Pravnim sistemom se, po Radomiru Lukiću, naziva od pravne nauke, logički sređena i neprotivrečna celina opštih pravnih normi, koje se sve drže međusobno i zavise jedna od druge .

Vodeće pravne tradicije u svetu

Elementi pravnog sistema su:

  1. pravna ustanova ili pravni institut - skup pravnih normi koje se odnose na jedan isti društveni odnos ili njihovu grupu, a koje se zasnivaju na istim osnovnim načelima, tj. koje čine sastavni deo neke više celine.
  2. pravna grana - skup više pravnih ustanova koje regulišu niz srodnih vrsta društvenih odnosa po istim načelima. U pravnoj grani su pravne ustanove međusobno smisaono povezane, tako da se pravna grana može smatrati podsistemom u pravnom sistemu kao celini. Ukoliko posebni delovi u okviru jedne pravne grane toliko narastu da je potrebna specijalizacija pravnika, pravna grana neminovno prerasta u porodicu pravnih grana (kao što je to npr. Građansko pravo).
  3. pravna oblast - pravne grane se grupišu u pravne oblasti koje su najviši elementi pravnog sistema. Najznačajnije pravne oblasti su: unutrašnje i međunarodno pravo, javno i privatno pravo, materijalno i formalno pravo, državno i autonomno pravo.

U svetu postoji puno nacionalnih (državnih) pravnih sistema. Svaki od tih konkretnih nacionalnih pravnih sistema ima svoje specifičnosti, ali i određenih sličnosti, pa se na osnovu njih grupišu u tzv. velike pravne sisteme. Najznačajniji su:

  1. Evropsko-kontinentalni pravni sistem, odn. grčko-romansko-germanska pravna porodica;
  2. Anglosaksonski pravni sistem, odn. angloamerički pravni sistem;
  3. Socijalistički pravni sistem;
  4. Islamsko pravo, odn. šerijatsko pravo;
  5. Hindu pravni sistem;
  6. Kineski pravni sistem;
  7. Japanski pravni sistem.