Podluška župa
Podluška župa (Podlugiae) je bila ranofeudalna župa iznad Dioklitinskog (Skadarskog) jezera, koja je u XI vijeku ušla u sastav države Duklja. Prostirala se od granice Lješkopolja, na rijeci Morači, prema jugu, do Skadarskog jezera. Zapadnu granicu ove župe uglavnom čini rijeka Morača, a istočnu oblast Hoti i Grude. Graničila se sa Luškom (Lusca) župom, Gorskom (Gorsca) župom i Skadarskim (Dioklitinskim) jezerom. Dijelila se na Gornju i Donju Podlišku župu.
Tvrđava Žabljak i Tuzi uredi
Za naselje i utvrđenje Žabljak, na južnoj strani Gornjeg blata, pretpostavlja se se da je bio centar, ako ne cijele, onda sigurno Donje Podluške župe. Zabelježen je i stih: „ U Žabljaku poluškome gradu...“. Poznat je i lokalitet Podlug, u njegovoj okolini. U donjem dijelu Podluške župe, u Tuzima, pronađen je samo jedan građevinski fragment iz XI ili XII vijeka. Kroz ovu župu je prolazio i antički rimski put, u dijelu od Vuksan-Lekića do Duklje.
Ribnica i Podgorica uredi
Poslije Nemanjinog rođenja, od strane Stefana Prvovovenčanog pominje se Ribnica (kao mjesto koje je moguće da prethodi trgu Podgorica ili kao oblast kroz koju protiče ova rječica) kao i samo ime te rijeke. Trg Podgorica se nalazio u Podluškoj župi (Gornjoj). Samo ime ovog grada se vezuje za susjednu, Gorsku župu. Naime, on je podignut u blizini same granice sa Gorskom župom, odnosno „ispod“ Gorske župe. Inače, današnji grad Podgorica se obimom davno proširila iz Podluške, na predjele nekadašnje Gorske župe. U Podluškoj župi su se nalazili stari slovenski lokaliteti. Poznato je Dajbaba, kao nekadašnji lokalitet svetilišta (po imenu ženskog božanstva: žene Dajboga). Danas se u samoj Podgorici istim imenom naziva naselje, pećina i gora (Dajbapska gora). Takođe, u Podgorici se nalazi i stara crkva posvećena svetom Đorđu, sa kraja XI i možda početka XII vijeka.
Literatura uredi
- Zarije Bešić, Draga Garašanin, Milutin Garašanin i Jovan Kovačević (1967). Istorija Crne Gore — I knjiga. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore.