Ra
Ra (arap. رع)[1] (ponekad izgovarano kao „Ri“ po Koptima i „Fra“, i kasnije kao Amon Ra, direktnog značenja „Sunce“)[2][3] je bilo glavno božanstvo u religiji starog Egipta do pete dinastije.[4] Ra je uglavnom identifikovan kao Sunce, a središte njegovog kulta je bio Heliopolis, što na grčkom znači „grad Sunca“.
Po Volisu Badžu, Ra je bio jedini bog egipatskog monoteizma, od kojeg su svi ostali bogovi bili samo faze, manifestacije i oblici.[5] Himna bogu Ra (oko 1370. p. n. e. je bila napisana da naglasi panteističku prirodu Ra da bi se odbranila od nastupajućih politeističkih religija. U ovoj himni je opisano nekoliko božanstava, ne kao posebnih bića, nego kao oblika boga Ra. Na primjer:
- „Neka je molitva tebi, o Ra, ti uzvišena moći, koji ulaziš u odaje Amenta, gle tvoje tijelo je Temu“.
- „Neka je molitva tebi, o Ra, ti uzvišena moći, koji ulaziš u tajnu palatu Anubisa, gle tvoje tijelo je Kepera.“
Tokom kasnijeg perioda staroegipatske istorije, Ra je bio obuhvaćen u bogu Horusu, kao Ra-Horakti. Ra je gospodario nebom, zemljom i podzemnim svetom, a takođe je bio povezivan sa sokolom.[6]
Zna se da riječ „Ra“ znači „Sunce“, ali postoji i mišljenje da riječ može biti varijanta ili povezana sa riječju „kreativan“. Kako je njegov lik stvoren u egipatskom panteonu, Ra obično zamjenjuje Atuma kao otac, djed i pradjed božanstava Eneada, i postaje stvaralac svijeta. Vjerovatno je takođe da je Ra stvorio Sekmeta, koji je potom postao Hator, boginja u obliku krave, nakon što je dovoljno kaznila ljudski rod kao osvetničko Oko Ra, pa se za Ra obično kaže da je otac od oboje i brat Ozirisa. Na kraju, po vjerovanju ljudi su stvoreni od suza boga Ra, te su se Egipćani nazivali „stadom boga Ra“.
Simbolika uredi
|
Oko Ra
Ra se u umjetnosti obično prikazivao kao čovjek, sa faraonskom krunom (znak kraljevstva nad ostalim božanstvima) i Suncem iznad glave. Obično ima glavu sokola, kao Horus. Katkad je prikazivan drugačije u zavisnosti od položaja Sunca na nebu. Pri izlasku Sunca je bio prikazivan kao dijete, u podne kao čovjek, a u sumrak kao starac. Razlog ovom stalnom starenju je od Egipćana objašnjavano njegovim odsustvom sa svijeta dok su Oziris i Horus vladali umjesto njega. Uz ovo se obično veže i mit po kom Izida može prevariti Ra kao starca, pošto vlada na zemlji kao faraon, pa saznati njegovo tajno ime a time i tajnu njegove moći. Ra je dijelio mnoštvo simbola sa drugim sunčevim božanstvima, posebno Horusom.
Slijedi interpretacija nekih od simbola:
- Ptica Benu je Raova „ba“, i simbol vatre i ponovnog rođenja.
- Obelisk predstavlja sunčeve zrake i bio je obožavan kao dom Ra.
- Piramide su bile okrenute u smjeru od istoka ka zapadu, vjerovatno u smjeru kretanja Sunca.
- Ureus, kobra koja se obično prikazivala kao obmotana oko sunčevog diska. Ureus se povezuje sa boginjom Vadet i vjerovalo se da kobra može biti samo ženskog roda i da se razmnožava partenogenezom. Po nekim vjerovanjima prvi ureus je napravila boginja Izida koja ju je oformila od zemaljske prašine i pljuvačke boga Ra. Pomoću ureusa je kasnije stekla tron Egipta za svog muža Ozirisa. Kao Sunce, za boga Ra se smatralo da sve vidi.
