Podela Koreje, odnosi se na podelu Koreje izvršenu 1945. godine, koja je bila posledica Drugog svetskog rata i podele interesnih sfera između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država.[1] Prvobitno, postojale su dve okupacione zone — sovjetska i američka, sa granicom na 38. uporedniku, ali su 1948. godine od njih nastale Demokratska Narodna Republika Koreja, na severu Korejskog poluostrva, i Republika Koreja, na jugu.[1] Vlasti obe novonastale države su za cilj imale ponovno političko ujedinjenje poluostrva, ali su ideološke razlike onemogućavale da se to izvrši diplomatskim putem. Korejski rat je izbio 1950. godine kao posledica toga, ali i kao posledica i deo Hladnog rata. Mada je Korejski rat doveo do izmene granica između Južne i Severne Koreje, podela je opstala.[2]

Istorijski kontekst uredi

Koreja je od 1905. godine bila japanski protektorat, a 1910. je anektirana i postala je japanska kolonija.[1] Ovi događaji su predstavljali početak stvaranja japanskog kolonijalnog carstva, čiji rast je vremenom doveo Japan u vojni sukob sa Sjedinjenim Državama, a taj sukob se smatra delom Drugog svetskog rata. Iako su bile nadmoćne u sukobu, u Sjedinjenim Državama je odlučeno da se traži sovjetska pomoć u borbi protiv Japana, jer strahovano je da bi invazija na Japanska ostrva i japanske posede na azijskom kontinentu rezultirala stotinama hiljada američkih žrtava.[3] Putem britanskog premijera Čerčila, u oktobru 1944. godine je dogovorena mogućnost da Crvena armija, u okviru budućeg angažovanja protiv Japana u Mandžuriji, radi manevarskog prostora zauzme i delove Koreje. Sovjetsko pravo na okupaciju dela Koreje je potvrđeno na konferenciji u Jalti.[3] Nakon pobede saveznika u Evropi, Sovjetski Savez je stupio u rat protiv Japana 8. avgusta 1945. godine. Japan je 14. avgusta kapitulirao, ali borbe u Mandžuriji su nastavljene do 21. avgusta.[4]

Podela uredi

Kako Crvena armija ne bi zauzela čitavo Korejsko poluostrvo, SAD su Sovjetskom Savezu uputile predlog o uspostavljanju demarkacione linije na 38. uporedniku, koji je prihvaćen 14. avgusta.[1] Na taj način, Koreja je podeljena na dva približno jednaka dela. Demarkaciona linija je povučena bez uzimanja u obzir reljefa i postojećih teritorijalno-administrativnih jedinica.[2]

Na severu, pošto je Crvena armija uspostavila kontrolu nad okupacionom zonom već u avgustu, uspostavljen je komunistički režim, na čije čelo je u oktobru 1945. došao Kim Il Sung. Američka vojska je započela okupaciju južnog dela Koreje u septembru i formirana je američka vojna uprava, na čelu sa generalom Džonom R. Hodžom. Na konferenciji u Moskvi decembra 1945. godine, dogovoreno je da Koreja bude „poverena” Sovjetskom Savezu, Sjedinjenim Državama, Kini i Velikoj Britaniji narednih četiri do pet godina. Sa obe strane demarkacione linije, počelo je formiranje korejske vojske, kao i državnih ustanova.[2] Migracija stanovništva preko demarkacione linije, u oba smera, se takođe odvijala. Oko 650.000 ljudi, delom hrišćana, prešlo je na jug, dok su komunisti, kojih je na jugu bilo više nego na severu, prelazili na sever.[1] Od aprila do jula 1947. godine su između SSSR-a i SAD vođeni pregovori radi okončanja okupacije i radi ponovnog ujedinjenja Koreje, ali rezultata nije bilo. Pregovori su nastavljeni u septembru u okviru Ujedinjenih nacija, ali ni tada nije postignut dogovor. U američkoj okupacionoj zoni su u maju 1948. godine održani izbori za parlament, u julu je parlament usvojio ustav i izabrao za predsednika republike Singmana Rija, a u avgustu je proglašena Republika Koreja. U sovjetskoj okupacionoj zoni su izbori održani u septembru, čime je formirana Demokratska Narodna Republika Koreja.[2]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Pratt 2006, str. 209, 241, 244, 245
  2. ^ a b v g Seth 2010, str. 85, 90–95, 99
  3. ^ a b Lee 2006, str. 30–32
  4. ^ Weinberg 1994, str. 892

Literatura uredi

Vidi još uredi