Plava boja

примарна боја између љубичасте и зелене у спектру

Plava
 
Računarski zapisi boje
Heksadecimalni zapis: 0000FF
RGB zapis (r, g, b): (0, 0, 255)
CMIK zapis (c, m, y, k) *: (100, 100, 0, 0)
HSV zapis (h, s, v): (240°, 100%, 100%)
*: Projektovano sa intervala [0 - 100] na [0 - 255].

Plava boja predstavlja neku iz skupa sličnih boja. Kada dolazi kao čista boja iz jednog izvora, odgovara talasnoj dužini od oko 420–490 nanometara. Smatra se jednom od tri primarne aditivne boje RGB sistema; plavo svetlo ima najkraću talasnu dužinu od ove tri primarne boje (druge dve su crvena i zelena).

Nijanse boje

U srpskom jeziku, za opšte označavanje plave boje često se koristi i naziv plavetna boja,[1][2][3][4] koji predstavlja poetski sinonim za plavu boju, a najčešće se upotrebljava u izrazima kao što su: plavetno nebo (svetlija nijansa plave) i plavetno more (tamnija nijansa plave).

Tipovi uredi

Plavi pigmenti se ponekad prave od minerala kao što su afganski lazuki, kobalt i azurit, i plave boje se prave od biljnih materijala; ovično vrbovnika u Evropi, i Indigofera tinctoria, ili pravog indiga, u Aziji i Africi. U današnje vreme se većina pigmetnata i boja se pravi pomoću hemijskih procesa.

Etimologija uredi

Prema Palmeru, sudbina leksike boja u jezicima u velikoj meri je određena time što ljudi pri susretu s nekom datom kolorističkom stvarnošću, ne uočavaju samo njenu konkretnu hromatsku vrednost, već i to kako se ta vrednost u datom slučaju ustrojava; kakva joj je nijansa i da li poseduje sjaj. Takav je slučaj bio i sa plavom bojom u indoevropskoj grupi jezika i ona je izgleda u početku u srpskom jeziku označavala svetlu nijansu. Tako je u Lici, krajem XIX veka postojao priloški oblik plavo koji je upravo opisivao svetlu nijansu bilo koje boje, o čemu postoji izveštaj Vida Vuletića-Vukasovića, objavljen 1899. Miodrag Marković je 1986. objavio izveštaj o istoj upotrebi ovog termina u Crnoj Reci.[5] Konfuzija oko značenja plave boje u srpskom jeziku nastala je zato što se terminom „plavo“ imenuju dve boje (koje su inače u tipičnom hromatskom opozitu) plava i žuta. U stvari, time se imenuje specifična hromatska odlika (neba na primer), pa tako i najsvetlija boja čovekove kose, iako je ona u stvari žuta.[6]

Sa druge strane, rečju modro se u Pirotu označava tamno, o čemu svedoči izveštaj Novice Živkovića 1987. U nekim selima, a prema izveštajima dr Nedeljka Bogdanovića i dr Vilotija Vukadinovića, kao i nekih drugih autora, ovaj termin se koristi za žito, kao i za zelenu boju bilja, iako u tim oblastima zelena boja postoji kao termin.[5] Moguće je da su njive povezivane sa ovom bojom pre svega zbog mitologije i poljoprivrednog kulta, a koji je povezivao Sunce, nebo i zrenje žita, radije nego zbog hromatskih svojstava boje.[6]

Latinska reč „flavus“ (koja se povezuje sa slovenskim terminom za plavu boju) se odnosi na ljude svetle kose i tena, a flamma, koja je izgleda od istog korena, označava vatru.[6] U ruskom jeziku modro osim teget boje, označava i tamnu nijansu. U velškom reč „glas“, koja je ekvivalent engleskog blue, upotrebljava se za opisivanje zelene boje biljaka. Prema studiji Berlina i Keja o tome kako se boje imenuju širom sveta može se naći i primer u nekim domorodačkim govorima Nigerije postoje dve reči; pupu i ii, od kojih se prva odnosi na nijanse najsvetlijeg plavog i sivog, a druga na tamnije nijanse, uključujući i crno, pa stoga njih pojedinci i ne smatraju nazivima boja, već svetlosti.[5]

Istorija uredi

Istoričar Mišel Pasturo (Michel Pastoureau) je objavio knjigu o istoriji boja („The History of a Color“), nagrađenu 2009. bronzanim odlikovanjem nezavisnih izdavača u kategoriji lepih umetnosti. U toj knjizi je obradio i istoriju plave boje. Po njegovom mišljenju, plava boja se izdvaja od drugih, na šta ukazuju mnogobrojne ankete. Prema rezultatima, polovina stanovnika Evrope najviše voli plavu, posebno stanovnici Francuske. Plava je omiljena i među stanovnicima SAD, Kanade i Australije. Međutim, nije uvek bilo tako. Za stare Rimljane, plava je bila boja varvara, jer su njome premazivali telo pre odlaska u bitku. Cezar je smatrao da im je to davalo „fantomski“ izgled. Suprotno tome, najdraža boja romantičara je bila plava, kao i impresioniste slikara Manea. Još u X veku su nijanse plave počele da se pojavljuju na grbovima plemstva. Evropski kraljevi su nosili azurnu odoru sa zlatnim ljiljanima, a crkveni velikodostojnici su koristili plave ogrtače, smatrajući tu boju simbolom duhovnosti. U samo nekoliko decenija XII veka plava boja je postala izuzetno moderna; ne samo na odeći, grbovima i slikama, već i na emajlu, vitražima i starim rukopisima. Francuzi su dali i nazive raznim nijansama, kao što su azurnoplava, neboplava, marinskoplava, noćna plava, zelenoplava, sivoplava, paun-plava, kobaltnoplava itd. Prema Pasturu, u moderno vreme postoje i metafizička i politička plava. Zidovi bolnica su plavi, pojedine pilule za smirenje takođe. Svi saobraćajni znaci koji označavaju dopušteno kretanje plave su boje, jer plava nije agresivna. Naime, posle srednjeg veka, plava se dovodila u vezu sa veseljem, ljubavlju, lojalnošću i mirom. Slikar modernih vremena i urbanog nasilja, Žan Monori, smatra da je boja hemoglobina plava, mada se inače u srednjem veku boja krvi plemstva opisivala ovom bojom. Danas su unforme vojnika Ujedinjenih nacija i Evropske zajednice plave, ali i farmerke kao „uniforma modernog sveta“.[7] Iako se opisuje kao vesela boja, na engleskom (i francuskom jeziku) reč blue u frazi „I feel blue“ znači „Tužan sam“.

Simbolika i psihologija uredi

Prema pisanju sajta „Amfiteatar“, plava i crvena boja imaju veliki uticaj na ljudsko ponašanje. U istraživanju nazvanom „The Body Human“ vršeno je ispitivanje uticaja ove dve boje na dizača tegova i na bebe. Pokazalo se da je dizač morao da utroši mnogo više energije kada bi ispred sebe imao panel obojen plavim. Bebe nisu plakale dok su gledale plavu, ali jesu kada su gledale crvenu boju. Prema navodima istog sajta, koji se osim na istraživanja poziva i na kompletnu zapadnu kulturu, plava boja simbolizuje poverenje, pouzdanost, pripadnost i opuštenost.[8] Prema sajtu Adria Talk plava boja se povezuje sa istinom, pravdom, duhovnosti, mirom, sigurnošću, mladosti, snagom, poverenjem, odanošću, autoritetom, redom, ali i tugom, melanholijom i depresijom. Pri tome se autori pozivaju na neimenovane studije koje su navodno pokazale da plava usporava ritam srca, smanjuje apetit i temperaturu tela i doprinosi opuštanju. Takođe navode i da ova boja osim što opušta, pospešuje moć učenja i komunikaciju i da je omiljena među konzervativnim ljudima.[9] Agencija S&S na svom sajtu tvrdi slično; s obzirom da plavo asocira na nebo i more, ona opušta i simboliše poverenje, pouzdanost, prefinjenost, smirenost, realnost, odanost, sigurnost, misaonost, pripadnost, opuštenost, profesionalizam itd. Takođe se navodi da je ovo popularna i najkorišćenija boja u umetnosti i dizajnu.[10]

Zanimljivost uredi

Sove su jedine ptice koje vide plavu boju.[11]

Galerija slika uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Stefanović-Karadžić 1818, str. 560.
  2. ^ Stefanović-Karadžić 1852, str. 504.
  3. ^ Stevanović 1970, str. 568.
  4. ^ Ivić 1994, str. 109.
  5. ^ a b v Ivić 1996, str. 11-17.
  6. ^ a b v Friar, Stephen, ur. (1987). A New Dictionary of Heraldry. London: Alphabooks/A&C Black. str. 40, 343. ISBN 978-0-906670-44-6. 
  7. ^ Astrokrug: „Volite li plavo?“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. februar 2010) napisano prema knjizi Michel Pastoureau: „The History of a Color“, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  8. ^ Amfiteatar: „Psihologija i simbolika boja“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. decembar 2009);Nikolina Ljepava, 28.12.2009.
  9. ^ Adria Talk: „Simbolika boja: Kako boje utiču na svet oko nas?“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. decembar 2009); 5.1.2009.
  10. ^ Agencija S&S: „Psihologija i simbolika boja“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. septembar 2009), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  11. ^ Politikin zabavnik broj 3020. Datum: 25.12.2009. Rubrika: „Jeste li već čuli da...“ str. 2. Izdaje i štampa: Politika AD. Beograd.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi