Pčelinji vosak je nusproizvod pčela radilica koje ga stvaraju lučenjem voštanih žlezda kako bi napravile saće. Te voštane žlezde su transformisane hiperdermalne ćelije hitinskog omotača i nalaze se po četiri para na centralnoj strani tela. Spolja su pokrivene glatkom prozirnom kutikulom (tzv. ogledalima).

Voštano saće

Za lučenje voska pčelama je potreban med i polenov prah. Vosak se iz voštanih žlezda ispušta u obliku tankog sekreta i u dodiru sa vazduhom stvrdnjava u obliku sitnih i prozirnih pločica. Pčele izgrađuju saće tako što žvaću voštane pločice i mešaju ih sa pljuvačkom, pa ih dograđuju u osnove u obliku šestougaonih ćelija.

Osobine voska uredi

Boja voska je bele preko žute do žuto mrke, što zavisi od obojenih materija koje prelaze iz polenovih zrnaca u vosak. Vosak je tvrd, nešto žilav, neprovidan, prijatnog mirisa, a gnječenjem postaje plastičan, ne rastvara se u vodi, ali se lako rastvara u eteru, benzinu, hloroformu i sl. Jedno jako pčelinje društvo može da u toku godine proizvede 5-7 kg voska maksimalno.

Topi se na temperaturi od 62 do 72 °C.[1]

Hemijski sastav uredi

U hemijskom smislu, vosak spada u klasu prostih lipida. Njegova struktura je slična strukturi masti. U sastav pčelinjeg voska ulaze: 70-75% estri, 11-17% ugljovodonici, 12-15% organske masne kiseline, 0,1-2,5% voda, kao i viši alkoholi, karotenoidi, aromatične i mineralne supstance i specijalne primene kao što su polen i propolis.[2][3] Specifična težina voska na temperaturi od +15 °C je 0,956 - 0,969, on se lako topi na temperaturi od 56-64 °C i miriše na med biljaka od kojih je sakupljen, a dužim stajanjem miris iščezava.

Vosak u prošlosti uredi

U davna vremena vosak se upotrebljavao u medicini za spravljenje melena i voskovih boja. Stari grčki istoričar Herodot ostavio je podatak o balsamovanju leševa voskom. Na prvom Vaseljenskom crkvenom saboru 325. godine u Nikeji doneto je pravilo da se od čistog voska prave sveće za verske obrede kako bi se "kao šrtve paljenice prinosile živom Bogu za zahvaljivanje za sve savršene darove koje smo od njega primili" (pre toga umesto jedne svećice, spaljivane su životinje, tele, ovca, golubovi i dr.).

Stari Grci i Rimljani premazivali su voskom ploče i po njima pisali uz pomoć zašiljenih predmeta. Voskom su osvetljavali svoje domove, balsamovali leševe i koristili ga u medicini za pripremu raznih melema, a upotrebljavali su ga i pri izradi voskovnih boja.[4]

Pčelinji vosak se koristi u narodnoj medicini gotovo isto toliko koliko i med. Poznato je da se u staro doba, posebno kod starih Slovena, nije polazilo na put bez malo meda i voska. Govori se i da su ljudi u ratovima preživljavali tako što su danima žvakali po parče voska.[5]

Primena voska uredi

 
Voštane sveće i drugi predmeti.

Vosak ima danas veliku primenu u farmaceutskoj industriji pri izradi; flastera, masti i melema, a u medicini ima primenu u mulažiranju gde ulazi u sastav osnovnog formiranog i izlivnog materijala u različitim slučajevima hirurške prakse.

Vosak se smatra univerzalnom sirovinom jer se može koristiti za oko 2000 različitih namena. Ipak, u praksi se najviše koristi za izradu voštanih satnih osnova, radi ubrzavanja i usmeravanja izgradnje pčelinjeg saća, kao i u proizvodnji sveća voštanica.[6]

Koristi se u lečenju sinusa, polenske kijavice, astme, faringitisa, laringitisa, čira na želudcu,[7] lečenju rana, bronhitisa, alergija,[8] reume, otoka, iščašenja, čišćenje kamenca sa zuba.[9]

Vosak se koristi i kod livenja zlata i zlatnih poluga za premazivanje kalupa u koje se sipa rastopljeno zlato. To se čini da ne bi došlo do „lepljenja“ zlata za kalup.

Reference uredi

  1. ^ Stojković, Ljubinka. „Energija pčelinjeg voska u službi zdravlja: Prirodni antibiotik protiv virusa i gljivica! prije 2 godine”. bhpcelar.ba. Arhivirano iz originala 31. 05. 2022. g. Pristupljeno 18. 1. 2021. 
  2. ^ „SASTAV I GLAVNA SVOJSTVA PČELINJEG VOSKA”. dijetamesecevemene. Pristupljeno 18. 1. 2021. 
  3. ^ Jevtić, Prof. dr Desimir. „PČELINjI VOSAK”. drustvopcelarabgd.com. Arhivirano iz originala 05. 10. 2016. g. Pristupljeno 18. 1. 2021. 
  4. ^ „Pčelinji vosak”. tehnologijahrane.com. Pristupljeno 18. 1. 2021. 
  5. ^ „Vosak u narodnoj medicini”. suprs.info. Arhivirano iz originala 11. 02. 2022. g. Pristupljeno 18. 1. 2021. 
  6. ^ „Vosak - Pčelinji proizvod sa 1000 namena”. pcelinjacistankovic.com. Pristupljeno 18. 1. 2021. 
  7. ^ „Pčelinji vosak”. apiterapija.rs. Pristupljeno 18. 1. 2021. 
  8. ^ „MELEM ZA SVE BOLJKE: Pčelinjim voskom izlečite rane i sinuse”. republika.rs. Pristupljeno 18. 1. 2021. 
  9. ^ „Pčelinji vosak – upotreba, prednosti, iskustva i cena”. zdraviljudi.com. Pristupljeno 18. 1. 2021. 


Literatura uredi

  • Mr Pantelija Pantelić, „Azbuka pčelarstva“, Beograd 2001.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi