Prva proleterska udarna brigada
Prva proleterska narodno-oslobodilačka udarna brigada je formirana 21. decembra 1941. godine u Rudom. Odluku o formiranju brigade doneo je Centralni komitet KPJ, a formirao ju je Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito.
Prva proleterska udarna brigada | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Osnivanje | 21. decembar 1941. Mesto formiranja: Rudo | |||||||
Formacija | šest bataljona | |||||||
Deo | NOV i PO Jugoslavije | |||||||
Angažovanje | ||||||||
Vojne počasti | proleterska od formiranja | |||||||
Odlikovanja |
| |||||||
Komandanti | ||||||||
Komandant | Koča Popović | |||||||
Politički komesar | Filip Kljajić Fića |
Na dan formiranja imala je šest bataljona (četiri iz Srbije i dva iz Crne Gore) ukupne jačine 1.200 boraca.
Prvi komandant brigade bio je Koča Popović, narodni heroj, a politički komesar Filip Kljajić Fića, narodni heroj.
Prva borba brigade, kod sela Gaočića i Mioča, 22. decembra 1941. godine slavila se kao Dan Jugoslovenske narodne armije.
Prva proleterska udarna brigada je na svom ratnom putu prešla više od 20.000 kilometara. U njenim borbama borilo se više od 22.000 ljudi iz cele Jugoslavije. Imala je više od 7.500 poginulih, ranjenih i nestalih boraca, a izbacila je iz stroja više hiljada neprijateljskih vojnika. Dala je više od 3.000 rukovodilaca i 83 narodna heroja.
Odlikovana je Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom partizanske zvezde, Ordenom bratstva i jedinstva i Ordenom zasluga za narod. Povodom petnaestogodišnjice bitke na Sutjesci, juna 1958. godine, odlikovana je i Ordenom narodnog heroja.
Borbeni put Prve proleterske uredi
Krajem decembra 1941. godine, Prva proleterska brigada je zajedno sa Vrhovnim štabom, prešla u istočnu Bosnu. U toku Druge neprijateljske ofanzive, od 17. do 23. januara 1942. godine vodila je više borbi: na Pjenovcu, kod Rogatice, Vareša, Han Pijeska i Bijelih Voda. Glavnina brigade je izvela marš preko planine Igman, pri temperaturi od -32 stepena. Posle završetka Druge ofanzive, ponovo preduzima značajne poduhvate u istočnoj Bosni.
U Trećoj neprijateljskoj ofanzivi zajedno sa Drugom proleterskom brigadom, dejstvovala je u istočnoj Bosni, Crnoj Gori, Hercegovini i u teškim borbama (Polja Kolašinska, Durmitor, Hercegovina) znatno pomogla uspešno povlačenje partizanskih snaga u rejon Tromeđe.
Pohod u Bosansku krajinu uredi
U sastavu Udarne grupe proleterskih brigada pošla je, 24. juna 1942. godine, u pohod na Bosansku krajinu. U pohodu je učestvovala u borbama na pruzi Sarajevo-Mostar i rušenju ove saobraćajnice, oslobođenju Konjica (8. avgusta 1942), zatim u borbama oko Bugojna, Duvna i Šujice, za oslobođenje Livna i drugim poduhvatima. Vodila je više borbi u nadiranju prema Imotskom i oslobodila nekoliko mesta. Sedmog oktobra 1942. godine učestvovala je u oslobođenju Ključa, a do kraja oktobra angažovana je u borbama sa četnicima i italijanskim snagama oko Bosanskog Grahova.
U sastav Prve proleterske divizije ušla je 1. novembra 1942. godine, a sedam dana kasnije u Bosanskom Petrovcu od Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita dobila je proletersku zastavu. U skladu sa planom Vrhovnog komandanta o prodoru snaga NOVJ u centralnu Bosnu, novembra i decembra 1942. i januara 1943. godine izvela je više poduhvata u dolini Vrbasa i centralnoj Bosni; u noći 19/20. novembra uništila je jako neprijateljsko uporište Sitnicu; u noći 25/26. novembra učestvovala je u oslobođenju Jajca; u toku decembra je oslobodila Skender-Vakuf i Kotor-Varoš i područje Jošavke; u toku januara delom svojih snaga učestvuje u oslobođenju Teslića; u noći 15/16. januara oslobodila je Prnjavor. Uspesi kod Teslića i Prnjavora bili su veliki: ubijeno je i ranjeno nekoliko stotina, a zarobljeno 2.000 neprijateljskih vojnika i zaplenjena velika količina ratnog materijala.
Bitka na Neretvi uredi
U Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, u šestodnevnom maršu, prebacila se sa sektora Banje Luke, preko Šipraga, Bojske, Gornjeg Vakufa, na železničku prugu Sarajevo-Mostar, pa je u noći 17/18. februara likvidirala posade neprijatelja na odseku Raštelica-Brđani i posle toga vodila teške borbe na Ivan-sedlu i Bradini i delom snaga učestvovala u napadu na Konjic. Učestvovala je i u poznatom protiv udaru snaga NOVJ kod Gornjeg Vakufa, od 3. do 5. marta 1943. godine, a potom zatvarala pravac Gornji Vakuf-Prozor.
Posle forsiranja Neretve u nastupanju Glavne operativne grupe NOVJ na istok, brigada prva nastupa opštim pravcem: Glatičevo, rejon Kalinovika, Ustikolina. Od 15. do 17. marta razbila je četničke snage kod Glavatičeva i na Lipeta planini, a u noći 22/23. marta vodila je teške borbe sa četnicima kod Kalinovika. U ovim borbama četnici su pretrpeli nekoliko teških poraza, a brigada je pohvaljena od Vrhovnog komanda. Krajem marta izbila je na Drinu kod Ustikoline. Prvo je pokušala da reku forsira iz pokreta, a pošto nije uspela, posle priprema, forsiranje je itvršila u noći 8/9. aprila 1943. godine. Vodila je žestoke borbe za Kapak i Krčino brdo. U borbi kod Ifsara (10. i 11. aprila) učestvovala je u razbijanju znatnih delova italijanske divizije „Taurinenze“. Ovim borbama omogućen je prodor Glavne operativne grupe Vrhovnog štaba preko Drine u Sandžak. Krajem aprila vodila je žestoke borbe kod Goražda sa 369. nemačkom divizijom.
Bitka na Sutjesci uredi
U bici na Sutjesci prvih dana vodi borbe sa Prvom nemačkom brdskom divizijom na sektoru Bijelo Polje, Mojkovac, Šahovići. Sa ovog sektora prebačena je na sektor Čelebića, radi zaštite Centralne bolnice i zatvaranja pravca Foča-Čelebić. Posle sedmodnevnog marša, 21. maja kod Čelebića je iz pokreta napala i razbila 13. domobransku pukoviju. Od tada do 24. maja na ovom sektoru, zajedno sa drugim jedinicama, vodila je ogorčene borbe. Učestvovala je 24. i 25. maja u neuspelom pokušaju proboja jugoistočno od Foče. Do 6. juna vodila je borbe u dolini Sutjeske, a 8. juna je izbila na Zelengoru. Jurišem na Balinovcu, 10. juna 1943. godine, brigada je probila neprijateljski obruč na Zelengori, a dva dana kasnije probila je novi obruč na komunikaciji Kalinovik-Foča. U protivofanzivi Glavne operativne grupe u istočnoj Bosni u julu i avgustu vodila je više borbi (Vlasenica, Drinjača, Zvornik i na pruzi Sarajevo-Zenica). U septembru dejstvuje u Dalmaciji, a u oktobru i novembru na širem području Travnika.
Završne operacije uredi
U zimu 1943/1944. godine i u proleće 1944. godine dejstvuje oko Jajca, Mrkonjić grada i Gerzova. U drvarskoj operaciji vodi žestoke borbe na pravcu Mrkonjić grad-Mlinište i Mlinište-Glamoč. Iz zapadne Bosne kreće za Sandžak, a na tom putu vodila je borbe na planinama Vranici, Zecu, Bitovnji i kod Trnova. U avgustu 1944. godine učestvuje u borbama u Sandžaku, a 23. avgusta počeo je njen prodor u Srbiju. Vodila je teške borbe sa Bugarskim snagama na Palisadu i sa jakim četničkim snagama na Jelovoj gori, kod Karana, Kosjerića i Varde, za oslobođenje Bajine Bašte i Valjeva (septembra) i Uba (oktobra). U Beogradskoj operaciji istakla se u mnogim borbama. Od decembra 1944. do aprila 1945. godine dejstvuje na Sremskom frontu. Učestvuje u proboju Sremskog fronta 12. aprila 1945. godine i učestvuje u više poduhvata u Sremu, Slavoniji i sve do Zagreba. Poslednju borbu vodila je za oslobođenje Zagreba, u koji ulazi 9. maja 1945. godine.
Sastav Prve proleterske brigade uredi
Prvi (crnogorski) bataljon uredi
- komandant Pero Ćetković, narodni heroj
- politički komesar Jovo Kapičić, narodni heroj
- jačina: tri čete - 159 boraca, od toga 94 borca iz Lovćenskog, 55 iz Komskog i 10 iz Crnogorsko-sandžačkog NOP odreda.
- Prva četa - jačina 56 boraca, komandir Gajo Vojvodić, politički komesar Đoko Vukićević, narodni heroj
- Druga četa - jačina 35 boraca, komandir Savo Burić, narodni heroj, politički komesar Jovo Popović
- Treća četa - jačina 59 boraca, komandir Sekula Vukićević, politički komesar Aleksandar Marjanović Leko
Drugi (crnogorski) bataljon uredi
- komandant Radovan Vukanović, narodni heroj
- politički komesar Mojsije Mitrović
- jačina: tri čete - 189 boraca. Prvu i drugu četu Drugog crnogorskog bataljona, sačinjavali su borci bataljona "18. oktobar“, sa teritorije podgoričkog sreza, a treću četu borci NOP odreda „Bijeli Pavle“.
- Prva četa - jačina 64 borca, komandir Božo Božović, narodni heroj, politički komesar Vuksan Ljumović
- Druga četa - jačina 67 boraca, komandir Blažo Ivanović, politički komesar Spaso Božović
- Treća četa - jačina 54 borca, komandir Mirko Šćepanović, politički komesar Miloš Bobičić, narodni heroj
Treći (kragujevački) bataljon uredi
- komandant Radisav Nedeljković Raja, narodni heroj
- politički komesar Sava Radojčić Feđa
- jačina: tri čete - 241 borac. Treći kragujevački bataljon sačinjavali su borci iz tri bataljona Kragujevačkog NOP odreda.
- Prva četa - jačina 65 boraca, komandir Milovan Ivković, politički komesar Tihomir Janjić
- Druga četa - jačina 85 boraca, komandir Momčilo Moma Stanojlović, narodni heroj, politički komesar Mirko Miljević
- Treća četa - jačina 77 boraca, komandir Miodrag Stević Prnja, politički komesar Miodrag Filipović Fića Pekar
Četvrti (kraljevački) bataljon uredi
- komandant Pavle Jakšić, narodni heroj
- politički komesar Miro Dragišić Piper
- jačina: četiri čete - 207 boraca. Četvrti kraljevački bataljon sačinjavali su borci Kraljevačkog i Kopaoničkog NOP odreda.
- Prva četa - jačina 53 boraca, komandir Milan Antončić Velebit, narodni heroj, politički komesar Olga Jovičić Rita, narodni heroj
- Druga četa - jačina 50 boraca, komandir čete Novak Đoković, politički komesar čete Dušan Ristić
- Treća (kruševička) četa - jačina 32 borca, komandir Živan Maričić, narodni heroj, politički komesar Momčilo Dugalić, narodni heroj
- Četvrta (rudarska) četa - jačina 63 boraca, komandir Milan Simović Zeka, politički komesar Žarko Vukotić
Peti (šumadijski) bataljon uredi
- komandant Milan Ilić - Čiča šumadijski, narodni heroj
- politički komesar Dragan Pavlović Šilja, narodni heroj
- jačina: tri čete - 171 borac. Peti šumadijski bataljon sačinjavali su borci Prvog šumadijskog NOP odreda i borci Užičke čete Užičkog NOP odreda.
