Prvi kongoanski rat

Prvi kongoanski rat je konflikt koji je trajao od kraja 1996. do 1997. Njime je sa vlasti svrgnut zairski predsednik Mobutu Sese Seko.

Prvi kongoanski rat

Izbeglički kamp u Zairu(1994)
Vreme31. avgust 199616. maj 1997.
Mesto
Ishod Pobeda Alijanse demokratskih snaga za oslobođenje Konga
Teritorijalne
promene
Demokratska Republika Kongo
Sukobljene strane
 Zair Demokratska Republika Kongo Alijansa demokratskih snaga za oslobođenje Konga-Zaira
 Uganda
Ruanda Ruanda
 Burundi
 Angola
Komandanti i vođe
Zair Mobutu Sese Seko Demokratska Republika Kongo Loran Kabila
Jačina
Zair 50.000-60.000 Demokratska Republika Kongo 57.000
Ruanda 3.500
Žrtve i gubici
10.000-15.000 ubijeno 3.000-5.000 ubijeno
250.000-800.000 civila ubijeno

Važan uzrok rata bila je izbeglička kriza posle genocida u Ruandi. U istočni Zair je 1994. stiglo oko 2 miliona Hutu izbeglica koji su bežali od osvete Tutsija. Njih su napadali Tutsiji iz Ruande i Tutsiji iz Zaira (Banjamulenge), dok je Hutu ekstremiste iz političkih razloga podržavao Mobutuov režim. Vojne grupe odgovorne za genocid u Ruandi su sada operisale iz istočnog Zaira i bile stalna opasnost za Ruandu. Nova vlada Ruande, u kojoj dominiraju Tutsi, poslala je naoružanje etničkim Tutsima (Banjamulenge) istočnog Zaira. Za ovu intervenciju javno ih je optužila vlada Zaira, ali im se nije vojno usprotivila.

Mobutuu se decembra 1996. suprotstavio ujedinjeni pokret pod vođstvom Lorana Kabile potpomognut stranim silama: Ugandom, Ruandom i Angolom. Zvanično ime ovog pokreta je bilo „Alijansa demokratskih snaga za oslobođenje Kongo-Zaira“ (Alliance des Forces Démocratiques pour la Libération du Congo-Zaïre ili AFDL).

Vođa pobunjenika, Loran Kabila, bio je dugogodišnji protivnik Mobutuovog režima. Bio je blizak idejama prvog premijere Konga, Patrisa Lumumbe, a za sebe je tvrdio da je marksista i poštovalac dela Mao Cedunga. On je bio vodio pobunjenike na istoku Konga blizu dve decenije, ali je po rečima Če Gevare u prvim godinama konflikta Kabila bio neangažovan i nenadahnuti vođa.

Uz aktivnu podršku Ruande, Ugande i Angole, pobunjeničke snage Lorana Kabile se planski premeštaju niz reku Kongo kako bi srušili Mobutov režim sa centrom u Kinšasi. Najveći deo Kabilinih boraca su bili Tutsi i mnogi su bili veterani iz konflikta oko regije Velikih jezera u Africi.

Kabilina vojska je polagano napredovala prema zapadu u decembru 1996. pri kraju izbegličke krize Velikih jezera. Preuzimali su kontrolu nad pograničnim naseljima i rudnicima i nisu naišli na jači otpor pri svom napredovanju niz reku Kongo ka prestonici, Kinšasi. Iz unutrašnjosti Kongoa su dolazili izveštaji o masakrima i brutalnim zločinima pobunjenika. Izvestioci Ujedinjenih nacija tvrde da su tokom ovih operacija Kabiline trupe ubile oko 60.000 civila, što je AFDL demantovao.

Kabiline snage u martu 1997. započinju ofanzivu uz zahtev za opoziv vlade. U martu pobunjenici zauzimaju Kasengu. Vlada je propagandom poricala da gubi kontrolu nad teritorijom. Mobutu je u pokušaju da poboljša svoj položaj, 2. aprila 1997. na mesto premijera postavio svog političkog rivala Etjena Tšisekedija. Tokom aprila pobunjenici su napredovali duž reke Kongo i do maja su stigli do predgrađa Kinšase. Kabiline snage zauzimaju međunarodni aeorodrom u Lubumbašiju 16. maja 1997. Teško bolestan Mobutu napušta zemlju i uskoro umire 7. septembra 1997. u Maroku. Istoga dana, Loran Kabila se proglasio novim predsednikom države i naredio uvođenje reda u zemlji. Ime zemlje je promenio u Demokratska Republika Kongo.

Situacija stvorena na kraju ovog rata, naročito masovno prisustvo stranih trupa u Kongou, brzo je dovela do izbijanja Drugog kongoanskog rata, 2. avgusta 1998.

Vidi još uredi