Popović je naselje u Gradskoj opštini Sopot u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1679 stanovnika.

Popović
Pogleda na naselje.
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Rast 1.679
Geografske karakteristike
Koordinate44° 34′ 02″ S; 20° 36′ 14″ I / 44.567166° S; 20.604° I / 44.567166; 20.604
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Popović na karti Srbije
Popović
Popović
Popović na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Istorija uredi

Selo Popović se nalazi istočno od Varošice Ralje. Sudeći po iskopinama, koje se nalaze u ataru ovoga sela, može se pretpostaviti da je ovde postojalo neko staro naselje. Očuvalo se predanje, koja veli, da je iz Popovića odveo na Kosovo 400 konjanika neki Stojan Popović i da je po njemu selo dobilo ime. Stariji ljudi pričaju, da su oni od svojih starijih slušali, kako je ovo naselje oduvek na današnjem mestu. Bežali su „preko“ (Banat), pa kako „su ih austrijanci hteli uzeti u svoju vojsku da za njih ratuju“ vratili su se natrag. Ali se u svoje selo nisu smeli vratiti, jer su u njemu (kod izvora Turskaća) Turci imali han, već dok se prilike nisu sredile i njima bilo slobodno da se na svoja ognjišta vrate.

Godine 1818. selo je pripadalo Vićentijevoj knežini i imalo je 56, a 1822. godine imalo je 62 kuće. Godine 1846. Popović je pripadao kosmajskom srezu i imao je 89 kuća.
Za najstariju porodicu u selu smatraju se Kosanići (Stajkići) čiji preci ovamo došli iz Koraćice, a u Koraćicu sa Kosova. Bežali su „preko“. Stare su porodice i Kumrići (danas imaju razna prezimena) koji su starinom „od Dragačeva“ zatim Kostadinovići, Jovanovići, Gagići, Čolići, Vaskovići, i Vasojevići.

Do 1865. godine. Popović nije imao svoju crkvu već su išli u crkvu u Nemenikuće ili Ripanj. Od 1867. g. selo ima svoju školu koja je u početku bila u privatnoj kući koju je kasnije opština otkupila. Ova kuća je upotrebljavana za školu sve do 1899. godine kada je podignuta nova škola. (podaci krajem 1921. godine).[1] [2] Stara osnovna škola u Popoviću je spomenik kulture, tu je 1976-1990 bila škola za filozofiju arhitekture. Ovde se nalazi Crkva Svetog Georgija u Popoviću.

Demografija uredi

U naselju Popović živi 1268 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,3 godina (41,3 kod muškaraca i 43,2 kod žena). U naselju ima 512 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,02.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.823
1953. 1.622
1961. 1.648
1971. 1.442
1981. 1.440
1991. 1.492 1.482
2002. 1.545 1.579
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.523 98,57%
Crnogorci
  
4 0,25%
Makedonci
  
4 0,25%
Hrvati
  
3 0,19%
Muslimani
  
2 0,12%
Jugosloveni
  
2 0,12%
Rusi
  
1 0,06%
Nemci
  
1 0,06%
Mađari
  
1 0,06%
nepoznato
  
2 0,12%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26. dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ opštine Popovića.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura uredi

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze uredi