Pohara Kuča

Pohara Kuča jeste istorijski naziv za zločine nad plemenom Kuča koji se desio u dva navrata, prvi put u junu 1855. i drugi put u julu 1856. godine. Poharu je naredio Knjaz Danilo, a sproveo vojvoda Mirko Petrović.

Povod

Kod diplomatije velikih sila knjaz Danilo je poharu objašnjavao kao nužnu reakciju na pregovore nekih plemenskih vođa u Kučima sa skadarskim pašom o pokornošću. Ovakva tvrdnja se pokazala kao neiskrena 1858. godine, kada je Knjaz Danilo prilikom pregovora sa Turcima Kuče prepustio upravo skadarskom paši.

Razlog

Zvaničan razlog je najvjerovatnije netrpeljivost vlasti prema samostalnim i nepokornim plemenima kao i u pohari Bjelopavlića i Pipera. Kuči nisu htjeli dobrovoljno da plaćaju porez. Naviknuti da i po cijenu stalne borbe sa Turcima budu slobodni i ne plaćaju harač, borili su se za isto i pod vlašću Petrovića.

„ U ovo vrijeme knjaz Danilo zatraži od Kuča da plaćaju danak i da im postavi sud. Kuči ne kćeše čut o danku, jer ga nijesu ni Turcima plaćali. ” — Marko Miljanov — Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi.

Prva pohara

Krajem juna 1855. oko 3000 Crnogoraca, kojima je zapovijedao vojvoda Mirko Petrović zaposjelo je Kuče. U osvetničkim smaknućima zbog odbijanja da plaćaju porez odrubljivane su glave Kučima, tako je pobijeno 80 pretežno staraca i djece, očigledno nevinih, jer su plemenske vođe bile izbjegle u Skadar. Zahvaljujući pritisku diplomatije velikih sila na Knjaza Danila, vojska se povukla i pohara je prekinuta.

Druga pohara

Krajem Jula 1856. uslijedila je nova pohara Kuča, sada još surovija. Prema izvijesti Marka Miljanova Popovića, tada perjanik Knjaza Danila, zaklano je 243 Kuča, dok je prema izvijesti Kuča skadarskome paši broj zaklanih iznosio „131 glava, među kojima tri žene, 10 đece u kolijevci i pet đevojaka”.

Vojvoda Mirko je telegramom, i to u stihu, obavjestio knjaza Danila, svoga brata, o toku pohare:

Faksimil telegrama Mirka Petrovića. Prvi dan pohare Kuča u podne

„ Pozdravljam te, dragi gospodaru;
Bogu fala i Petru svetome,
krenuh jutros u zoru bijelu
i razredih tvoje sokolove;
što smo kćeli, to smo učinjeli
i 50 glavah okinuli,
a drugije nije poginulo,
do dva druga te dosta rđava.
Do 7 ura sve fatam... ”

Među stradalima Marko Miljanov pominje i: polugodišnje dijete Korune Radonjine sa Kosora, dvoje djece Ružice Nikoline, jedno od dvije i po godine, drugo od tri mjeseca. Osim ubijanja, crnogorska vojska razorila je i opljačkala crkvu i groblje u Kosoru. Razorili su i opljačkali medunsku crkvu i odnijeli mošti Svetog Arsenija koje su se tu čuvale. Marko Miljanov piše da su u pohari zapalili i 800 kuća, opljačkali oružje i dragocjenosti, i potjerali stoku.

„ Knjaz Danilo za zlo svome rodu
posla Mirka, sramnoga vojvodu.
Naredi mu Kuče da pokori
da to pleme sruši i razori.
Mirko kad s' vojskom u Kuče stiže
kosa mu se na glavu podiže.
Toga dana užasa i strave,
svima redom sijeka je glave.
Ne znam je li takve tuge bilo,
kad pogibe knjaz Danilo,
od kumbure na vratima od grada Kotora,
od kumbure Kadića Todora!
Davno Turci Kuče porobiše,
oni Kuče i klaše i biše,
ali nikad nisu bili takve volje,
niko bolje od brata ne kolje.
Ko će dugu sa neba skinuti?
a ko mrtve iz zemlje dignuti?
ko će Suncu zabranit‘ da sija?
a ko sjemenu da iz zemlje klija?
ko na zemlju Mjesec da obori?
niko neće Kuče da pokori!
Na'živjelo Turke i druge izrode,
hrabro pleme Drekala vojvode.
Da nijesu Kuči tako hrabri bili,
ne bi nož s dijamantom iz Rusije zadobili.
Dobio ga veliki Novak Milošev,
veliki junak i vitez.
Njemu ime umrijeti neće,
dok se narod u Kučima kreće. ” — Svetozar Pavićević

Serdar Miloš Krivokapić i vojvoda Mirko Petrović

Jedan je od svjedoka pohare Kuča bio je i Miloš Krivokapić, koji je od gnjeva drugih Crnogoraca i vojvode Mirka, spasio život jednom djetetu. Za razliku od Mirka Petrovića, imao je civilizovan odnos prema ovom brđanskom plemenu, kojeg je svojom ljudskošću približavao Cetinju, a ne od njega odbijao.