- Prva četa - jačina 71 borac, komandir Veljko Tomić, politički komesar Konstantin Đukić Kojica
- Druga četa - jačina 38 boraca, komandir Božidar Radivojević Hercegovac, politički komesar Stanko Džingalašević
- Treća četa - jačina 60 boraca, komandir Nikola Ljubičić, narodni heroj, politički komesar Mileta Milovanović
Šesti (beogradski) bataljon uredi
- komandant Miladin Ivanović
- politički komesar Čedomir Minderović
- jačina: četiri čete - 207 boraca. Beogradski bataljon sačinjavali su borci Prvog i Drugog (Beogradskog) bataljona i Posavske čete Posavskog NOP odreda. Ovi borci su naknadno stupili u Prvu proletersku brigadu, Posavska četa je stupila 6. januara, a Prvi i Drugi bataljon 13. januara 1942. godine.
- Prva četa - jačina 51 borac, komandir Dušan Šajatović, politički komesar Dušan Đorđević Korošec
- Druga četa - jačina 46 boraca, komandir Pavle Ilić Veljko, politički komesar Miša Šterk
- Treća četa - jačina 48 boraca, komandir Siniša Nikolajević, narodni heroj, politički komesar Dobrivoje Pešić
- Četvrta (posavska) četa - jačina 55 boraca, komandir Momčilo Vukosavljević Moma, politički komesar Ivan Štagljar
Komandni sastav brigade uredi
- Komandanti brigade:
- pod komadom Vrhovnog štaba — od formiranja brigade do januara 1942.
- Koča Popović — od januara do novembra 1942.
- Danilo Lekić Španac — od novembra 1942. do jula 1943.
- Miloje Milojević (v.d) — tokom jula i avgusta 1943.
- Božo Božović — od avgusta 1943. do februara 1944.
- Jagoš Žarić — od februara 1944. do kraja rata
- Politički komesari brigade:
- Filip Kljajić Fića — od formiranja brigade do novembra 1942.
- Mijalko Todorović — od novembra 1942. do avgusta 1943.
- Vlado Šćekić — od avgusta 1943. do kraja 1943.
- Dušan Korać — od kraja 1943. do februara 1944.
- Mirko Jovanović — od februara do novembra 1944.
- Komnen Žugić — od novembra 1944. do kraja rata
- Zamenici komandanta brigade:
- Danilo Lekić Španac — od aprila do novembra 1942.
- Miloje Milojević — od novembra 1942. do avgusta 1943.
- Savo Mašković — od februara do avgusta 1944.
- Vojo Abramović — od avgusta 1944. do kraja rata
- Zamenici političkog komesara brigade:
- Mijalko Todorović — od januara do novembra 1942.
- Dušan Korać — od novembra 1942. do kraja 1943.
- Komnen Žugić — od kraja 1943. do novembra 1944.