Ra i Sunce uredi
Za stare Egipćane, Sunce je predstavljalo svjetlo, toplotu i, samim time, rast. Ovo je učinilo da Ra bude vrlo bitan za Egipćane, i vjerovatno zbog toga da ga učine gospodarom svega. Na Sunce se obično gledalo kao na oko ili tijelo Ra.
Za Sunce se vjerovalo da putuje u brodu, da zaštiti svoju vatru od pra-voda podzemnog svijeta kroz koje je prolazilo tokom noći. Ra je putovao u svom brodu sa raznim božanstvima, uključujući Maata koji je upravljao i Setom i Mehenom koji su branili brod od čudovišta podzemlja. U ova čudovišta se ubrajao Apep, zmija koji pokušava svake noći da proguta brod. Egipćani su vidjeli izlazak Sunca kao ponovno rođenje Sunca kroz Nut, nebo, izgrađujući koncept ponovnog rođenja i obnavljanja Ra, učvršćujući njegovu uloga kao boga stvaraoca.
Kako su kultovi raznih sunčevih božanstava rasli i padali, uloga Ra kao najpoznatijeg boga Sunca u egipatskom panteonu se konstantno mijenjala. Horus, Ra, Aten i Amon-Ra su izmjenjivali uloge, ali su svi zadržali svoja sunčana svojstva.
Obožavanje uredi
Kult Ra je porastao otprilike u drugoj egipatskoj dinastiji, učvršćujući Ra kao boga Sunca. Do četvrte dinastije, na faraone se gledalo kao na Raova otjelotvorenja na zemlji, za koje se govorilo „Sinovi Ra“. Obožavanje Ra je dostiglo svoj vrhunac u petoj dinastiji, kada je postao zvanični bog Egipta, i piramide, obelisci i hramovi Sunca su dizani u njegovu čast. Počeli su se pojavljivati tekstovi u piramidama koji su davali sve više i više značaja Ra za putovanje faraona kroz podzemni svijet.
Do jedanaeste dinastije, Ra je postao nešto slično hrišćanskom bogu. Mitologija je govorila da je stvorio zemlju za čovjeka, i da je zlo uzrokovalo ljudske postupke. U ovom smislu Ra je bio blisko vezan sa Maat, boginjom zakona i istine. Čak se i ukazivalo da će kazniti zlo nakon smrti. U periodu Srednjeg carstva, Ra se često povezivao ili kombinovao sa drugim božanstvima, posebno Amunom i Ozirisom.
U Novom Kraljevstvu, obožavanje Ra je postalo još veličanstvenije. Zidovima grobnica se još više posvećivalo pažnje detaljnim tekstovima koji su opisivali Raovo putovanje kroz podzemni svijet. Za njega se takođe govorilo da nosi molitve živih za mrtve na svom brodu. U ovom periodu je ideja da Ra stari zajedno sa Suncem bila najpopularnija.
Činovi obožavanja Ra su uključivali himne, molitve i čarolije da pomognu Ra da pobijedi Apepa.
Iako je kult Ra bio vrlo rasprostranjen, njegov centar je bio u Heliopolisu, domu Eneada za koga se vjerovalo da je glava Atuma. Praznik „Prihvatanje Ra“ se slavio na 26. maj po gregorijanskom kalendaru.
Ra poistovećivan sa drugim božanstvima uredi
Tako kao i u slučaju sa drugim egipatskim božanstvima tako je i bog Ra poistovjećivan sa drugim božanstvima u cilju svrstavanja lokalnih kultova u jedan državni panteon i bio je u različitim dobima odnosno vremenima poistovjećivan sa:
- Amon ili Amon-Ra
Amon je prvo bio član odgoade zajedno sa svojom ženskom polovinom Amaunet i bio je u starijim vremenima smatran i patronom grada Tebe, bio je poistovjećivan sa vjetrom i vazduhom, ne sa Suncem i ne zna se tačno kada je nastupila ova sinteza, a pominje se u tekstovima piramida 5. dinastije. Danas je primana hipoteza po kojoj su boga Amon-Ra stvorili tebanski sveštenici 18. dinastije da bi spojili stari kult boga Ra sa Amonovim kultom. Tokom vremena on postaje jedini bog Egipta a njegovi sveštenici su dobijali moć koja je ugrožavala apsolutizam samog faraona.
- Atum ili Atum-Ra
Slično kao i Amon-Ra i Atum-Ra (ili rjeđe Ra-Atum), nastao je iz dva starija božanstva. Atum je bio spajan sa suncem i bio je stvoritelj eneade. Oba božanstva su smatrana očevima bogova i faraona. Bilo je takoreći neminovno spajanje ova dva božanstva kako bi se Ra smatrao ocem bogova i eneade.
- Ra-Harahtej
U toku staroegipatske istorije je bog Ra-Harahtej bio samo titula. Ovo ime bi moglo da se prevede kao „Ra koji je Horom horizonata“. Značenje je trebalo da spaja Hora i izlazeće sunce, bogom Ra. Moguće je da ovo ime otkazuje na onoga koji putuje od horizonta ka horizontu i donosi nadu za ponovno rođenje. Spajanje Hora i Ra je nastalo iz zajedničkih osobina i spojem sa osobom faraona.
Heprer je bio insekt skarabej koji je kotrljao sunce kod njegovog izlazka i smatran je za najraniju sliku boga Ra. Slično je bog Hnum bio taj koji je bio slika večernjeg sunca odnosno boga. Slika da su različiti bogovi upravljali u pojedinim dijelovima dana je bila jako raširena u starom Egiptu.
Rijetko je bog Ptah bio spajan sa bogom Ra. Ptah je bio stvoritelj bogova po Memfildskoj kosmogoniji. Češće je bog Ra bio smatran za onoga kome je on Ptahu dao život posredstvom svoje božanske volje kao prvom stvorenju.
Reference uredi
- ^ Merriam-Webster's Collegiate Dictionary, Eleventh Edition. Merriam-Webster, 2007. p. 1023
- ^ Hess, Richard S. (1993). Amarna Personal Names (na jeziku: engleski). Eisenbrauns. ISBN 9780931464713. Arhivirano iz originala 2017-12-16. g.
- ^ CIS I 3778
- ^ Hart, George (2005). The Routledge Dictionary of Egyptian Gods and Goddesses (na jeziku: engleski). Psychology Press. str. 133. ISBN 978-0-415-34495-1.
- ^ Budge Egyptian Religion pp. 29
- ^ Budge Egyptian Religion pp. 127
Literatura uredi
- Badž Volis, „Egipatska religija“. Kesinger, 1900.
- Collier, Mark and Manley, Bill. How to Read Egyptian Hieroglyphs: Revised Edition. Berkeley: University of California Press, 1998.
- Salaman, Klement, Van Ojen, Dorin, Varton, Vilijam i Mahe „Put Hermesa: novi prevodi Corpus Hermeticum-a“ i „Definicije Hermesa Trismegista Asklepu“. Ročester: Inner Traditions, 1999.
- Azize, Joseph (2005). The Phoenician Solar Theology: an investigation into the Phoenician opinion of the sun found in Julian's Hymn to King Helios (1st izd.). Piscataway, NJ: Gorgias Press. ISBN 1-59333-210-6.
- Hawkes, Jacquetta (1962). Man and the Sun. Gaithersburg, MD: SolPub Co.
- Hijmans, Steven E. (2009). Sol: the sun in the art and religions of Rome (PDF) (Teza). ISBN 978-90-367-3931-3. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 2. 2012. g. Pristupljeno 3. 4. 2020.
- Kaul, Flemming (1998). Ships on Bronzes: a study in Bronze Age religion and iconography. Copenhagen: National Museum of Denmark, Dept. of Danish Collections. ISBN 87-89384-66-0.
