Radomir Rade Vukotić (Priština, 28. maj, 1951) je srpski pozorišni, televizijski, filmski i glasovni glumac, reditelj i producent.

Rade Vukotić
Rade i Danilo Vukotić (1990)
Lični podaci
Puno imeRadomir Rade Vukotić
Datum rođenja(1951-03-28)28. mart 1951.(73 god.)
Mesto rođenjaPriština, SFRJ
Zanimanjeglumac, reditelj, producent
Veza do IMDb-a

Biografija uredi

Radomir Rade Vukotić je rođen 28. maja, 1951. godine u Prištini. Osnovnu i srednju školu završio je u Nišu kao i prvi dramski studio pri narodnom pozorištu u Nišu. Posle završenog studija ostaje godinu dana u Nišu i igra značajne uluge: Omer u Omer i Merima, Gavrila Principa u Sarajevskom atentatu, Demetra u Snu letnje noći.

1971. godine upisuje fakultet dramskih umetnosti u Beogradu u klasi Predraga Bajčetića. Po diplomiranju 1975. godine postaje stalni član Pozorišta na Terazijama. Radio je kao asistent režije velikim Jugoslovenskim rediteljima: Soja Jovanović, Želimir Orešković, Radoslav Zlatan Dorić, Aleksandar Đorđević. U Svom matičnom pozorištu režirao je i predstavu Arizani po čuvenom romanu Ivana Ivanovića. U svojoj karijeri igrao je zapažene uloge u matičnom pozorištu kao i na filmu i televiziji.

Sa svojim kolegama iz pozorišta na Terazijama i rediteljem Radoslavom Dorićem otvaraju scenu Branislav Nušić u Skadarliji daleke 1975. godine a 1982. sa predstavom Aladinova čarobna lampa otvara letnju scenu na Gardošu. Žanrovski opredeljen za predstave bulevarskog tipa biva rado viđen gost u celoj bivšoj Jugoslaviji.

U svojoj karijeri igrao je zapažene uloge u matičnom pozorištu kao i na filmu i televiziji. 1990. godine je osnovao prvu umetničku radionicu za pozorište, film, radio i televiziju Prizor u bivšoj Jugoslaviji i već 1993. godine napušta pozorište i posvećuje se pisanju, dramatizaciji i režiji predstava za decu i odrasle u svojoj produkciji, na kome su se sa rediteljem Danilo Vukotićem upoznavali.

Početkom devedesetih godina otvarao je dečije pozorište Mjuzikholić na Novom Beogradu u sali bioskopa gde se sada nalazi pozorište Pinokio.

2010. godine ulazi u koprodukcijski odnos sa Pozorištem Slavije za koju je uradio predstave: Bračni kabare, Cimeri, Lovci na miraz, Menjamo žene, Zvezde i talenti i tu ostaje do 2015. godine kad je napustio Pozorište Slavije i isti odnos zasniva i sa novoj sceni Pozorište Vuk Karadžić u Beogradu gde radi nove predstave: Ljubav u doba kokaina, Ljubavnici i Gospodin poslanik.

Zbog situacije sa Kovid-19 pandemije nije bio u stanju da obeleži i proslavi i da izda knjigu Moj put. Ali zato od 5. septembra 2020. otvara sa ustanovom kulture Pozorište Božidarac koje će od leta 2021. nositi ime našeg velikog glumca Zorana Radmilovića.

Takođe sa velikom producentskom kućom Emotion udaraju kamen temeljac za novo bulevarsko pozorište u Srbiji Emotion Theater. Od 01. septembra 2021. godine na Festivalu Balkanskih nezavisnih teatarskih scena Provokacija u Skoplju dobio nagradu za životno delo za razvoj i afirmaciju nezavisnih teatarskih scena.

Filmografija uredi

God. Naziv Uloga
1970-e
1975. Ignjatović protiv Gebelsa Aleksandar Ignjatović
1976. Jovča Sluga #2
1978. Tigar
1980-e
1980. Pozorišna veza Valence
1981. Kraljevski voz Železničar Žile
1982. Savamala
1982. Moj tata na određeno vreme
1983. Timočka buna
1985. Orkestar jedne mladosti Čeda Mirić
1988. Popajeva priča po narodnoj bajci (TV film) Badža
1990-e
1992. Jevreji dolaze Bioenergetičar
2000-e
2000. Ulica dobre volje Mrav (glas)
2002. Prizori iz bračnog života Narator
2003. Crvenkapa (TV film) Lovac

Radio drame uredi

Uloge u sinhronizacijama uredi

Godina sinh. Crtani film Uloga
1996. Starla i nebeski jahači (Prizor) sova Arči itd.
1998. Magične avanture Kvazimoda Denis, Frolo itd.
1999. Gorštak Ramirez itd.
1999-2002. Mladi mutanti nindža kornjače (TV serija iz 1987) (Prizor) Leonardo, Splinter
2004. Palčica Čarobnjak, pripovedač
2010. Alfa i Omega Toni
2010. Artur 3: Rat dva sveta šef, Dr. Stič
2010. Semijeve avanture na putu oko sveta dodatni glasovi
2012. Marko Makako Hans, predsedničev savetnik
2012. Semijeva velika avantura 2 dodatni glasovi
2013. Gnomeo i Julija dodatni glasovi
2013. Kumba Mkulu
2013. Zambezija dodatni glasovi
2014. Tvrd orah dodatni glasovi
2014. Meda Pedington dodatni glasovi
2014. Džastin i hrabri vitezovi dodatni glasovi
2018. Neverovatna priča o džinovskoj kruški

Spoljašnje veze uredi

Zvanični sajt Prizor