano iz originala 17. 02. 2012. g. Pristupljeno 16. 12. 2011. 
  46. ^ Nationalencyklopedin[mrtva veza], Google.se, Bergström, Agneta; Jaksetic, Patricija; Nordin, Peter (2000). „Acquiring Textual Relations Automatically on the Web Using Genetic Programming”. Genetic Programming. Lecture Notes in Computer Science. 1802. str. 237—246. ISBN 978-3-540-67339-2. doi:10.1007/978-3-540-46239-2_17. 
  47. ^ „Pennsylvania State University”. 1995: 310—317. CiteSeerX 10.1.1.57.2133 . 
  48. ^ „WIPO.int”. WIPO.int. Pristupljeno 16. 12. 2011. [mrtva veza]

Literatura uredi

  • Nordin, Peter; Wilde, Johanna (2003). Humanoider: Självlärande robotar och artificiell intelligens ("Humanoids: Autodidactic robots and artificial intelligence"). Liber AB. ISBN 978-91-47-05191-5.