- MacKillop, James (1998). Dictionary of Celtic mythology. Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780198691570.
- McCrickard, Janet E. (1990). Eclipse of the Sun: an investigation into Sun and Moon myths. Glastonbury, Somerset: Gothic Image. ISBN 0-906362-13-X.
- Monaghan, Patricia (1994). O Mother Sun!: A New View of the Cosmic Feminine. Freedom, CA: Crossing Press. ISBN 0-89594-722-6.
- Monaghan, Patricia (2010). Encyclopedia of Goddesses and Heroines. Santa Barbara, CA: Greenwood. ISBN 9780313349904.
- Olcott, William Tyler (2003) [1914]. Sun Lore of All Ages: A Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship. Adamant Media Corporation. ISBN 0-543-96027-7.
- Singh, Ranjan Kumar (2010). Surya: the God and His Abode (1st izd.). Patna, Bihar, India: Parijat. ISBN 978-81-903561-7-6.
- Ancient Civilizations- Egypt- Land and lives of Pharaohs revealed. Global Book Publishing. 30. 10. 2005. ISBN 1740480562.
- „Ancient Egyptian Gods & Goddesses Facts For Kids”. History for kids (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-20.
- Carrol, Michael P. (1985). „Some third thoughts on Max Müller and solar mythology”. European Journal of Sociology / Archives Européennes de Sociologie / Europäisches Archiv für Soziologie. 26 (2): 263—281. JSTOR 23997047. Pristupljeno 2. 10. 2021.
- {{cite book |last1=Baines |first1=John R. |editor1-last=Johnston |editor1-first=Sarah Iles |title=Religions of the ancient world : a guide |date=2004 |publisher=Cambridge, Massachusetts : The Belknap Press of Harvard University Press |page=600 |url=https://archive.org/details/religionsofancie0000unse_d0s1/page/n2/mode/2up?q=barque |access-date=3 October 2021 |chapter=Visual Representation|isbn=9780674015173 }
- „Egypt solar boats”. solarnavigator.net.
- Siliotti, Alberto; Hawass, Zahi (1997). Guide to the Pyramids of Egypt.
- Cahill, Mary (proleće 2015). „'Here comes the sun....: solar symbolism in Early Bronze Age Ireland'”. Archaeology Ireland. 29 (1): 26—33.
- Waddell, John (2012). „Tal-y-Llyn and the nocturnal voyage of the sun”. Ur.: Britnell, W.J.; Silvester, R.J. Reflections on the Past. Essays in honour of Frances Lynch. Cambrian Archaeological Association. str. 337—350. ISBN 9780947846084.
- Waddell, John (2022). l'Archeologie et la Mythologie Celtique. Sidestone Press. ISBN 9789464260595.
- Feldman, Marian H.; Sauvage, Caroline (2010). „Objects of Prestige? Chariots in the Late Bronze Age Eastern Mediterranean and Near East”. Ägypten und Levante / Egypt and the Levant. Austrian Academy of Sciences Press. 20: 67—181. JSTOR 23789937. doi:10.1553/AEundL20s67. Pristupljeno 2. 10. 2021.
- Kristiansen, Kristian (2005). „The Nebra find and early Indo-European religion”. Congresses of the Halle State Museum for Prehistory. Halle State Museum of Prehistory. 5 — preko Academia.edu.
- Bien, Gloria (2012). Baudelaire in China a Study in Literary Reception. Lanham: University of Delaware. ISBN 9781611493900.
Spoljašnje veze uredi
- The Worship of the Sun Among the Aryan Peoples of Antiquity by Sir James G. Frazer (from archive.org)
- The Sun God Ra and Ancient Egypt
- The Sun God and the Wind Deity at Kizil by Tianshu Zhu, in Transoxiana Eran ud Aneran, Webfestschrift Marshak 2003.
- Comparison between the Egyptian Hymn of Aten and modern scientific conceptions
- Sakro Sawel The history and practice of the ancient religion of the sun