Puto (ital. putto dijete) ili puti (ital. putti djeca), lik malog, nagog ili lako obučenog dječaka u slikarstvu, vajarstvu i kao umjetnički ukras na građevinama, česmama i sl.[1][2] Kupidon predstavljen kroz lik puta naziva se amorino (ital. amorino).

Puto koji spava, Leon Bazile, 1882.g.
Puto na tavanici

Etimologija uredi

Oblik putti je množina italijanske reči putto. Italijanska riječ putto potiče od latinske riječi putus, što znači dijete. U današnjem italijanskom jeziku putto označava bebu krilatih anđela ili, ređe, tek prohodalog dječaka.

Istorijat uredi

Puti potiču od antičkih likovnih prikaza Erosa, Amora i genija (zidna slike u Pompeji). Klasični motivi puta pronađeni su na sarkofazima iz 2. veka u prikazima plesa, bahanalskih obreda i sporta. U hrišćanskoj ikonografiji predstavlja anđela. Sporadično se javlja u XIV vijeku, a češće u doba renesanse. U doba baroka i rokokoa pojavljuje se kao redovan dekorativni rekvizit u mitološkim i sakralnim kompozicijama.[2]

Reference uredi

  1. ^ Vujaklija M, Rečnik stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954.g.
  2. ^ a b Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962.g.