RMS Luzitanija (engl. RMS Lusitania) bio je britanski transatlantik izgrađen 1907. godine. Zajedno sa svojim blizancem RMS Mauretanija, tada najveći i najbrži brod na svetu. Torpedovan i potopljen od nemačke podmornice U-20. kraj irske obale 7. maja 1915, što je bio povod na ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svetski rat.

Luzitania prvi put stiže u Njujork 13. septembar 1907.
Luzitanija prvi puta stiže u Njujork 13. septembar 1907.
Lična karta British Blue Ensign
Zemlja: Velika Britanija
Vlasnik:
Izrada: Brodogradilište Džon Braun & Ko. Ltd, Klajdband, Škotska
Kapetan:
Registrovana luka: Liverpul, Engleska
Početak izgradnje:
Pokrenut:
Kršten: Ledi Inverklid
Prvo putovanje: 7. septembar 1907.
Sudbina: torpedovan i potopljen od nemačke podmornice U-20. 7. maja, 1915. 1,959 putnika i posade na brodu, (1,198 poginulih i 761 preživjelih). Olupina leži 11 km od svetionika Old Hed of Kinsale, Irska, na dubini od 140 m
Trenutni položaj:
Opšte karakteristike
Ukupna težina: tona
Zapremina: 44,060  dužnih tona
Dužina: 239.88  metara (882 stope i 9 inča)
Najveća visina: - metara (92 stope i 6 inča)
Visina od palube do nivoa mora: - metara (34 stope i 7 inča)
Snaga:
Pogon: 25 kotlova, 4 Parsons parne turbine bez reduktora
Brzina: 25 km/h (21 čvor) (24.5 milja/č)
Najveća brzina:
Broj putnika (prvo putovanje):
  • Prva klasa:
  • Druga klasa:
  • Treća klasa:
  • Posada: 850 ljudi

Izgradnja uredi

Izgrađen je u brodogradilištu Džon Braun & Ko. Ltd, u Klajdbandu, Škotska, za kompaniju Kunard Lajn, u doba velikog međunarodne trke velikih pomorskih kompanija iz Velike Britanije i Nemačke za osvajanjem Plave vrpce, priznanja za najbrži putnički brod. Nazvan je po rimskoj provinciji Luzitaniji, koja se nalazila u današnjem Portugalu. Početkom 20. veka najbrži prekookeanski brodovi bili su nemački, te se Velika Britanija nastojala vratiti u trku. Istovremeno američki finansijer Dž. P. Morgan planirao je kupiti sve severnoatlantske brodarske kompanije, uključujući i britansku Vajt Star Lajn. 1903. predsednik Kunard Lajna Lord Inverklud iskoristio je te pretnje da bi kod britanske vlade isposlovao subvencije za izgradnju novih brodova.

 
Porinuće Luzitanije

Vlada je takođe pristala isplaćivati godišnje subvencije za održavanje brodova u stanju ratne spreme te za održavanje poštanske službe. Već na probnim vožnjama, Luzitania obara sve dotadašnje rekorde postavljene u pomorskoj industriji, te je otkriveno da velika brzina stvara snažne vibracije na krmi[1]. Nakon potrebnih modifikacija brod je isporučen 26. avgusta 1907.

Rana karijera uredi

Do uvođenja u promet blizanca RMC Mauritanija kasnije iste godine, najveći je i najbrži brod na svetu. Već na svom prvom putovanju iz Liverpul a za Njujork preotima Plavu vrpcu za zapadni prelazak nemačkom transatlantiku Dojčland, a u septembru iste godine i za istočni od broda Kaiser Vilhelm II.

 
Luzitanija u plovidbi

Nakon dvogodišnjeg nadmetanja sa svojim blizancem za naslov najbžeg broda, Mauritanija trajno osvaja naslov 1909. U toku osmogodišnje službe obavio je 202 prelazaka Atlantika. 1909. učestvuje u Njujorku na proslavi Hadson-Fulton, povodom 300 godina od putovanja Henrija Hadsona po reci koja nosi njegovo ime, i 100 godina prvog parobroda Klermont, Roberta Fultona.

Rat i potapanje uredi

Iako je 1913. prilagođen za tu namenu, po izbijanju Prvog svetskog rata, brod nije zaplijenjen za prevoz trupa, radi velike potrošnje goriva i prevelikih dimenzija, te nastavlja redovnu linijsku plovidbu između Evrope i Severne Amerike. Za vreme rata radi štednje goriva, broj putovanja je smanjen na jedno mesečno i brzina je smanjena na 21 kn (39 km/h).

 
Potapanje Luzitanije (crtež)

Iako je i pri toj brzini to bio najbrži brod na svetu, čak 10 kn (19 km/h) brži od podmornica, preduzeta je serija mera predostrožnosti: ime je izbrisano, tradicionalno crveni dimnjaci su ofarbani u crno, nije nosio zastave, i dr. 4. februara 1915. Nemačka proglašava područje oko britanskih ostrva ratnom zonom, i da će nakon 18. februara biti potopljeni svi saveznički brodovi bez upozorenja. Uprkos tome i upozorenju koje je nemačka ambasada u Vašingtonu objavila 22. marta [2], Luzitania nastavlja sa redovnom plovidbom, te poslednji put isplovljava iz Njujorka 1. maja 1915. Torpedovan je i potopljen od nemačke podmornice U-20. 7. maja, 11 do 15 km južno od rta Old Hed of Kinsale. Potapanje broda 1915, okrenulo je javno mišljenje protiv Nemačke, te je bilo jedan od glavnih razloga kasnijem ulasku SAD u rat. Nedavno otkriće municije u olupini otvara mogućnost da je brod bio legitimni ratni cilj. Potapanje Luzitanije smatra se drugom najpoznatijom pomorskom katastrofom nakon potonuća Titanika.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi