Pseudokod je programski kod napisan običnim jezikom koji se koristi u udžbenicima programiranja da bi se objasnio određeni algoritam bez korišćenja konkretnog programskog jezika. Poželjno je, ali ne i obavezno, da pseudokod koristi dosljednu sintaksu. Pseudokod se najčešće piše na jeziku čitaoca.

Riječ pseudokod potiče od starogrčke riječi pseudēs - laž i riječi kod, te bi bukvalan prevod na srpski bio „lažni kod“.

Slijedi primjer koda u programskom jeziku C i odgovarajućeg pseudokoda na srpskom jeziku, koji služe za opis algoritma izračunavanja faktorijela cijelog broja:

Programski jezik C Pseudokod
 int faktorijel(int n )
{
    int f = 1;
    while (n > 1 ) {
         f = f*n;
         n--;
    }
    return f;
}
функција факторијел(цио број н )
{
    цио број резултат = 1
    док јевеће од 1 ) {
         резултат = резултат * н
         смањи н за 1
    }
    врати резултат
}

Pseudokod u mnogim slučajevima može biti još deskriptivniji i slobodnijeg stila nego ovaj dat u primjeru.

U pisanju pseudokoda se često koriste i sintakse postojećih programskih jezika, kao što su se u datom primjeru koristile C-ove vitičaste zagrade za početak bloka i obične zagrade za ograničavanje izraza. Drugi autori će pozajmljivati sintaksu iz programskih jezika koji su najsrodniji njima ili čitaocima kojima je pseudokod namijenjen.

Pri pisanju pseudokoda se najčešće izbjegava opisivati dijelove algoritma koji nisu vezani za suštinu rješenja ili koji su vezani za gradivo koje potencijalni čitalac vjerovatno nije savladao. Tako, najčešće se ne opisuje memorijska alokacija, tipovi podataka, tip rezultata funkcije itd.