Narodni heroji Prve proleterske brigade uredi
Od oko 22.000 boraca koliko je, za tri i po godine rata, prošlo kroz redove Prve proleterske udarne brigade njih 83 proglašeno je za narodne heroje. Neki od njih su:
- Milan Antončić Velebit
- Krsto Bajić
- Hamid Beširević
- Ante Bilobrk
- Miloš Bobičić
- Dragoljub Božović Žuća
- Božo Božović
- Nikola Bubalo
- Savo Burić
- Rade Vilotijević Vića
- Dimitrije Vojvodić
- Đoko Vojvodić
- Jovan Vučković
- Miloš Vučković
- Đuro Vujović
- Špiro Vujović
- Bogdan Vujošević
- Dušan Vujošević
- Jovan Vukanović
- Radovan Vukanović
- Đoko Vukićević
- Radovan Gardašević
- Vojislav Grujić
- Boško Dedejić Pop
- Đura Dimitrijević
- Spasoje Dragović
- Momčilo Dugalić
- Ljubomir Živković Španac
- Živko Živković
- Komnen Žugić
- Vinko Zevnik
- Vujadin Zogović
- Vuksan Đukić
- Milan Ilić Čiča
- Pavle Jakšić
- Zdravko Jovanović
- Mirko Jovanović
- Olga Jovičić Rita
- Jovo Kapičić
- Filip Kljajić Fića
- Miloš Komatina
- Dušan Korać
- Danilo Lekić Španac
- Risto Lekić
- Đuro Lončarević
- Šerif Lojo
- Nikola Ljubičić
- Radoje Ljubičić
- Živan Maričić
- Vojo Maslovarić
- Savo Mašković
- Miloje Milojević
- Danica Milosavljević
- Milosav Milosavljević
- Radisav Nedeljković Raja
- Gojko Nikoliš
- Siniša Nikolajević
- Mirko Novović
- Dragan Pavlović Šilja
- Radovan Petrović
- Blažo Popivoda
- Koča Popović
- Petar Prlja
- Petar Radević
- Voja Radić
- Jovan Radulović Jovo
- Milan Raspopović
- Ante Raštegorac
- Vladimir Rolović
- Milan Simović
- Marko Stanišić
- Momčilo Moma Stanojlović
- Mijalko Todorović
- Pero Ćetković
- Miodrag Urošević Artem
- Milan Šarac
- Vladimir Šćekić
Nasleđe uredi
- Prva borba brigade, kod sela Gaočića i Mioča, 22. decembar 1941. godine, nekada se slavila kao dan Jugoslovenske narodne armije.
- Ulica proleterskih brigada u Beogradu, kojom su se delovi Prve proleterske brigade probijali prilikom oslobođenja Beograda[1], od 1997. godine se zove Krunska ulica.
- Osnovna škola ”Stari Grad”[2] u Beogradu na istoimenoj opštini je od osnivanja 1961. do 1993. nosila ime ”Prva proleterska brigada”.
- Osnivač je bila Skupština opštine Stari Grad, a kum Udruženje boraca Prve proleterske brigade - Beogradska sekcija. Šest ratnih bataljona prve proleterske brigade, tada dobija sedmi - mirnodopski bataljon pionira nove škole.
- Škola dobija naziv ”Prva proleterska brigada”, a pionirski odred ”Sedmi bataljon Prve proleterske brigade”. Lice škole simbolično ozelenjava sedam platana, a pionirski odred stasava pod zastavom sa lentom dobijenom od boraca kao znamen. Škola je sarađivala sa kasarnom ”4. juli”, koja je negovala tradiciju ratne Prve proleterske brigade, a svečano i reprezentativno obeležavan je Dan škole i Prve proleterske brigade, Dan JNA 22. decembar.
- Danas se u Rudom nekadašnja ulica Prve proleterske brigade zove ulica đenerala Draže.
- U Rudom postoji Muzej Prve proleterske brigade u Rudom.
Reference uredi
Literatura uredi
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
- Vuksanović, Miloš (1981). PRVA PROLETERSKA BRIGADA. Beograd - Podgorica: Narodna knjiga—ISI —Pobjeda. Arhivirano iz originala 14. 03. 2015. g. Pristupljeno 03. 04. 2013.
- PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ILUSTROVANA MONOGRAFIJA. Zagreb: Globus. 1984.
- PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ZBORNIK SEĆANjA (knjiga 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod JNA "Vojno delo". 1963.
- PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ZBORNIK SEĆANjA (knjiga 2). Beograd: Vojnoizdavački zavod JNA "Vojno delo". 1963.
- PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ZBORNIK SEĆANjA (knjiga 3). Beograd: Vojnoizdavački zavod JNA "Vojno delo".
- PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ZBORNIK SEĆANjA (knjiga 4) - SPISAK BORACA. Beograd: Vojnoizdavački zavod JNA "Vojno delo".
- DALMATINCI U PRVOJ PROLETERSKOJ - zbornik sjećanja. Split: Institut za historiju radničkog pokreta. 1982.