Prva poslanica Timoteju

Prva poslanica Timoteju je jedna od knjiga Biblije i Novog zaveta. Pripada u pastoralne poslanice zajedno s Drugom poslanicom Timoteju i Poslanicom Titu. Tradicionalno se pripisuje apostolu Pavlu, za vreme njegova boravka u Makedoniji. Posvećena je Timoteju, Pavlovom saradniku, koji se tada nalazio u Efesu. Skraćenica knjige je 1 Tim.

Autor poslaniceUredi

Stručnjaci su se podelili oko autorstva poslanice. Većina smatra, da je autor sv. Pavle, kako i piše u početku ove poslanice: „Od Pavla, apostola Isusa Hrista, po zapovijesti Boga spasa našega i Gospoda Isusa Hrista, nada našega“ (1 Tim 1,1). Tako su smatrali i hršćani prvih vekova naše ere. Tek se u poslednjih 200 godina javljaju izraženije sumnje, da pastoralne poslanice nije napisao Pavle. Moguće je da ih je napisao anonimni hršćanin školovan u duhu Pavlovog učenja. Smatra se, da je pastoralne poslanice napisao isti autor. Poslanica Titu vrlo je slična Prvoj poslanici Timoteju, budući da dele slične izraze i sličnu radnju.

Oni koji smatraju, da je autor apostol Pavle vreme nastanka poslanice smeštaju pred kraj njegova života između 62. i 67. godine. Ostali smatraju, da je pisana krajem I veka ili u prvoj polovini II veka.

TimotejUredi

 
Sveti apostol Timotej

Timotej se prvi puta spominje u Delima apostolskim (Dap 16,1). Njegova majka Evnikija i baka Loida se spominju u Drugoj poslanici Timoteju (2 Tim 1,5). Timotej je upoznao Pavla, tokom njegove druge posete Listri. Pavle ga je preobratio na hrišćanstvo i postao njegov mentor. Zajedno su išli na brojna misijska putovanja. Timotej je pomagao Pavlu, propovedao i širio Jevanđelje s njim, ali i pojedinačno.

Sadržaj poslaniceUredi

U ovoj poslanici Pavle ohrabruje Timoteja u njegovom misijskom radu. U to vreme, Timotej se nalazio u Efesu. Pavle mu piše, da ostane tamo i nastavi dobar posao. Tri godine je Pavle proveo u Efesu, trudeći se oko širenja hršćanstva i drago mu je, da Timotej nastavlja njegov rad. Upozorava Timoteja na lažne učitelje i zablude sekte enkratizma, „koji zabranjuju ženiti se, i zapovijedaju uzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo sa zahvalnošću vjernima o onima koji poznaše istinu (1 Tim 4,3)." Podstiče Timoteja i vernike, da to odbace. Savetuje Timoteja „budi ugled vjernima u riječi, u življenju, u ljubavi, u duhu, u vjeri, u čistoti, Dokle dođem, pazi na čitanje, utješavanje i učenje." (1 Tim 4, 12-13). Pavle detaljno piše, koje bi osobine trebalo da imaju crkvene starešine (1 Tim 3, 2-7) i đakoni (1 Tim 3, 8-13). U to vreme, bila je rasprava o ulozi žene u Crkvi. Pavle autoritet prepušta muškarcima (1 Tim 2, 12) u skladu s duhom toga vremena. I muškarce i žene poziva na molitvu i dolično ponašanje. Razboritost i stidljivost su važniji od skupocenih odela i nakita (1 Tim 2,9). Pavale piše o ponašanju prema različitim grupama u Crkvi, o starcima, udovicama, robovima, starešinama, porodičnim odnosima: „Ako li ko za svoje a osobito za domaće ne promišlja, odrekao se vjere, i gori je od neznabošca. (1 Tim 5,8)". Bogatim hršćanima savjetuje, da ne budu bahati i da se uzdaju u Boga, a ne u nesigurno bogatstvo (1 Tim 6,18). U zaključku ohrabruje i podstiče Timoteja: „A ti, o čovječe Božij! bjegaj od ovoga, a idi za pravdom, pobožnosti, vjerom, ljubavi, trpljenjem, krotosti. Bori se u dobroj borbi vjere, muči se za vječni život na koji si i pozvan, i priznao si dobro priznanje pred mnogijem svjedocima. (1 Tim 6, 11-12).

Spoljašnje vezeUredi